Znam da nema vremena, jer vremena u danu je uvijek malo.
Pokušavam shvatiti osobu koja sebe krije kao što zmija krije noge i nije mi jasno kakav je oholi tip da ti ne može odgovoriti na postavljeni upit a navodno o tebi zna sve i želi ti biti prijatelj. Pokušavam shvatiti sebe kako sam naivna poput "francuske sobarice" i prihvaćam laž kao istinu, a tako slatkorječive osobe uvijek uspiju u svom naumu.
Ne nisam se zaljubila u lik koji ne znam i s kojim sam podijelila nekoliko redaka napisanih u box nadala sam se da je stvarno iskrena osoba.

Moram uključiti svoje šesto čulo i gledati i za sebe jer ja to mogu ali ne želim ali ako to ne napravim ostati ću naivna "francuska sobarica" koja vjeruje svakome pa makar se predstavili krivim imenom

Blog je moj javni dnevnik kao i od većine blogera (barem se nadam) a donio mi je spoznaju same sebe jer moji prsti tipkaju slova na tipkovnici kada otvorom blog editor za postavu teksta baš ono što osjećam tog dana u tom trenu kada odlučim pisati javni dnevnik. Blog je moj prijatelj barem sat vremena dnevno, jer čitam dosta zanimljivih tekstova drugih blogera i pored njihovih tekstova koji su kvalitetni nešto i učim i naučim.
Upoznala sam zahvaljujući blogu dosta dobrih osoba (žao mi je što neki od njih više ne pišu zbog drugih obaveza).
S druge strane volim se družiti a i virtalno druženje je krasno jer kroz pisanu riječ ili fotografiju svaki bloger daje dio sebe iako je anoniman.
ZAHVALJUJUĆI BLOGU UPOZNALA SAM I OSOBNO NEKE BLOGERE I DRAGO MI JE DA IH SRETNEM KADA ZA SUSRET IMAJU VREMENA.

kako mi se neki blogeri javljaju kada napišem nekoliko redaka iskrenog teksta samo zato da bi meni bilo lakše i imaju osjećaj da znaju sve a uistinu ne znaju ništa. Bitno je da znaju prigovarati drugima i zatvarati komentare kada ne žele da ih netko od njihove čitalačke publike želi komentirati normalno, a ne kritički.
Znam dobro da je ovo otvoreni dnevnik blogera i da postoje opcije blokiranja blogera ali ja tog blogera nemam namjeru blokirati samo ga uljudno ovim putem molim da ni ne čita moj blog jer sve što god ja objavim napisano je od srca baš onako kako se osjećam tog trenutka dok tipkam slova po tipkovnici.

Hoće li se meni osoba kojoj je tekst na mom blogu javiti ili neće na bilo koji način to je stvar te osobe (naravno ako se prepoznala u napisanom tekstu,) jer ja još nikada nisam niti ću postaviti ime osobe kojoj pojedine tekstove pišem a blogeri ih mogu čitati, komentirati ili ne.

Ugodan ostatak tmurnog i hladnog dana.

Pokušaj mi napisati nekoliko redaka istine, priznaj mi da me mrziš, da si me uvijek mrzio, da si me iskoristio jer ti je to odgovaralo. Napiši mi istinu, ne nemoj me lagati kao što si me lagao tada kada si od mene uzeo sve jer si znao da te volim iako ti te riječi nikada nisam izgovorila.
Dozvoli mi da te zaboravim kada pročitam tvoje ispisane riječi, dozvoli mi da te mrzim kao što mrzim sebe jer nikada te nisam zaboravila iako su prošle godine. Priznaj mi da me mrziš napiši mi nekoliko redaka istine jer jedino tako ću krenuti dalje i zaboraviti tebe, tada neću više osjećati tvoju blizinu, vidjeti tvoju sjenu i čuti tvoj glas.
Napiši mi riječi istine jer jedino sa tvojom istinom ja mogu dalje, jedino s tvojom istinom mogu zavoljeti sebe, a mrziti tebe.

Ne želim te sanjati, niti želim osjećati tvoj dodir, niti želim čuti tvoj glas, niti želim gledati tvoju sjenu svako jutro dok snena pijem prvu jutarnju kavu. Tu si pored mene, a uistinu si daleko, jako daleko, jer prošlost se ne vraća ona ostaje daleko. Ne želim u prolaznicima tražiti dio tebe, ja želim ići dalje jer moram a ne želim.

Sijedim za radnim stolom i pregledavam kutiju uspomena na tebe, da na tebe voljeni. Palim cigaretu i gledam uspomene dok dim prekriva suzan pogled. Misli moje viču "ne trebaš ga", a srce "još uvijek voliš ga". Koda da slušam od to dvoje razum ili osjećaje?
Želim te zaboraviti, mrziti. Kako da to napravim reci mi? Kako da prestanem osjećati tvoju blizinu? Kako da ne čujem tvoje riječi, ne vidim tvoj osmijeh, ne osjetim tvoj dodir na svom obrazu koji mi briše suzu? Reci mi.

Ne ona više ne zna voljeti, ni željeti jer konačno je shvatila da to nije potrebno. Odlučila je naučiti mrziti a svakodnevno sretne do dva učitelja koji su u mržnji vrhunski. Lako pamti i upija tako da će ubrzo naučiti mrziti jer ako mrziš lakše podnosiš sve i potpuno si miran i staložen jer mržnjom dobivaš slobodu. Mrzeći više nećeš osjećati ni tugu, bi bol jer postati ćeš sebičan i sretan.

Jučer sam u postu predložila sa se pokušamo skupiti u subotu (oni koji mogu) pod satom na trgu u 14 sati i da odemo na kavu, pivu, sok ili vino te da sa sobom ponesete nešto malo novaca, fotoaparat i dobru volju ali vidim da nitko nema ni volje ni vremena za jedan do dva sata druženja.
Znam da ste puni obaveza s toga vas molim da mi ne zamjerite na prijedlogu koji je glup jer vidim da većina nije voljna prihvatiti prijedlog osobe u invalidskim kolicima pa vas lijepo molim da se toga sjeti neki drugi bloger i predloži mjesto i vrijeme jer znam da će takvo druženje onda većina blogera prihvatiti.

s poštovanjem Andrea

vidim da nemate volje za blogersko druženje u subotu, možda se odlučite idući mjesec

Svim blogerima koji su blizu, koji imaju volje i želje da se družimo sat dva uz kavicu, sok, pivicu, vino ili nešto drugo predlažem da se u subotu u 14 sati nađemo kod sata na trgu. Ponesite sa sobom nešto novčića, i dobru volju. Blogeri koji vole fotografiju naravno moraju ponijeti fotoaparat.

Bilo bi divno da se nađemo u što većem broju da se družimo uz smijeh i pjesmu jer sigurna sam da među blogerima ima dosta divnih glasova.

Svi blogeri koji će doći neka se jave u komentar jer (ostatak pročitajte u mom komentaru)

Svjesna sam da mi već dugi niz godina ide naopako, jedno vrijeme sam mislila da je razlog to što sam kod poroda išla natraške van pa je glava dugo ostala u toploj utrobi.
Pokojna majka me učila da moram sama sve dostići što želim i što mi je potrebno jer kada sve napraviš sam nitko ti ne može prigovarati i nametati ono što je njemu drago.

Sada sama sebi dosta dugo prigovaram jer shvaćam da sam dosta toga trebala napraviti drugačije i bilo bi bolje, puno bolje no svih ovih godina.
Trebala sam biti sebična, ohola, gruba, bezdušna i tada bih bila ono što su mnogi danas SRETNA.

Svetosti mila nadam se da ćeš ćuti vapaj majke koja ne traži ništa za sebe jer sam se navikla na svoju invalidnost ali sa srcom te molim pomozi mojim sinovima da budu bolje. KRISTIJANU želim da shvati da je život lijep iako nije lagan, te da bude sretan, a mom JOSIPU da progleda i prohoda jer ni jedan ni drugi nisu zaslužili biti bolesni.
Pomozi mojim sinovima jer kada oni budu zdravi onako kako moraju biti ja ću tada biti sretna jer jedino sam sretna ako su mi sinovi zdravi.
Svetosti mila pomozi mojim sinovima da budu zdravi i sretni, to je sve što trebam.

Pomozi svetosti molim te, ozdravi moje sinove

Koliko god se služim internetom još uvijek nisam naučila da podnosi svašta i da ti se ponekada jave osobe koje ti žele glumiti iskrenog prijatelja samo zato jer mogu ostati anonimni i mogu lagati koliko žele a ti si magarac koji se nada da si preko ekrana i žice pronašla osobu koja uistinu piše istinu i da ne laže o tome kako ti želi biti prijatelj.

Čas izuzecima ali takvih je na netu jako malo ja ih poznajem oko desetak i sretna sam što ih poznajem i osobno a ne samo preko neta.

Majmun sam što sam osobi dozvolila da mi kaže da mi želi pomoći, da mu je žao zbog svega što sam prošla, a kada mu ostaviš poruku odgovora nema i tada shvatih da me provocira jer to ga veseli. Nadam se da zadugo neću komunicirati sa osobama koje na profilu nemaju sliku iako su slatkorječive osobe i ponadaš se da si ipak pronašao prijatelja s kojim može pisati o svemu i on tebi o sebi.

Ne nisam se nadala pomoći, ali nadala sam se prijatelju s kojim mogu pisati o svemu ali ponovno me netko izigrao i napravio majmunom jer ja sam mu/joj to dopustila.

ali sa mažutretkinjama iz Sesveta

U današnje vrijeme teško je imati prijatelja kojem možeš nešto reći a da te zbog izrečenog neće osuditi ili ti glumiti da ti želi pomoći jer te razumije. Zato sjediš i pišeš slušajući glazbu koja ti odgovara jer papir trpi sve što god je napisano na tom komadu papira tvojom rukom koja drhti s obzirom da si svjestan da sam sebi pišeš istinu koja ne zanima nikoga osim tebe samoga.
Dok pišeš riječi oči su ti pune suza jer duša te boli zbog prošlosti koja se vratiti ne može i neće jer prošlost je samo dio lijepih uspomena sa slikama koje u mislima ne blijede. Pišuči potiskuješ svoju bol koja mora prestati jer svaki je dan novi dan i nadaš se da si pronašao prijatelja s kojim možeš razgovarati o svemu koji te razumije, koji te neće osuđivati zato što govoriš istinu, ali... ostaješ potpuno sam sa slikama koje nikada neće nestati i shvatiš da si sam sebi jedini iskreni prijatelj koji uz pisanje shvati da jedino sam sebe razumiješ, a svi ostali te nikada razumjeti neće iako ti pišu da ti žele biti prijatelji i da znaju sve ali nisu u stanju ni razgovarati s tobom o sebi.

Bilo bi mi drago da je negdje sretnem

Vrt pun mirisnih ruža ugledala sam ispred sebe i zastala u nadi kako ću vidjeti cvijet kako pupa ali primijetih predivan grm jorgovana i osjetih miris. Imala sam osjećaj da čujem uzdah iza sebe i ne nisam se okrenula jer znala sam da nitko ne prolazi ovuda u rano jutro.
- Divan je ovaj jorgovan, sam pored tolikih ruža i samo ću vam reći da ne podsjeća na vas gospođice kada god prođem ovim putem. Molim vas nemojte se okretati prema mome glasu jer ne želim vidjeti tugu u vašim očima ja ih samo želim zamišljati kao što vi zamišljeno gledate u ovaj divan vrt.

da ću ove godine ići na more barem tri dana ako riješim ostavinu jer voljela bih ponovno vidjeti Split s obzirom da sam se zaljubila u taj divan grad kada sam prije nekoliko godina jedan dan provela tamo.
Ispuniti ću sama sebi tu želju i nadam se da ću u tom divnom gradu biti barem dva tri dana više jer sve što mi treba je more i miris morskog zraka, veseli ljudi i ljepota kojom si u tom gradu okružen sa svih strana gdje god ti oko pogledom seže.

Volim slatko, žute ruže, kavu s mlijekom, knjige i plišane igračke. Volim razgovarati sa ljudima koje susrećem jer od njih mogu puno toga naučiti.
Volim se smijati sebi jer jedino sebi se mogu smijati. Volim izlaziti, volim putovati ali ne izlazim niti ne putujem jer to ne mogu kao ni većina. Volim pjevati kada me nitko ne čuje i plakati kada me nitko ne vidi.
Sve volim, ali sebe ne iako moram voljeti sebe ja to ne mogu.

Kada je ugledala samu sebe u ogledalo vidjela je drugu osobu, sretnu i razigranu djevojčicu kojoj nitko nikada nije mogao skinuti osmjeh sa lica. Trčkarala je bosa po rosnoj travi tražeći maslačke koje će darovati svojoj majci. Ugledala je tako jednom i lik muškarca i shvatila da je on taj kojem će podariti svoje srce, ne znajući da će joj donijeti tugu u život.

Duže vrijeme traži taj razdragani lik jer voljela bi se smijati a osmijeha nema iako se trudi da ga pronađe.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/umro-legendarni-hrvatski-karikaturist-oto-reisinger/885583.aspx

Mir i spokoj njegovoj duši, često sam znala s njim pričati kada bih ga vidjela prije no što je bio smješten u starački dom.
Interesantno je bilo s njim pričati.

Njima je dozvoljeno sve. izlasci sa prijateljima do jutra, pijančevanje, laganje, varanje, ponižavanje, pričanje, spavanje poslije finog ručka, buljenje televizora kada je utakmica ili emisija političkog sadržaja, prigovaranje, deranje. Dozvoljeno im je zato što su muškarci.
Žena mora za njih biti mazna i umiljata poput mačke jer jedino takvu mogu gledati pored sebe, ona ne smije izlaziti do jutra, mora umjereno piti a poneke ne smiju ni to, o varanju njega ne smije ni pomisliti, a lagati smije samo sebe, vikati može sebi gledajući se ujutro u ogledalo dok na umorno lice stavlja šminku, televiziju sluša dok njemu kuha ručak jer mora paziti da ništa ne zagori, odmarati se smije samo dok spava ali ne prije no što ispuni svoje bračne dužnosti iako za njih od umora nema volje, ali mora jer u protivnom će on njoj spomenuti da ga vara iako je svjestan da je on današnju pauzu iskoristio sa svojom ljubavnicom u jeftinom motelu.

Muškarci mogu sve, a žene ne.

Zamislite sebe da imate sudski spor ne svojom krivnjom ali ga imate.
Uredno u spis predate svu dokumentaciju koja je od vas zatražena i nakon nekog vremena uvidom u isti primijetite da uredno dostavljenih dokumenata u spisu nema. Naravno ostanete zapanjeni i ponovno kopirate hrpu papira i dostavite ponovno kako bi se spor okončao a i ti papiri netragom nestanu iz tog spisa.
Pišete dopis Predsjednici odjela da Vam zakaže ročište jer znate da ste uredno dostavili sve dokumente i ponovno dođete u kancel i ostanete u šoku jer ponovno u spisu nema dokumenata koje ste spominjali u dopisu osobi koja vam je zakazala ročište.
S obzirom da ste stranka u postupku koja je već dva puta dostavila dokumente po kojima se treba donijeti odluka pitate službenicu gdje su nestali dokumenti a ona vas gleda i ne zna odgovor jer toliko je zatrpana ulaskom stranaka da bez imalo problema možete iz košuljice uzeti papire i na pultu ostaviti praznu te izaći vam iz prostorije sa dokumentima koje je stranka uredno dostavila u spis.
Odete zatim kod predsjednice odjela i kažete joj što ste vidjeli a on vas ponovno uputi da dokumente koje ste uredno dostavili a nema ih u spisu ako imate originale ponovno kopirate i dostavite i urudžbirate prije početka rasprave da se dodijeljeni sudac pripremi za ročište, ostanete šokirani ali zbog sebe to napravite i po treći puta u nadi da će konačno kopirana dokumentacija biti dostupna sucu koji vodi raspravu za koju vam sud nije ni potreban ali se ipak vodi jer tako je po Zakonu.

Sada tek shvatite zašto pojedini sporovi tako dugo traju.

Ja bih vas lepo prosil mlada damo da mi se tak lepo ne smijete jer bu me hercika vudrila kak imate tak lepi osmeh na tom lepom ličeku, a o očima da ne pripovedam opće. Ja sam star čovek koji bu jemput došel v napast da vas kušne pa bute pobegla jer vi ipak trebate nekog mlajšeg da vam hufira.

Meni je drajše kada Vas vidim jer mlajšima nis ni malo interesantna dragi gospon, a kaj se kušleca tiče ja vama jednog pošlem prek zraka jer dok se prignete k meni taj kušlec nebu tak slatki kot leteči.

VIDEO SE NALAZI NA OVOM LINKU

http://pecat.net/jedan-siromasan-drugi-bogat-video-dva-djecaka-pregledan-5-miliona-puta/

super konobari

moje omiljeno piće - cedevita s okusom naranče