Jučer sam pisala o ogromnom televizoru koji stoji na podu Kristijanove sobe jer sam ga dobila da bi Kristijan mogao gledati što želi ali taj televizor je sada samo smetnja zbog svoje veličine s obzirom na to da mi nisu dali osnovno kako bi taj tv bio u funkciji. Ne, nisam dala oglas na blog kako neki misle nego sam pokazala svoju naivnost jer vjerujem ljudima i nisam se nadala da će se netko riješiti otpada poklanjajući ga meni i mom sinu koji kada dolazi na vikende provodi vrijeme šetajući sa mnom ili u svom krevetu spavajući a da ne bi spavao po pola dana televizor bi mu dobro došao a ovako kako sada stvari stoje taj televizor je trebao biti na otpadu a ne kod mene na podu spavaće sobe.
Sada sam pametnija i primati ću poklone od osoba koje dobro poznajem a ne kao ovo što mi je prijatelj prijateljice moje dostavio i sada samo smeta a on i njegova supruga više s tog ogromnog televizora ne brišu prašinu.

Stvarno sam naivna budaletina.