Korak naprijed, nazad dva.Kreneš...pa staneš.
Raskrižja te muče. Pa potrčiš i padneš...
Nešto te diže, iznova uči korake.
I digneš glavu zagledan...
Vjetrovi te šibaju, čeliče. Kiše ti suze skrivaju.
A ti koračaš zagledan....
Pa ideš dalje i dalje s tragovima .. tu i tamo.
Korak je načas sigurniji jer te obasjalo.
I čini se da je sve tako svijetlo i čisto
Sve ti je jasno i nepoznanica nema.
Sad ti je korak polagan al tim više siguran.
I koračaš... zagledan.
Oka ne skidaš i širiš ruke s blaženim osmijehom.
Što tvoje lice čini tako lijepim dok uranjaš
i znaš zasigurno: stižeš na cilj ...zagledan......!
Post je objavljen 02.06.2007. u 21:04 sati.