Reci mi nježno, nježnije...

MonoperajAnka Home

U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!

... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv

24.04.2007., utorak

Pomalo se vraćam u poslovne vode i naravno poslovnu komunikaciju. Zanimljivo je da baš oni koji bi po školovanju i struci trebali znati kako komunicirati, to često ne znaju. Ili im se dogodi čuveni raskol teorije i prakse.
Kako mi njemački nije materinji i još ga učim (a taj proces će trajati zauvijek) nije mi uvijek lako boriti se za svoja prava i iskazati svoje mišljenje na neki kulturološki prihvaćen način. Jer svaki narod ima svoj oblik komuniciranja i premda su zavladale globalističke pojave u toj komunikaciji (barem formalno), uvijek se osjeća i onaj dio mentaliteta koji treba prepoznati, ako niste okruženi svojim sunarodnjacima.
Iako je meni, moram priznati, i u Hrvatskoj bilo puno puta zaista teško komunicirati. Pogotovo kada bih naišla na bahatost, bezobrazluk, nekompetenciju...
Pitanje je naravno uvijek kako izreći svoj stav o nečemu, a da drugu stranu ne uvrijedite. I obrnuto. Dakle, kako prihvatiti tuđe mišljenje, a da se ne osjetite povrijeđenim.
Ja sam bila odgojena tako da se ne ističem, jer to nastavnici ne vole, da ne govorim uvijek ono što mislim (pogotovo ne u školi spominjati vjeronauk i sl.) i sve u tom stilu.
Ne znam što je presudilo da mi se taj odgoj nije nikako primao, ali čitav život govorim ono što mislim. Mijenjaju se samo načini. I pokušavam učiti izreći svoje stavove jasno, a ujedno ne povrijediti nikoga. Što mi naravno ne uspijeva uvijek i slično je onoj zgodnoj uzrečici kako ne možeš i prdnut i stisnut.
I onda tu na scenu stupa psihologija, sociologija, komunikologija itd. koje nas uče baš to, verbalno prdnut i stisnut.
Ali uza svo znanje, trud i muku da se misli izreknu što bezbolnije uvijek je u igri i perspektiva slušača. Tako će neka totalno benigna izjava koja za vas ima samo jedan smisao, u ušima nekog drugog pokrenuti čitavu lavinu misli i shvaćanja, da bi na kraju na vidjelo izašlo nešto vama potpuno neprepoznatljivo. I nije vam jasno otkuda je to netko mogao zaključiti. Pa bi to moglo i značiti da u razgovor treba ugraditi i stavove, kao i dozu osjetljivosti slušača. Dok je kod dobrih prijatelja to i moguće, u nekoj poslovnoj komunikaciji sa poznanicima ili kolegama to baš i nije uvijek moguće, a mnogi se time i neće zamarati.
I što onda? Kaže socijalna radnica u firmi gdje se trenutno nalazim, da treba dati do znanja kada nas netko povrijedi, ali govoriti samo o sebi i našem osjećaju u odnosu na takvu vrstu komunikacije. Dakle, ne prešućivati stvari, ali ostati na svom dojmu, ne prelaziti na kritiku drugoga i dati jasno do znanja da si nećemo dozvoliti neku neprimjerenu vrstu komunikacije.
Ne znam kako je sada u Hrvatskoj, ali izreći svoje mišljenje koje ne ide niz dlaku, nije baš bilo pametno, barem što se napredovanja tiče.
U germanskom svijetu se navodno cijeni izreći iskreno mišljenje. Ali nije svejedno kako se to izgovori. A i još nisam dokučila je li to dobro za napredovanje, ili se samo formalno podržava.
U svakom slučaju volim čuti istinu, kakva god ona bila. Ali mi nije svejedno kako ju netko izgovori i stoje li iza nje neki konstruktivni prijedlozi, ili je izrečena samo u svrhu ponižavanja. To čini bitnu razliku.
Isto tako treba uzeti u obzir da od nekih ljudi nećete nikada čuti dobronamjernu kritiku, jednostavno zato jer svi ljudi nisu dobronamjerni. Svjesno ili nesvjesno, iz raznih razloga... pa onda s takvima i ne treba razbijati glavu.
Ima i dobronamjernih koji pate od nekih svojih neriješenih kompleksa, pa imaju potrebu kod svakog čovjeka isticati nešto loše, čisto da se osjećaju bolje.
I to treba ignorirati. Jer je jasno da nismo savršeni (osim Mr. Perfect-a, ali to je jedna druga priča smijeh

) i da se podrazumijeva da svatko ima svoj način komuniciranja. Ono na što bih ja obratila pažnju je kako se to izrečeno poklapa sa osobom koja izgovara, dakle da li je autentično i kako onda može meni koristiti, kao konstruktivna kritika. Ako sam zaključila da se o takvoj radi.
Napišite mi svoje mišljenje o tome, pa makar bilo i bolno. Opet je bolje nego prešutiti pa skupljati to u ladicama vlastitih frustracija, ili još gore, zakamuflirati lijepim riječima bez pravog značenja.
A ako uspijete izreći svoje neslaganje tako da se ja ne osjetim povrijeđena, možemo dalje razglabati jeste li vi bili uspješni li sam ja postala debelokožac...

- 12:05 - Komentiraj (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

MonoperajAnka

MonoperajAnka Home

MonoperajAnka E-Mail

Pregled tekstova

CreativeCommonsLicense

24.04.2007., utorak

Reci mi nježno, nježnije...