|
The Ancient One
26.03.2008., srijeda, 13:46
A što kad ugine pas (2)?
Ima i dodatnih informacija.
Naime, patologija na Veterini bi trebala raditi non-stop. I tamo bi trebao biti dežurni. Do kojeg se sinoć, eto, telefonom nije moglo doprijeti.
Iza Veterinarskog faksa postoji nešto zvano Veterinarsko-higijenski servis, koji bi pak trebao raditi do ponoći.
Lako je naći... u blizini je pekara Pan-Pek... ;-)
Eto. Ako vam se desi slična neprilika, i nalazite se u Zagrebu ili bližoj okolici, sada bar znate što je činiti...
|
A što kad ugine pas?
Život piše tragikomedije.
Bio sam sinoć u gostima. Domaćin otišao nahraniti pse. Kao uslugu rođakinji prijatelja. Koja je na putu.
Domačica zabavljala društvo, kad stiže poruka: "Nazovi me hitno!". Od domaćina!
Ni pet ni šest, poziv otkriva da je jedan od pasa uginuo.
Pas je i izgledao bolestan već nekoliko dana, a vlasnica pasa je ustvrdila da je pas u depresiji i da nije bolestan! A pas je jedva stajao na vlastitim nogama.
Da skratimo priču...
Netko iz društva ima poznanika na veterini. Koji je možda dežuran. Pa ajmo mi nazvat i pitat što da radimo...
Nazovemo mi veterinarski faks. Oko 23 sata... I pitamo što da radimo.
Čovjek nam uredno objasni da je on jedini čovjek na Veterini u tom trenutku, te da ne postoji noćno dežurstvo za uginule životinje. Koje bi recimo primilo lešinu na patologiju. I da ne postoji niti gradska služba koja se time bavi. Bar ne tijekom noći...
I objasnimo čovjeku da ne, nemamo balkon na koji možemo staviti lešinu psa.
I objasnimo čovjeku da ne, nije u pitanju mali pas kojeg možemo zamotati u vrečicu i staviti u frižider. U pitanju je veliki pas. Od gotovo 60 kg težine.
I ne, ne pada nam na pamet stavljati lešinu kućnog ljubimca u frižider! Čak i kad bi lešina stala u frižider.
I da ne želimo da se djeca tijekom noći šokiraju još više ako ožedne i u frigiću ugledaju lešinu svog ljubimca... Da, djeca plaću u drugoj sobi...
I ne, nemamo škrinju za smrzavanje, i ne, niti u nju nebismo stavili lešinu psa!
I ne, objasnimo mi njemu, ne želimo lešinu staviti u podrum. Niti ne možemo. Nemamo podrum...
U svakom slučaju, čovjek je pokušao dati neki savjet...
E, sad. A što ako ugine još veći pas? Newfoundlander? Ili nekaj slično? Ili ako ugine konj? Što onda?
Zvati Čistoću? Zvati 112? Zvati 92? Ili 94?
|
25.03.2008., utorak, 13:15
Ukratko...
Drevni ljubi.
Pa mi tako ne preostaje baš vremena za moje omiljene zanimacije tipa filmovi, serije i knjige.
Pa mi iz istog razloga otpada prisustvovanje događaju znanom kao Istrakon.
A iz istog razloga baš i ne pratim vijesti, a još manje pratim zbivanja u Domovini i Okolici.
Stoga nemojte očekivati od mene komentare na dotične stvari. Što naravno ne znači da se odričem prava na komentiranje bilo čega.
Ipak, ono što moram napomenuti je:
In memoriam
- Arthur C. Clarke, veliki pisac, vizionar i uvjetno znanstvenik. Ostavio je na ovaj ili onaj način duboki trag u brojnim generacijama ljubitelja SF-a i popularne znanosti.
- Boris Dvornik, veliki glumac i izuzetna osoba. Ostavio je dubok trag u glumačkim i gledateljskim generacijama na ovim područjima.
|
20.03.2008., četvrtak, 15:15
Eto mene opet!
Nakon što mi je nestao prvi blog (Drevni želi podijeliti s vama...), nakon što se više nikako ne mogu ulogirati u blogeditor kako bih pisao na svom drugom blogu (.:.:| Drevni ponovo...) te kako sam potpuno zaboravio na svoj treći blog (The Ancient One - ponovno), odlučih probati četvrtu sreću.
Previše mi se toga događa a da ne bih htio to podijeliti s vama.
I previše se stvari događa svima nama a da bih to maogao prešutjeti.
Pa me stoga eto nazad!
Naravno, ovaj ću izgled pokušati prilagoditi izvornom izgledu prvog bloga... ali ne baš u potpunosti.
|
|
|