Danas idem malo do grada jer počinje festival jednakih mogućnosti a ja obožavam promatrati prolaznike koji nikako da na nas različitije od njih barem malo obrate pažnju i zastanu nekoliko minuta kako bi shvatili da i mi možemo sve kao i oni samo nam treba nekoliko minuta više. Čak kod nas postoji prevoz za invalide ali kao i svugdje tako i taj prijevoz mogu koristi odabrani a ostali budu odbijeni sa strane dispečera s obrazloženjem da ako se pokupi još netko tada šofer neće stići odvesti onog prvog korisnika tamo gdje taj mora ići a onaj kojem je odbijeno treba prijevoz samo do odredišta koje je u istom potezu kuda vozi prvog korisnika.
JEDNAKE MOGUĆNOSTI NE POSTOJE