Malo mi je digao tlak post blogera Dubravka Gvozdanovića (ovdje). Evo dijela koji mi je digao tlak:
I na kraju, tko može tvrditi da nama, poštenim i odgovornim građanima, oružje nije potrebno za samoobranu?
Dapače, mislim da je svima jasno da se možemo jedino sami u sebe pouzdati i pokušati obraniti od nasilnika koji svakodnevno tumaraju našim ulicama tražeći novu žrtvu…
A onaj famozni dokaz o ugroženosti koji nam svaki put traže kada podnosimo zahtjev za izdavanje oružnog lista za držanje i nošenje vidljiv je u svim dnevnim listovima koji imaju rubriku Crna kronika…
Možda ja izvlačim taj dio posta iz konteksta, no meni to zvuči kao poziv na masovno naoružavanje građanstva.
Na što sam ja komentirao ovo:
Ma rješenje je jednostavno:
Svaka osoba koja nije u uniformi ovlaštenoj da nosi i koristi oružje (a pri tome mislim na vojsku i policiju, NE na zaštitare!), a bude uhvaćena s bilo čime opasnijim od manikircajga ili švicarskog noža, ima biti pogubljena na licu mjesta.
I kraj priče! I kraj naoružavanja!
Pa malo razmislite o mojem rješenju. Zvuči radikalno? Ja mislim da ne. U sigurnoj državi, u sigurnom gradu (naklon prema g. Bandiću) oružje normalnom građaninu (a pogotovo građanki) nije potrebno! Jer normalna i kulturna osoba svoje probleme i sukobe NE rješava nasilnim putem!
Pa razmislite opet.
Usput, ako mislite da nemam pojma o oružju, 15tak godina sam se bavio streljaštvom. Zračna puška, malokalibarska puška, vojnička puška, zračni pištolj, revolver... Da nabrajam dalje? I vlasnik sam titule "Majstor Strijelac". Osvojene na takmičenju, pucanjem u papirnate mete, a ne na ulici pucanjem u pokretne mete - ljude.
Zvučim ogorčeno? Zašto ne? Zagreb JE bio siguran grad.
Drevni sluša:
Hungry Like The Wolf - Duran Duran [Billboard Top 100 of 1983]
03:25 CBR 160kbps/Stereo
|