Toliko osmijeha i zadovoljstva kod moje prijateljice nisam vidjela posljednjih godinu dana kao sada kada se oslobodila lažova. Konačno je poletna, raduje se svemu kao malo dijete, uživa zadovoljna zbog svoje slobode jer nema više osobe koja ju sputava, koja je guši i nanosi bol. Odlučila je da ništa od njega ne traži za kćer kojoj sigurna sam nikada neće pričati kakav je uistinu njezin otac jer to je njezin dio života s kojim nije potrebno opterećivati dijete koje mora bez obzira na njegovo ponašanje biti u kontaktu s njim ako on to bude zatražio iako sama ona kaže da tata nije nazvao ni jednom u protekla dva mjesece niti joj je kupio obećanu igračku, Danas je prvi dan krenula u školu i zna da će je majka dočekati ispred škole s osmijehom i da će otići zajedno u slastičarnu izabrati najbolji sladoled.
Tata će se jednom možda jednom sjetiti da ima kćer te onoj teti reći da mora poslati paket jer on je tata kojeg je ona otela i zbog koje je mama danima bila tužna kada tate nije bilo doma.
Divno ih je vidjeti sretne i razigrane s divnim osmijehom i osjećajem slobode.