Rubens iz dječjih kolica

MonoperajAnka Home

U nedostatku vremena za češljanje po listama, otkrila sam uglavnom one blogere koji mi se sami jave, tj. ostave komentar ... neki su stalno tu, a ima i stalno novih.
Dobro mi došli svi!

... nemam nekih opakih ambicija, jednostavno ću neke svoje misli podijeliti s nekim koga zanima ...

MALI RJEČNIK MonoperajAnke Jr.
Tommimiđeri = Tom & Jerry
Ivaj = Ivan
pukovati = kupovati
pukaonica = kupaonica
mačuju se = mačevaju se
ja ti budem velila = ja ću ti reći
pirureta = pirueta
klopovac = poklopac
prokolica = trokolica
tobonak = tobogan
pikava voda = Jamnička
gimagama = kišobran
peblete = tablete
Dućanice = Kućanice
ustrujila = uključila u struju
mamino, menino = mamino, moje
goluf = kolut (npr. naprijed)
kotumenti = dokumenti
dindon = muški spolni organ
Šuma stribovora = Šuma striborova
gabelica = vilica
špikote = piškote
kadevade = Badewanne tj. kada
štajnčić = kamenčić
karotica = mrkvica
murmelica = pikulica
izaime = prezime
Zejuitenvize = Jesuitenwiese (u Prateru)
odbliži me = odmakni me od stola
pupica = lutkica
mrveno = jako malo, sitno
olovo soko = oko sokolovo
grudnik = rudnik
grčka meteorologija = grčka mitologija
mrv = crv

29.10.2004., petak

Odlučila sam da ću ovu zimu one najhladnije dane kada baš neće biti za duže šetnje u prirodi, provesti s djevojčicom po muzejima i bazenima. I tako smo se jučer nas dvije nakon šetnje po gradu, onako za probu i u ugodnom društvu uputile u Albertinu na Rubensovu izložbu. Bilo je baš lijepo, iako smo došle sat vremena prije zatvaranja i nisam uspjela pročitati sva objašnjenja uz slike. No, dobro. Taj gospon je imao stvarno nevjerojatan smisao za crtanje ljudskog tijela na kojem se može vidjeti i najmanji detalj. Gospođe su sve sa špekićima, trbuščićiima i širokih bokova (jedino su grudi nekak male), pa se žena s kojim viškom kilograma može osjećati sasvim ženstveno u društvu tih punašnih baroknih dama i anđelčića. I najljepše od svega je da su ti likovi iz autorovog stvarnog života poslužili kao predlošci za likove malog Isusa, djevice Marije i svetaca. Sve u svemu, nije to neki stil koji me obara s nogu i po mom uskusu, ali zanimljivo za proučavanje u smislu slikarske vještine i uranjanja u prošlost isprepletenu starogrčkim i kršćanskim motivima i kao dokument seoskog i plemičkog života u doba baroka.
Sve sam to uspjela doživjeti zahvaljujući svojoj djevojčici koja je iz kolica, izgledajući baš kao neki barokni Rubensov anđelčić, tiho gugutala, smješila se i zabavljala sama sa sobom, ostajući totalno nezainteresirana za djela velikog umjetnika. Ja sam je prije toga dobro izmorila šetnjom na svježem zraku u nosiljci, nahranila i pripremila za spavanje. Od spavanca nije bilo ništa, ali je bila dobra. Za razliku od nje, jedna koji mjesec starija curica je vrištala, glasno plakala=urlala i smirila bi se jedino kada bi ju mama i baka pustile da puže po podu, što je ona obilato koristila. I to tako da su je neki posjetitelji udubljeni u gledanje slika, skoro pregazili jer je mala jurila sto na sat. Osim toga je prelazila i preko onih označenih konopaca ispred slika, pa su pune ruke posal imali i čuvari. Naravno, mami i baki je to bilo strašno smješno i zabavno, kako to već biva kod nekih ljudi bez osjećaja za okolinu. Naime, što? Ljudi su došli u miru i tišini gledati slike u muzej i ne mora im biti zabavno preskakanje malog puzajučeg stvora koje vrišti na sav glas. Meni je normalno da ako ne možeš smiriti dijete u takvim prostorima koje koriste više ljudi i pretpostavljaju neki red i mir, izađeš s djetetom van. Uostalom ne moraju svi tolerirati dječje nepodopštine, kao ni pseće ili nekih drugih ljubimaca, čiji gazde su često neobazrivi na okolinu. Na kraju je malena došla do djevojčice i sa crnim rukama od poda koji je prebrisala počela prebirati po djevojčicinim stvarima, pa ju je mama odvukla, iako je čini mi se bila spremna taman za jedan razgovor ugodni o dječici. Onak, k'o da smo na cesti. Na kraju su je uz dreku odvukli i već je skoro bilo zatvaranje.
Komentar moje djevojčice na tu svu umjetnost je bila puna guza....ali ne kukuruza. Pa sam ja odlučila upitati stričeka koji trga karte gdje je prostorija za prematanje beba. A ovako je otprilike (nisam sve polovila zbog austrijskog naglaska) tekao razgovor:
Molim vas, gdje je prostorija za prematanje beba?
Hm, joj, na prvom katu, ali tamo se sada ne može, jer se uređuje za novu izložbu
Dobro, hvala
Ali znate što? Postoji vam mogućnost da dođete do tamo.
Dobro, kako?
Prvo uđite u lift, onda stisnite -1, pa ćete stići u podrum. Onda tamo stisnite za drugi kat, pa izađite van. Tamo ćete vidjeti jedan dio koji se spušta, pa prijeđite preko (ne znam čega), dođite paralelno (ne znam čega), spustite se do prvog kata i tamo potražite portira. On će vam pokazati gdje je WC, ali onda od tamo ne možete direktno izaći na glavni izlaz, već se morate vratiti preko (ne znam čega), uči opet u neki hodnik i pitati portira gdje je sporedni izlaz koji vas po nagibu vodi do ulice, ali sa stražnje strane muzeja
U redu hvala, možda koji drugi put.
U usporedbi s realizacijom stričekovih dobronamjernih uputstava (zamišljam što bi mi rekli u nekom hrvatskom muzeju) puna guza i nije bila tako strašna stvar.
Pa samo da znate, prvi kat će se uskoro otvoriti jer stiže Chagallova izložba (mljac), pa ako vi ili vaše dijete morate obaviti fiziološke potrebe, nema problema. A ako nešto i zapne, ljubazan striček će vam sve objasniti.

- 14:38 - Komentiraj (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

MonoperajAnka

MonoperajAnka Home

MonoperajAnka E-Mail

Pregled tekstova

CreativeCommonsLicense

29.10.2004., petak

Rubens iz dječjih kolica