Kao rapsodija,kao pčatno nabacanih boja kao...nemam pravi izraz za tu ljepotu. Svaka riječ djeluje trivijalno i nedovoljno. To je za mene svibanj. Priroda si je dala oduška na svakom koraku. Rasipala se u obilju bija i oblika. Kamo god da okrenem glavu i na čemu god da zaustavim pogled sve je u raskoši. Vrtovi, balkoni, terase, livade sve blješti bojama. Kao da je svibanj mlada u narodnoj nošnji pa se zaodjenuo najljepšim boja ma pa se ko pan raširio i svima se hvali svojom ljepotom. Poslije obilje kiša koje su napojile biljke i zemlju i tako pomogle da sada na suncu zasja sva ta čudesna ljepota. A nebo? Čisto i plavo da nema te stvari ili pojma skojim se ta boja može uporediti. Jedino more sa svojim plavetnilom može parirat. A ovih je dana predivno. Tako vidim predivni svibanj kamo god se okrenem.Dok sjedim u hladu procvjetale magnolije slušam cvrkutanje vrapčića koji se nadglasavaju napajam oči i dušu. SVIBANJ!
|
