Todorići i njihov lopovluk privukli su toliku pažnju svih medija tako da nitko nije primijetio poskupljenja i sav šlamperaj koji se događa oko nas posljednjih desetak dana. Ovaj prvi procijenio je na koji način može ostati nedodirljiv, ovi drugi donose zakone navrat nanos i nitko im ništa ne može jer su se dobro zaštitili. Mi taj šlamperaj trpimo jer smo tako naučeni i nikako da shvatimo da svima njima moramo pokazati zube i reći "dosta je bilo šlamperaja".
Bilo bi super kada bi bila osnovana nova stranka pod nazivom "Nezadovoljni građani" jer među takvima ima stručnjaka za svako područje i sigurno si ne bi dozvolili da im neka udruga sugerira kakvu promjenu zakona će napraviti te bi znali da moramo naprijed a ne nazad, znali bi sigurno da nije potrebno prihvatiti zakon kojim se štiti bogataš a ne mali čovjek.
U stranci bi bili svi nepoznati i poneki poznati koji je voljan stvarno napraviti bolji život svima koji nisu otišli u potrazi za poslom u dugu državu ili kontinent, Bili bi primjer drugima jer bi sebi smanjili plače na pola, te bili povezani sa svojim biračima i svi bi zajedno stvarali boljitak u 21 stoljeću a ne nazadovali stotinu godina. Pokazali bi Europskoj Uniji da smo sposobni novac koji smo dobili od nje utrošiti na razvoj područja koji sada propadaju zbog nebrige i nemara i ovih koje smo birali i župana i načelnika općina kojih ima više no što nerazvijeno mjesto ima stanovnika.

Krenulo me pisanje, ali tu ću stati jer znam da moj tekst nikome neće biti zanimljiv jer ja nisam sposobna ništa drugo no kukati.

Oznake: napisala ANDREA

Sada sam prije nekoliko minuta zavirila u poštanski sandučić te pronašla jednu debelu kuvertu, nadala sam se da sam dobila poklon jer je kuverta podeblja kad ono oni meni šalju zamolbu da ja njima doniram novac i pošaljem nazad u priloženoj mi kuverti.
Kako li su došli do moje adrese meni šašavoj nije jasno jer ja takvima nikada nigdje nisam dala adresu, zvala sam ih i na telefon koji se nalazi na jednom od papira ali nitko se ne javlja pa sam im s toga na poleđini lista gdje se nalazi uplatnica za donaciju lijepo napisala

OSOBA SAM SA INVALIDITETOM, SAMOHRANA MAJKA DVOJE BOLESNE DJECE TE BI BILO LIJEPO OD VAS DA VI MENI DONIRATE KAKO BIH MOGLA ŽIVJETI LIJEPO BAR POLA MJESECA JER JA NEMAM ZA SEBE A KAMOLI DA DONIRAM VAMA.

S obzirom da imaju moju adresu na koju su mi poslali uplatnicu možda mi i nešto doniraju

Zanimljivo je da kako je povučen nacrt Zakona koji napravljen kao da živimo u srednjem Vjeku, još više je zanimljivo kako se bivša časna želi uključiti u povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa a i sama je bila predmetom istog. Zanimljivo je kako financijski revizor treba cijeli tjedan da potpiše izvještaj, a još je zanimljivije što su se konačno počeli baviti civilnim osobama s invaliditetom.
Konačno nešto rade ali sve rade krivo jer ipak smo sada u 21 stoljeću i trebali bi se sabrati i početi raditi u skladu sa stoljećem u kojem živimo.

Oznake: napisala ANDREA

Zanimljivo je kada pregledavaš net i naletiš da traže statiste u pojedinim sapunicama ili za razne emisije gdje trebaju publiku te se prijaviš pošalješ podatke i sliku koju naravno traže a nitko ti ni ne odgovori ne "mi ne trebamo osobu s invaliditetom ama baš za ništa jer vi niste poželjni da bi vas se stavilo u kadar."
Boli te spoznaja da svugdje traže samo zdrave jer imaju predrasuda da mi ne možemo ništa raditi.

Interesantno kako se mediji bave gazdinim blogom ii njegovim pisanjem tekstova a ne bave se ostalim problemima koje su vidljive svakodnevno, Gazda im je dao materijal kako bi nam pričali o njegovim problemima jer on jadnik nema ništa i on jadan ništa nije kriv jer on je radio za dobrobit svoje obitelji plačajući svoje radnike minimalno. Od poduzetnika je postao najčitaniji bloger i siroče živi od socijalne pomoći s obzirom na to da se drugi brinu za opstanak njegovog carstva koji je stekao kako je stekao.

Evo ovako ću ti pokušati pomoći da se bolje snalaziš s pisanjem bloga koji će nadam se biti zanimljivo čitati.
Prvo i osnovno pravilo je da ne smiješ zaboraviti svoju šifru ako se slučajno izlogiraš jer ona ti omogućuje da uđeš u svoj blog i da možeš pisati i objaviti svoj tekst.
Drugo pravilo je da kada objaviš tekst sam sebi staviš komentar kako bi tvoj tekst bio vidljiv i drugima, te da ti mogu ostaviti drugi blogeri komentar na tvoj tekst i tako s tobom komunicirati o tvojoj temi.

Kada otvoriš svoj editor iznad rubrika na desnoj strani imaš ikome a za postavljanje fotografija je ona zelenkasta ikonica otvori je mišem i kada je otvoriš pokazat će ti se jedan prozor te slijedi daljnje upute (slike koje misliš postaviti moraju biti u folderu na tvom laptopu ili kompjuteru) prati upute i bit će ti jednostavno.

Želim ti ugodno pisanje i druženje s blogerima.

Sukiyaki voli slobodno vrijeme ispuniti plivanjem, igranjem igrice na mobitelu a ja volim igrati hausehold na facebooku, te gledati seriju na netu o tri sestre vještice koje imaju posebne moći. Kada imam slobodnog vremena pokušavam nekako stupiti u komunikaciju sa dragim prijateljem ali on u posljednje vrijeme zbog posla nema vremena komunicirati pa ja rado pogledam njegov profil na g plusu jer ima zanimljive postove.
Ovi za mene hladni jesenji dani su ubitačni jer osjećam bol u svim dijelovima nogu tako da mi ni vježbe ne pomažu, a ni tablete za bolove koje moram uzeti jer bolovi su neizdrživi.
Voljela bih da ljeto traje dulje, jer tople zrake sunca nikada nikoga ne rastužuju.

Žalosno što političari nisu po hitnom postupku donijeli zakon o zaštiti Kamenskog umjesto zaštite Todoričeve tvrtke jer "gazda" sada daje u javnost svoju žalopojku i navodno da su ga prisilili na potpis, a vjerojatno je zaboravio da su mu sve vlade do sada opraštale porezno dugovanje a nikome drugome ne. Nije mi žao "gazde" ni njegovih članova obitelji jer znaju da i dalje lagodno žive iako im je uzeto to što im je uzeto a to nisu platili ni jednom lipom osim što su uredili po svom guštu.
On sve smatra svojim carstvom ali nikada nije niti će ikada reći na koji način je to carstvo stekao, s obzirom na to da mu ne mogu vjerovati da je to zaradio prodajom cvijeća na dolcu jer poznajem žene koje prodaju i još nisu zaradile milijune iako više od dvadeset godina svakodnevno budu s cvijećem koje krasi ulazak na tržnicu.

Promjena vremena utječe na pojedine osobe a meni se čini da najviše utječe na naše političare pogotovo one koji su pred izbore obećavali da će nam njihovim dolaskom na vlast biti bolje no što nam je bilo s prethodnom vladajućom strukturom.
Hvale se neprestano kako je nezaposlenost pala kao da su mnogi pronašli kod nas svoje radno mjesto a ne izvan granica u dalekoj Irskoj ili Njemačkoj ili Nizozemskoj, stvarno su svi kojima smo svojim glasom dali pravo da vode Državu u boljitak "slijepi pored zdravih očiju",
HDZ i SDP imaju dobru glasačku mašineriju (poslušnike) tako da se samo rotiraju i mijenjaju strane u saborskim klupama a mi šutimo i šutjet ćemo na njihove krive poteze a vidimo da nas svi krivo vode.

Oznake: napisala ANDREA

Ministar zdravstva ponovno nametima građanima želi rješavati golemi dug u svom resoru a svjestan je da i Država dugovanja prema zdravstvu ima, suludi su ti njegovi potezi ali on i će to odobriti jer drugačije nisu sposobni "pokrpati rupe" koje su sve vlade pa i ova napravile do sada. Da ne zaboravim jedna smo od zemalja koji imamo veliki postotak PDV-a i svi mi punimo proračun bilo da imamo velika primanja ili mizeriju.
Imamo skupu hranu a većinu hrane uvozimo i puno je lošije kvalitete od domaće (to sam spomenula jer i kupnjom lošijeg "krpamo rupe").
Smanjite gospodo svoja primanja na pola, prodajte skupi vozni park (neka vaš šofer vozi vaš privatni automobil koji je dobre kvalitete) prestanite svoje nesposobne poteze rješavati preko naših novčanika jer mi imamo mizerna primanja s kojima preživljavamo a vi na osnovu svega što mi plaćamo lagodno živite.

Oznake: napisala ANDREA

Toliko sam bez volje jer nikako da završim bilo što da započnem jedino što mi paše je gledanje serije o vješticama na netu. Nadam se da ću i ja postati vještica jer buhuhu samo može napraviti što mora i onako kako mora.
Da sam vještica bilo bi mi puno bolje i jednostavnije jer mogla bih raditi sve što poželim, ovako imam veliko ništa a to veliko ništa imaju i moji sinovi koji mi daju snage da trpim nepravdu.

Ljudi su u posljednjih nekoliko godina postali mrzovoljni i bez volje, nemaju povjerenja u nikoga pa čak ni u svoje okruženje jer vremena je malo a materijalno je prevladalo ljudskost kod većine. Mrzovoljnost hoda pored ljudi svaki dan i priziva oholost a nitko se ni mrzovoljnosti ni oholosti ne odupire jer volja je nestala i koliko god se želi vratiti mrzovoljnost i oholost su jače od svega što je pozitivno.

Pokušat ću danas da razvrstam i izbacim dio svog gnjusnog života što dalje od sebe jer taj period jednostavno mora nestati. Samokontrola je jedan segment koji u tome pomaže isto kao što pomaže pisanje, samo što kada pišem sve to ostane zabilježeno pa se povremeno čitajući opet vrati.
Možda bih poput djeteta trebala stvoriti imaginarnog prijatelja ali taj prijatelj bi se morao prilagoditi slušanju svega što moram zaboraviti i naravno prije no što ponovno dođe k meni uvjeriti me da se i on toga riješio.
Imaginarni prijatelj pomaže da nisi sam i da sve podijeliš s njim, on razumije i nikada te neće napustiti ako uvidi da ti je potreban kako bi zajedno s njim pronašao izgubljeni dio sebe.

Sanjaš morske valove, u snu osjećaš miris morske soli, čuješ pjesmu cvrčaka a znaš da sanjaš sam koji nikako nećeš ispuniti jer ti si dijete asfalta i more ti je samo san. Sanjaš putovanja u zemlje gdje je uvijek toplo i znaš da putovati nećeš, da ćeš putovanja imati u sjećanjima jer putovala si s majkom te su ti ostale lijepe uspomene, Sanjaš ples i plešeš kao što si plesala nekada, a kada se probudiš shvatiš da više ne možeš plesati.
Ostaju ti samo snovi da te vrate, da budeš sretna i u snovima uživaš u divnim uspomenama na more, na putovanja, na ples jer stvarnost je drugačija i ne može se mijenjati.

Shvatila sam odavno da mi ništa naklonjeno nije, da se za sve moram izboriti i boriti, a ja za takvo što više nemam ni snage, ni volje ne mogu i ne da mi se. Odlučila sam pokleknuti i biti malo ohola kao i drugi pa mi možda krene.
Ako ti ni zvijezde ne dozvoljavaju da uspiješ tada moraš imati i drugo lice, a to lice se lako do bije ako promatraš zlobne ljude.
Oholost pomaže da shvatiš sve što se događa oko tebe i tada ako si takav možeš se uklopiti i krenuti dalje ne razmišljajući o sutra niti o nečem prije.

Možda ćemo se sresti jednom kada nada nestane ali tada me nećeš prepoznati jer neću ti priznati da te poznajem, Postat ćeš za mene stranac kojeg sam davno voljela, kojeg sam sanjala, stranac kome sam se nadala da će doći i priznati svoju pogrešku a ne kriviti mene. Kada te ugledam slučajno shvatit ću da sam stranac koji je nekada volio čovjeka bez duše jer samo takav si bio i ostat ćeš sve svoje godine koje budeš živio još.
Nećeš me prepoznati jer izgubila sam sve osjećaje u sebi čekajući trenutak kada ću te ponovno sresti i pogledati te u oči bez riječi.

Oznake: napisala ANDREA

Stvarnost je jedno, snovi su drugo.

Stvarnost je surova istina u kojoj nada gubi smisao ako se sa surovošću odlučiš ne boriti jer surovost svakodnevno dobiva novu jačinu.
Snovi su slika tvojih nadanja, tvojih neostvarenih želja koji jednom možda jednom postanu stvarni pa stvarnost prestane biti surova

Sada sam gledala komentare na svoj tekst u kojem tražim pravni savjet i ništa nema a nije to s toga što nema pravnika na blogu (ima ih) ali oni savjete naplaćuju a pošto ja imam love (nula bodova) onda mi ni ne smiju dati savjet jer porezna bi ih ganjala radi ne ispostavljenog računa. Na pravno pitanje nitko od pravnika ne smije davati besplatni savjet jer oni sve moraju naplatiti kako slučajno ne bi bili uskraćeni za honorar jer oni se mentalno naprežu dok napišu samo dvije do tri nesuvisle rečenice ili klauzulu Zakona po kojoj se nešto rješava.
Gledajući ovako čini mi se da ni jedan pravnik nije niti će biti human te pomoći nekome samo s uputom kako dalje jer nitko nikada nije tražio niti traži da sve što oni rade bude besplatno. Ako treba a znam da treba platit ću savjet samo mi pomozite da konačno okončam agoniju.

Treba mi savjet osobe koja se koliko toliko razumije u pravna pitanja jer kada odeš u kliniku za pravnu pomoć tada ti studenti tamo mailom pošalju klauzulu zakona bez da ti konkretno napišu kako da postupiš u određenoj situaciji jer oni za takvo što nemaju ovlaštenja. Kada tražiš savjet od odvjetnika za isto to pitanje tada ti ni on ne zna objasniti jer već dosta vremena sličan ili isti predmet nije imao ispred sebe.
Naime predmet sa svim dokazima uporno se odugovlači iako postoji pravomoćnost u cijelosti jednostavno se od toga dalje predmet nije pomaknuo jer nikome se ništa ne radi po zakonu.

Nikada nisam niti ću moći razumjeti osobe koje pokušavaju drugima nametnuti kako će se ponašati, kako će se oblačiti, kako će se izražavati, kako će pisati, kako će hodati, kada će šutjeti, kada će se smijati, kada će plakati, kada će govoriti istinu i da ne nabrajam dalje jer mogla bih nabrajati u nedogled,
Moja istina je takva kakva je i od svoje istine nikada nisam niti ću bježati jer nemam razloga,
Davno sam napravila grešku što jednom muškarcu kada sam ga upoznala sasvim slučajno nisam rekla da mi mora donijeti sve dokazne materijale prije no što bilo što pokuša sa mnom. Možda sam mu trebala i izbrojati krvna zrnca ali ništa od navedenog napravila nisam a mislim da ni drugi to nisu radili ili se možda varam.
Zato je moja poruka djevojkama ovakva ne vjerujte nikome tko vam sa sobom ne ponese svoje rodoslovlje jer u njemu sve piše pa čak i datum njegovog vjenčanja ako nema rodoslovlje kod sebe tada mu nemojte dozvoliti u svoju blizinu jer možete uči u vezu s osobom koja ima suprugu i biti s njim dvadesetčetri sata dnevno ne znajući da ste vi njemu samo igračka koju je zavolio ali zbog određenih okolnosti vi ćete ga nakon saznanja istog vratiti supruzi i u očima drugih bit ćete laka žena a on će ostati muškarac jadnik koji drugo ne zna no varati.

Toliko osmijeha i zadovoljstva kod moje prijateljice nisam vidjela posljednjih godinu dana kao sada kada se oslobodila lažova. Konačno je poletna, raduje se svemu kao malo dijete, uživa zadovoljna zbog svoje slobode jer nema više osobe koja ju sputava, koja je guši i nanosi bol. Odlučila je da ništa od njega ne traži za kćer kojoj sigurna sam nikada neće pričati kakav je uistinu njezin otac jer to je njezin dio života s kojim nije potrebno opterećivati dijete koje mora bez obzira na njegovo ponašanje biti u kontaktu s njim ako on to bude zatražio iako sama ona kaže da tata nije nazvao ni jednom u protekla dva mjesece niti joj je kupio obećanu igračku, Danas je prvi dan krenula u školu i zna da će je majka dočekati ispred škole s osmijehom i da će otići zajedno u slastičarnu izabrati najbolji sladoled.
Tata će se jednom možda jednom sjetiti da ima kćer te onoj teti reći da mora poslati paket jer on je tata kojeg je ona otela i zbog koje je mama danima bila tužna kada tate nije bilo doma.
Divno ih je vidjeti sretne i razigrane s divnim osmijehom i osjećajem slobode.

Divno je pripadati nekom i znati da se u najgorem trenutku možeš obratiti toj osobi jer te razumije ali kada pripadaš sam sebi još je bolje i pouzdanije jer razumjeti sam sebe je veliki napredak s obzirom na to da na sebe možeš vikati a da ti za to vikanje nitko ne prigovori, sebi možeš i reći koliko si uistinu glupa osoba jer dozvoljavaš da te se gazi bez potrebe jer ne znaš se obraniti od poganih jezika.
Kada pripadaš sam sebi uspijevaš pronaći odgovore na sebi postavljena pitanja a da ih postaviš nekom drugom dobit ćeš odgovor zamotan u celofan jer nitko osim tebe samog pravi odgovor na postavljeno pitanje ne zna niti će dogovoriti u potpunosti jer nitko ne zna odgovoriti do kraja. Čini ti se sada da sam sebi daješ odgovor onakav kakav želiš čuti ali nije tako kada sam sebi postaviš ispravno pitanje.
Koliko god se trudiš da sam sebe razumiješ nikada se nećeš razumjeti i zato se nemoj čuditi kada te ni drugi ne razumiju jer sam moraš otpetljati čvorove koji se nalaze u tvom životu i tek kada otpetljaš čvor tada dobiješ i odgovor na postavljeno pitanje.

Kada se rodino prvo upoznamo svoje roditelje, braću i sestre (ako nismo prvi) zatim upoznamo bake i djedove (ako su živi), te ostalu rodbinu (tetke, ujne i da ne nabrajam dalje), tijekom djetinjstva upoznamo susjede (barem nekoliko) jer igramo se s njihovom djecom s kojom ćemo ići kasnije u školu. S 14 krećemo dalje i upoznajemo nove osobe s kojima dijelimo razred i školu, neki se kasnije susretnu i na fakultetu. Kada se zaposlimo ponovno susretnemo neke nove ljude, a s malim brojem poznanika od prije ostanemo ili ne ostanemo u kontaktu.
Tako tijekom naših godina života prikupimo dovoljno informacija o raznim karakterima uključujući i vlastiti karakter i shvatimo da nikada nitko nije isti niti će biti isti ili isti kao mi pa se prilagoditi moramo zavisno od osobe s kojom komuniciramo. Pokušavamo stalno pronaći osobu približno sličnu sebi, ali takvo što je neizvedivo jer istih karaktera nema, čak su i braća i sestre drugačiji od nas iako imamo iste roditelje i iste gene.