Škrabotine
08.06.2007., petak
VEČERNJI SUSRET
|
Isuse,dođoh Ti reći,kako me u grlu guši, od isplakanih suza kako me boli u duši. Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame, i kako ga teško nosim jer pretežak je za me. Dođoh ti se tužit u suton ovoga dana, jer me odviše peče i boli ova rana. Kleknuh da Ti se jadam, al me zbuni tvoje raspelo. Žižak Ti osvijetli lice, raspeto, presveto tijelo. U suzama,izmučen,izboden,raspet i sam, o Bože,što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram. Gle ,Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi, a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi. Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje. Kako je tuga tvoja teška i sitne boli moje. Isuse,dođoh Ti se jadat u suton ovoga dana, al motreć Tebe, iščeznu moja rana. Ove stihove posvećujem svima koje večeras bilo što tišti ili ih boli, duševno ili fizički. I sama sam malo bolesna pa nemam inspiracije i zato sam ove stihove prepisala sa jedne Isusove slike koju je radio vlč. Zlatko Sudac ali neznam tko je autor stihova.Pozdrav svim blogerima i ugodnu noć! |
