amakuru
nedjelja, 08.02.2015.
Smeće
Moj pogled na smeće se jako promijenio od kad sam ovdje. Pratim redovito „The story of stuff“ koji su prije mjesec idi dva objavili članak o curi koja već neko vrijeme ne proizvodi smeće...ja nisam baš takva ali...
Ovdje se ne baca ništa što se može još iskoristiti. Viđam učenike koji ponosno nose satove koji ne rade (kao ukras)
Većinu stvari koje bi mi bacili ovdje mogu za nešto upotrijebiti.
Stvari se koriste dok god rade bez obzira na pohabanost. Super mi je i to što se pokvarene stvari popravljaju, ne bacaju.
E sad...što s onim stvarima koje su stvarno za otpad. Ovdje nema komunalca, smetlari ne prolaze ovuda...Ovdje postoje rupe u kojima se smeće pali. E sad...meni je osobno problem što mi je smeće jako intimna stvar. Nije da baš želim da drugi vide što ja tu bacam. Ne bih baš voljela da netko dira moje iskorištene maramice ili štapiće ua uši. Zato odugovlaćim spaljivanje jer znam kada krenem prema rupi...stvorit će se skupina djece koja želi vidjeti mogu li oni iskoristiti nešto što meni više ne treba.
Još jedna zanimljivost. Ovdje su plastične vrečice zabranjene. U trgovinama vam stavri spakiraju u "škrnicle". Ruadna je zbog toga puno čišća nego okolne zemlje.
