Škrabotine
22.06.2007., petak
NADA
|
Evo dragi blogeri da vam se javim.Teško sam se odlućila na ovo ali ipak da podijelim sa vama svoju sudbinu ili kako to već nazvat. Moj sin je bolestan i leži u bolnici. Na žalost je bolest najtežeg karaktera i samo se možemo boriti i nadati da ćemo svi zajedno pobjediti to zlo. Ne mogu vam govoriti o tome kako se osjećamo jer nemam snage. Od sada sve raspoloživo, duhovno i materijalno ulažemo samo u njegovo ozdravljenje. Nadam se da će svevišnji usrdno pomoći. MORAM SE NADATI NAJBOLJEM. Sve vas toplo pozdravljam i grlim. |
08.06.2007., petak
VEČERNJI SUSRET
|
Isuse,dođoh Ti reći,kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame, i kako ga teško nosim jer pretežak je za me. Dođoh ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama,izmučen,izboden,raspet i sam, o Bože,što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle ,Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška i sitne boli moje. Isuse,dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana. Ove stihove posvećujem svima koje večeras bilo što tišti ili ih boli, duševno ili fizički. I sama sam malo bolesna pa nemam inspiracije i zato sam ove stihove prepisala sa jedne Isusove slike koju je radio vlč. Zlatko Sudac ali neznam tko je autor stihova.Pozdrav svim blogerima i ugodnu noć! |
02.06.2007., subota
ZAGLEDAN
|
Korak naprijed, nazad dva.Kreneš...pa staneš. Raskrižja te muče. Pa potrčiš i padneš... Nešto te diže, iznova uči korake. I digneš glavu zagledan... Vjetrovi te šibaju, čeliče. Kiše ti suze skrivaju. A ti koračaš zagledan.... Pa ideš dalje i dalje s tragovima .. tu i tamo. Korak je načas sigurniji jer te obasjalo. I čini se da je sve tako svijetlo i čisto Sve ti je jasno i nepoznanica nema. Sad ti je korak polagan al tim više siguran. I koračaš... zagledan. Oka ne skidaš i širiš ruke s blaženim osmijehom. Što tvoje lice čini tako lijepim dok uranjaš i znaš zasigurno: stižeš na cilj ...zagledan......! |
