The Ancient One
23.10.2008., četvrtak, 10:56
Bijesan sam
|
Bijesan sam zbog činjenice da se sranja po ovoj državi, a naročito po ovom gradu dešavaju sve više i više. I zbog toga što ja tu ne mogu promijeniti baš ništa! Jer ako ja pokušam promijeniti bilo što, prekršit ću bar jedan zakon. I nebrojene propise. Državo, daj nam više policajaca koji znaju i žele raditi policijski posao! Državo, makni sve one koji ne žele raditi ili neefikasno rade svoj posao. Uključivši i saborske zastupnike! I suce! I ministre! I premijera! I doktore! I činovnike po općinama... A prometna policija bi mogla malo više naplačivati prolaske kroz crveno na semaforu... Na nekom recimo prometnijem raskrižju. Za vrijeme jutarnje špice. I za vrijeme popodnevne špice. I za vrijeme... Ma jednostavno neka bude prisutnija u gradu. I samo neka radi svoj posao... A ubojica Luke Ritza je po svemu sudeći maloljetnik. Koji će zbog toga dobiti nekakvu smiješnu kaznu. Grrrr.... za mene je ubojica ubojica bez obzira koliko ima godina! Pa onda neka i služi kaznu za ubojstvo kao i svi ostali ubojice! Onda će maloljetni kriminalci valjda početi razmišljati o tome isplati li se i dalje biti kriminalac. Ma danas sam jednostavno bijesan i lud... Drevni sluša: Ma ne sluša ništa. Hladi se i smiruje živce još od jutra... |
Komentar? Ovdje... (0) - E, ovo želim imati na papiru - Link ovamo, baš ovamo...
20.10.2008., ponedjeljak, 10:29
Mi pušači...
|
Da. Ovisan sam o cigaretama. I uprkos tome što sam nekoliko puta prestajao, uvijek sam bio slabić i vračao se smradnom poroku. Najgore je što ja stvarno uživam u otrovnom dimu... No, ovih je dana sabor je donio odluku o zabrani pušenja. Što, za divno čudo, kao ovisnik podržavam. I spreman sam nepušačima olakšati život. Ali se još nisam spreman odreći svog užitka. Međutim, dosta o meni. Ajmo malo o izjavama nekih saborskih zastupnika: Nisam ni farizej, ni liječnik, pa ne mogu podržati opću zabranu pušenja. Jer, ta zabrana je obična liječnička farizejština kojom se krše osnovna ustavna prava pušača - objašnjava, pak, Denona koji se slaže s tvrdnjama da su pušači ovisnici. - Ali kažu da je ovisnost bolest, pa ako smo bolesni, onda nas ne smiju kažnjavati, nego nas moraju liječiti. Gdje je tu liječnička etika - pita Denona koji je pet-šest puta pokušao prestati pušiti, ali nije uspio. Nije to uspio ni Stazić koji bi također želio prestati pušiti. Ako je pušenje bolest, pita se on, zašto država nije donijela programe za liječenje pušača? - Umjesto zabrane, neka to učini i ja ću se odmah ići liječiti jer bih se volio osloboditi nikotinske ovisnosti - napominje Stazić. Ne želim sada komentirati stranačku pripadnost dvojice citiranih zastupnika. Mislim da nije uopće bitna za ono što je meni bitno. A to je da država jako dobro zarađuje na mojoj ovisnosti. Štoviše, čak je podržava. Na svom nekadašnjem (sada nepostojećem, krah servera) blogu sam se pitao zašto mi država omogućava da se trujem? I zašto država podržava distribuciju proizvoda koji je uzrok moje ovisnosti? OK, i tada je to bilo prilično radikalno. I tada sam bio svjestan da država izvlači gomilu budžetske love iz proizvodnje i prometa duhana i duhanskih proizvoda. I još je uvijek radikalno. I još uvijek sam svjestan koja je lova za državu u pitanju. No ono što me nervira je da je tek sada netko iz sabora javno izjavio da je pušenje ovisnost, tek je sada netko u saboru izjavio da i pušače treba liječiti kao i ostale ovisnike. A to su izjavili jer su glasali protiv odluke, pa je takvo glasanje trebalo obrazložiti... I ne, ne cijenim previše sabor, pa ga stoga i pišem malim slovom. Dakle, država zabranjuje pušenje. Na javnim mjestima. Ali ne zabranjuje proizvodnju i prodaju štetnih tvari koje izazivaju ovisnost. Konkretno, duhana i duhanskih proizvoda. Što znači, samo se vi ljudi trujte. Doma. Ili u autu. Ili u parku. No doma smeta mojoj obitelji. U autu također. A i u parku onima niz vjetar od mene. Ili je park javno mjesto, pa tamo ne smijem pušiti? Ostaje da se vidi propis koji će biti donijet. Ja ću se odreći pušenja. Za svoje dobro. I dobro svoje obitelji. Pa ću time uskratiti državi prihod od svoje ovisnosti. I trgovcima njihov dio. I proizvođačima njihov dio. S druge strane, moj buđet će se znatno oporaviti. Samo jedna napomena: Država zabranjuje i proganja proizvodnju i prodaju štetnih tvari koje izazivaju ovisnost. Konkretno, biljke kanabis. Za čiju ovisnost (kvragu... izaziva li uopće kanabis ovisnost?) nije poznato da ubija ljude. Interesantno, zar ne? Pazite: ja se NE zalažem da se kanabis legalizira. Niti kažem da je kanabis bezopasan. Jer nije bezopasan! . Drevni sluša: Too Late For Tears - Ritchie Blackmore's Rainbow [Stranger In Us All] |
Komentar? Ovdje... (0) - E, ovo želim imati na papiru - Link ovamo, baš ovamo...
07.10.2008., utorak, 15:07
Naoružavati građanstvo? NE!
|
Malo mi je digao tlak post blogera Dubravka Gvozdanovića (ovdje). Evo dijela koji mi je digao tlak: I na kraju, tko može tvrditi da nama, poštenim i odgovornim građanima, oružje nije potrebno za samoobranu? Dapače, mislim da je svima jasno da se možemo jedino sami u sebe pouzdati i pokušati obraniti od nasilnika koji svakodnevno tumaraju našim ulicama tražeći novu žrtvu… A onaj famozni dokaz o ugroženosti koji nam svaki put traže kada podnosimo zahtjev za izdavanje oružnog lista za držanje i nošenje vidljiv je u svim dnevnim listovima koji imaju rubriku Crna kronika… Možda ja izvlačim taj dio posta iz konteksta, no meni to zvuči kao poziv na masovno naoružavanje građanstva. Na što sam ja komentirao ovo: Ma rješenje je jednostavno: Svaka osoba koja nije u uniformi ovlaštenoj da nosi i koristi oružje (a pri tome mislim na vojsku i policiju, NE na zaštitare!), a bude uhvaćena s bilo čime opasnijim od manikircajga ili švicarskog noža, ima biti pogubljena na licu mjesta. I kraj priče! I kraj naoružavanja! Pa malo razmislite o mojem rješenju. Zvuči radikalno? Ja mislim da ne. U sigurnoj državi, u sigurnom gradu (naklon prema g. Bandiću) oružje normalnom građaninu (a pogotovo građanki) nije potrebno! Jer normalna i kulturna osoba svoje probleme i sukobe NE rješava nasilnim putem! Pa razmislite opet. Usput, ako mislite da nemam pojma o oružju, 15tak godina sam se bavio streljaštvom. Zračna puška, malokalibarska puška, vojnička puška, zračni pištolj, revolver... Da nabrajam dalje? I vlasnik sam titule "Majstor Strijelac". Osvojene na takmičenju, pucanjem u papirnate mete, a ne na ulici pucanjem u pokretne mete - ljude. Zvučim ogorčeno? Zašto ne? Zagreb JE bio siguran grad. Drevni sluša: Hungry Like The Wolf - Duran Duran [Billboard Top 100 of 1983] 03:25 CBR 160kbps/Stereo |
Komentar? Ovdje... (1) - E, ovo želim imati na papiru - Link ovamo, baš ovamo...
Oh, zašto nismo u Japanu?
|
Možda vas iznenađuje naslov današnjeg posta? Malo kasnije vidjet će se da i nije baš tako bezvezan. Najprije najiskrenija sućut obitelji Hodak. Također sućut obitelji Deković. Ne mogu niti zamisliti koliko je strašan njihov gubitak. Meni je umirala najbliža rodbina, meni je pogibala rodbina u Domovinskom Ratu. Ali meni nitko nije ubijen u gradu, namjerno i profesionalno. Stoga znam kako boli kad izgubiš nekog svog, ali ne ovako okrutno. Eh, sad... nekoć davno sam na jednom svom prijašnjem blogu zažalio što nismo u Japanu. Ili što se bar tako ne ponašamo. Eto vam link: Bushido Dakle, u Japanu bi bilo prirodno da Kanader, Krončević i ostali izvrše seppuku. Vjerujem da ne moram objašnjavati zašto... Drevni sluša: Killer On The Loose - Thin Lizzy [Wild One - The Very Best Of Thin Lizzy] 03:53 VBR 229kbps/Stereo |
Komentar? Ovdje... (0) - E, ovo želim imati na papiru - Link ovamo, baš ovamo...
|
Prosinac 2010 (1) Rujan 2010 (2) Svibanj 2010 (2) Studeni 2009 (1) Rujan 2009 (1) Svibanj 2009 (2) Travanj 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Studeni 2008 (2) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (5) Srpanj 2008 (4) Svibanj 2008 (1) Travanj 2008 (2) Ožujak 2008 (4)
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sve ono što želim podijeliti s vama. Kada malo bolje razmislim, nekoć sam planirao pisati ovaj blog kao reakciju na stvari koje pročitam u novinama. Pa sam onda ubrzo uvidio da novine niti čitam redovito, a još manje onaj dan kada su tiskane. Pa onda aktualnost takvog bloga pada u vodu. Pa sam onda odlučio pisati blogove onako kako mi dođe. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||