Zamislite sebe da imate sudski spor ne svojom krivnjom ali ga imate.
Uredno u spis predate svu dokumentaciju koja je od vas zatražena i nakon nekog vremena uvidom u isti primijetite da uredno dostavljenih dokumenata u spisu nema. Naravno ostanete zapanjeni i ponovno kopirate hrpu papira i dostavite ponovno kako bi se spor okončao a i ti papiri netragom nestanu iz tog spisa.
Pišete dopis Predsjednici odjela da Vam zakaže ročište jer znate da ste uredno dostavili sve dokumente i ponovno dođete u kancel i ostanete u šoku jer ponovno u spisu nema dokumenata koje ste spominjali u dopisu osobi koja vam je zakazala ročište.
S obzirom da ste stranka u postupku koja je već dva puta dostavila dokumente po kojima se treba donijeti odluka pitate službenicu gdje su nestali dokumenti a ona vas gleda i ne zna odgovor jer toliko je zatrpana ulaskom stranaka da bez imalo problema možete iz košuljice uzeti papire i na pultu ostaviti praznu te izaći vam iz prostorije sa dokumentima koje je stranka uredno dostavila u spis.
Odete zatim kod predsjednice odjela i kažete joj što ste vidjeli a on vas ponovno uputi da dokumente koje ste uredno dostavili a nema ih u spisu ako imate originale ponovno kopirate i dostavite i urudžbirate prije početka rasprave da se dodijeljeni sudac pripremi za ročište, ostanete šokirani ali zbog sebe to napravite i po treći puta u nadi da će konačno kopirana dokumentacija biti dostupna sucu koji vodi raspravu za koju vam sud nije ni potreban ali se ipak vodi jer tako je po Zakonu.

Sada tek shvatite zašto pojedini sporovi tako dugo traju.