To pitanje mi je nedavno postavila jedna (inače draga) osoba, nakon što je doznala da pišem blog. Zatim se nadovezala kako ona nije niti znala što je blog dok se u medijima (opet zaslugom bloga) nije pročulo za slučaj Vibbice. Očito nam zlato mamino nije baš napravilo neku reputaciju, pa su izgleda blogovski manje obaviješteni ljudi očito dobili negativnu sliku bloga kao mjesta gdje se gubi vrijeme čitajući razne tuđe bljezgarije i na kojem se pišu isto tako svakakve gluposti, umjesto da se radi nešto pametnije i konstruktivno. E, pa kao što bi rekao Vlatko Stefanovski u pjesmi, pravih se riječi uvijek kasno sjetim, tako sam se i ja našla prilično nespremna na brzopotezne odgovore. Tim više što ih druga strana nije baš bila raspoložena saslušati, jer je već stvorila svoje mišljenje o nečem o čemu očito nije iscrpno informirana niti upoznata, ali si je tako nekak zaključila na prvu loptu. A budući da ja eto imam blog, koristim priliku da joj dam malo zakašnjeli, ali isto tako i promišljeniji odgovor. I to da mogu reći nešto do kraja onome koji nije imao vremena ili volje saslušati me, navodim ujedno i kao prvu dobru stranu bloga.
Već sam u jednom postu napisala kratko što je meni blog i svako malo naletim na neki tekst (bila je i zgodna radijska emisija emisija o blogu) s osvrtima o višestrukoj korisnosti pisanja bloga. Osim toga upućujem i na dragog gospona Kemoterapiju koji je o tome napisao zanimljiv post i dobio velik broj isto tako zanimljivih komentara. Dakle, osim toga što razni stručnjaci (psiholozi, antropolozi, sociolozi i dr.) vide jako dobrim činjenicu da ljudi svoje misli (u obliku dnevnika-da ili ne još je otvoreno pitanje) izbacuju iz sebe što sigurnoi djeluje i terapeutski na razne frustracije, postoji sigurno i bezbroj drugih individualnih razloga svakog blogera o pisanju. Moji su isto tako višestruki. Budući da živim u inozemstvu i s mnogim ljudima iz domaje se ne uspijem kao prije vidjeti i čuti, uputim ih na blog da vide što mi se događa u glavi i oko nje, a da ne moram svakome posebno uvijek pisati mejlove i prepričavati iste dogodovštine. Dakle, imam neku vrsta dnevnika iz dijaspore. Osim toga se pokazalo da je blog definitivno novo sredstvo širenja vijesti i informacija, često puta puno zanimljivijih, bržih i neopterećenih uredničkom politikom ili nekim sličnim interesima etabliranih medija. Zatim me održava pismenom jer stjecajem okolnosti neko vrijeme ništa nisam pisala, iako sam ranije radila kao novinar.
Isto tako me povremeno potakne na provjeravanje nekih podataka i znanja koja sam zaboravila ili propustila naučiti. I da ne bi bilo sve tako pametno i ozbiljno, povremeno me nasmije do suza nekim duhovitim tekstovima brankov blog. Odlična mi je varijanta trenutno dok nemam puno vremena jer mogu paralelno pisati,čitati i međusobno komentirati stvari s drugima, pa mi djeluje odmah interaktivno. Budući da nemam bogate, a ni darežljive pretke nisam nasljedila (za sada) nikakvo nasljedstvo i nisam uspjela proputovati svijetom koliko bih željela. Zato povremeno čitam zanimljive putopisne blogove ili blogove drugih blogera iz čitavog svijeta gdje kroz zanimljive osvrte mogu doznati puno o kulturi, politici ili nekim svakodnevnim zanimljivostima o životu nekog grada (Juliere, Afrika, Xiola...) puno puta sa prekrasnim fotografijama i to pisano kao netipičan putopis, jer je začinjen osobnim komentarima, potpuno aktualan i jedinstven. Zatim u raznim raspravama o nekim temama mogu isto tako naučiti pretresti svoje stavove mišljenjem nekoga koga ne poznam i tko možda ima sasvim drukčiju sliku od mene ili ljudi s kojima se družim.
Mogla bih još pisati danima, ali djevojčica se probudila, pa moram prestati. Imam dakle i još nekog pametnog posla.
Pa samo da zaključim. Sigurno blog nije slučajno odabran za riječ godine. To je nova i važna riječ koja puno toga pokriva. Sigurno da ima i hrpa nezanimljivih, nepristojnih i negativnih blogova. Kao i u svemu što dotakne ljudska ruka. Ali ja smatram da je pozitivno izražavati se, a svaki čovjek ionako radi uvijek selekciju u onome što smatra dobrim i učinkovitim od nepotrebnog.
Ono što mi je zanimljivo je činjenica da inače obrazovani i informirani ljudi često slabo stoje u ovom području. Ni meni se ne sviđa puno toga oko rada na kompjutoru i što se tiče nekih stvari isto sam tako elektronski slabo pismena. To se odnosi na tehničku stranu primjene. Ali se volim o ovakvim globalnim novostima i sadržajima uvijek informirati jer su oni očito novi oblici ljudskog izražavanja i pismenosti. Na žalost ne stignem previše otkrivati nove blogere, pa mi je super kad mi netko ostavi svoj komentar, a ja ga onda tako mogu odmah uočiti. Sigurno ima još puno više zanimljivih i kvalitetnih nego što ih ja povremeno pročitam. I vjerujem da većina nas daje do znanja da radimo nešto pametno, pa makar se to tako ne činilo nekima sa strane.
Blogerski pozdrav svima i dalje lijepo pišite.
|
