Evo dragi moji, Martine i Martini, a posebno mojoj prijateljici-domoljupki kojoj je na ovaj zanimljiv dan i datum rođendan...malo kritike na Esterajhere.
Idem ja danas na jedan pregled kod doktora u bolnicu u kojoj nisam do sada bila. Budući da nisam sa sobom imala uputstva Savršenog, već samo papirić s planom tog malog dijela grada, normalno da sam se malo pogubila. Pa ne budi lijena, pitam ljude gdje je ta bolnica, a znam da sam negdje vrlo blizu, pa da se ne mučim i ne gubim vrijeme. I ljudi uglavnom ne znaju, pa me jedan zgodan mladi dečko koji osigurava da dječica sigurno pređu cestu, uputi prema odredištu.
I dođem konačno tamo sva zajapurena jer mi je termin već prošao i počnem se ispričavati...a sestra me u čudu gleda i govori kako uopće nema problema, neka se skinem i pričekam malo, da će me odmah pozvati....I skužim da još uvijek funkcioniram po onom modelu u domaji gdje je ljubaznost u ordinacijama nakon što ste zakasnili čisti SF...jooooj, pardon, isprika, ovo je post o kritiziranju Austrijanaca....sorry, evo me opet na pravu temu...
Dakle, jedna od slučajnih prolaznica je čim je vidjela da joj želim prići s pitanjem, samo odmahnula rukom i odgovorila: "Imam koncept". Prvo sam pomislila da ju nisam dobro čula ili razumjela, ali rekla je to zaista dovoljno glasno i jasno.Jedino drugo značenje bi u vrlo malom postotku moglo zvučati "Imam koncert". Budući da je bilo oko osam sati u jutro, ne vjerujem u tu mogućnost...Ova prva je 99% vjerojatna, jer sam gospođu vidjela još prije na semaforu dok je sa mnom čekala i bila udubljena u misli. Dakle, ona sada ima već sve isplanirano gdje će i kako će, i ne voli kada joj taj njezin plan netko nepozvan naruši.
Pa joj je valjda bilo izvan koncepta da ju netko zaustavi s nekim pitanjem. Iako ne vjerujem da joj se žurilo, jer nije baš brzo hodala. A ovdje se na semaforima izgubi više vremena nego da s nekim popričate koju minutu.
Spontanost je inače jedna kategorija Esterajherima teško dokučiva. Pa ako osjetite potrebu da se s nekim vidite, ono baš sada...teško braco. Oni će izvaditi svoj rokovnik i zabilježiti u njega neki datum kada prvi puta imaju slobodan termin, za nekih dva-tri tjedna.
To su te neke meni zanimljive reakcije. Uz tišinu u prepunoj podzemnoj (nije da mi ne odgovara, ali nekeda je stvarno sablasno), pa onda prepun grad poznat po kulturi s izgaženim psećim govnima. Barem jednom tjedno ugazimo u izmet najdražih kućnih ljubimaca, a danas je djevojčica pokupila jedan i na toboganu i to u ograđenom parkiću gdje psi ne smiju, ali je neko dijete očito negdje prija ugazilo, pa onda i razmazalo sadržaj po parku.
To je valjda nešto kao dio te kulture, pa ako se hoćete integrirati trebate valjda uredno čistiti ta govanca sa cipela i kotača kolica, jer četveronožni ljubimci su nešto u što se ne dira. Iako je to problem dvonožnih ignoranata. Kojih je unatoč postojećem zakonu i vrečicama za pseće drekece u pojedinim parkovima, očito jako puno.
Mi u podrumu imamo jednu četku samo za čišćenje dotičnih, pa ne znam, možda se ogromnom kupnjom takvih pomagala puni državni proračun, jer drugu specijalnost Esterajhera u vidu zapošljavanja ljudi s najrazličitijim zadacima tipa čistača drek-basters još nisam vidjela.
I na kraju, nešto što je vjerojatno karakteristika svih velikih gradova, ogroman broj propupalih likova.
I da dan u austrijskoj prijestolnici ne bi bio obilježen samo svakodnevnim psećim izmetima posvuda i neobičnim odgovorima sve otuđenijih ljudi, pobrinula se i jedna očito psihički poremećena osoba.
Ja sam stajala na vratima vlaka u podzemnoj željeznici, a starija gospođa se počela gurati prema izlazu, na što sam se ja pomakla u stranu i odlučila kako ću sići na stanici, iako mi to nije odredište, da ne smetam pri izlazu. Bez obzira na moj pomak us tranu, ona je počela nešto urlati kao da li je to bordel ili podzemna, pa sam se ja okrenula prema njoj i počela ju gledati direktno u oči. Izgledale smo kao u vesternu...tko će prije povući...Ne, ne pištolj ili bombu, nije ovo Hrvatska...ups, pardon opet ja skrećem s teme...Nego povući verbalni okidač.
I skužim ja u tom pogledu koliko je sati i mislim si brzo da li da isprobam teoriju zbunjivanja dobrotom i poželim gospođi mir, ljubav, zdravlje i sreću...Ali progovaram valjda zbunjena tolikom mržnjom samo..."Vi ste bolesni i vi to znate". Nemam pojma zašto sam to rekla , jer nije lijepo bolesnim osobama davati to do znanja, ionako nr dopire do niih...Ali izgleda da je ovo itekako doprijelo do nje, jer je počela vikati izlazeći nešto u stilu "Kurva u hlačama". Možda se ipak radi o jako zlošestoj osobi, ali i to je neka vrsta bolest, zar ne?
S obzirom na prijašnji komentar o bordelu, očito je da žena u glavi ima neki mračan svijet bordela, prostitutki...bla, bla
Jadna, žao mi je takvih ljudi, a ipak znaju biti nekada i opasni ili barem neugodni.
Da ne mislite kako mi je dan obilježen samo takvim situacijama, evo danas prvi puta ostavljamo djevojčicu kod prijatelja, a Savršeni i ja idemo na plivanje (meni drugi puta u tjedan dana), što je bez bake-servisa ovdje pravi praznik...skoro kao i mnogima u domaji koji će se veseliti i popiti koju za MArtinje.
Osim toga, nalaz mi je dobar, a kao što već napisah, moja najbolja prijateljica slavi danas rođendan (nije Martina), pa eto razloga za veselje.
A posebnu simpatiju i smjeh na licu mi izazove kada zamislim gore opisanu prolaznicu na cesti kako ju Smrt tapka po leđima (u centru Beča stoji jedan od mnogih koje se preoblače u neke takve likove), a ona se uopće ne okreće već odmahuje rukom i odgovara:"Imam koncept".
Pa kaj ljudi nisu divna bića?
Veselo vam bilo, u grlo se slilo,
a mojoj slavljeničkoj ne-alkoholičarki niz grlo neka poteku tone marcipana i drugih omiljenih okusa koje joj želi njezina
MonodijasporAnka
Update:
Škvadra na bazenu je skoro riknula od čuda kada su nas vidjeli zajedno bez djevojčice. Ja sam ju čitav dan pripremala da ćemo ju ostaviti, pa smo još ponavljali gradivo kod frendova na odlasku, a mala me gledala pogledom "Daj, ajde reci još stoti put kaj imaš i nestani"...Nije niti jednom pitala za nas čitavu večer...samostalno naše čudo, ljube ju mama i tata rasplivani.
Nego, da završim s kritikom Esterajhera...na autu nas je dočekala kazna jer se od nedavno parking naplaćuje tamo gdje se prije nije, a znak je jedno petstotinjak metara dalje, tj. na početku zone, pa tko nije vidio, nije imao sreće...Rasprave s ograničenima nemaju smisla, tako se valjda puni proračun za socijalnu državu. A kaznu možemo samo platiti, jer tu nema po babi i stričevima, red i ograničenost je njihov moto....Tako sada sam završila i idem si nekaj popit...ajd bok svima
|
