amakuru
nedjelja, 29.03.2015.
Cvjetnica
Na početku procesija i blagoslov palminih grana...
...i bilo kakvih koje su ljudi ubrali po putu
Čitači su su pripremali za čitanje današnjeg podugog evanđelja.
Poslije mise, kratka pauza za doručak i u školu. Naime, danas smo imali roditeljski sastanak.
Prije sastanka roditelji su obišli obje škole da vide kako izgledaju.Učenici su demonstrirali što su naučili.
Nije da se hvalim, ali naša škola je (jedna od ili) najopremljenija u Ruandi.
Zanimljivo mi je kako su neke stvari iste kao i kod nas. Učitelji su posebnu pažnju posvetili svom izgledu...a i roditelji također (kao i kad mi imamo roditeljski)
Učenici su pjesmom pozdravili roditelje. To je bio zanimljiviji dio.
Sastanak je trajao i trajao...i onda još malo trajao (a ja razumijem svaku 10.-20. riječ).
U Africi smo...trebala sam se već naučiti na to. Uglavnom, počeli smo prije 11 a završili poslije 2. Pred kraj...da nas opet razbude...pjesma i ples.
nedjelja, 08.03.2015.
Kongo
Ova zemlja ima posebno mjesto u mom srcu već dulje vrijeme. Naravno da sam iskoristila činjenicu da sam stanovnica Ruande i da ne trebam plaćati vizu za Kongo i posjetila tu zemlju. (Viza košta 300$)
U Kongu ima puno naših misionara i misionarki koji već godinama pomažu ljudima. Mislim da je najpoznatili fra Ilija Barišić. Svi oni su se puno puta našli u životnoj opasnosti. Priče koje sam slušala zvučale su mi poput nekih akcijskih filmova. Bez obzira na to, oni su i dalje ovdje, pomažu koliko mogu.
Mi smo posjetile sestre franjevke u Bukavu koji se nalazi na samoj granici s Ruandom. To nije mjesto u koje su došle prije 40 godina, ovdje su se doselile kada su za vrijeme rata, 1996, protjerane. Za svoje djelovanje i hrabrost zaslužuju istinsko divljenje.
Kongo je zemlje puna suprotnosti. Jedna od najbogatijih zemalja resursima s jako siromašnim stanovništvom.
Kongo je ogroman i prebogat koltanom, dijamantima, zlatom....poslije Amazonije najveća prešuma se nalazi u Kongu. Uz Ugandu i Ruandu, zemlja u kojoj žive gorile...naravno uz ostale životinje.
Od svih tih resursa stanovnici baš i nemaju koristi.
Vidjela sam puno toga...rekla sam de se više nikad neću žaliti
U unutrašnjosti sam vidjela djecu koja poprilično podhranjena.
Vidjela sam ljude koji tegle čuda (Dvadesetak cigli na glavi). Oko samog grada žene su te koje tegle. Dakle žena koja nosi teret 4 sata do odredišta dobije 4$...a onda se treba vratiti kući. Većina tih žena su „bijele udovice“. Žene čiji su muževi otišli u rudnike....ne javljaju se već godinama...nitko ne zna jesu li živi (Vrlo često su započeli novu obitelj). Žene su ostale bez hranitelja (a to su ovdje još uvijek muževi) i ne preostaje im ništa drugo.
Jedan smo dan posjetile „slum“. Srce mi se slomilo nekoliko puta. Teško mi je vjerovati u kakvim uvijetima žive ti ljudi. Na selu je lakše...ipak imaju komadić zemlje ovdje im je ...hm ne mogu to nazvati kućom ali recimo...uz kanalizaciju.
Vidjela sam dječake kako na gradilištima nanašaju kante pune betona kako bi platili školovanje.
Vidjela sam bivše dječake vojnike kako peru aute jer je to jedino što mogu
...
A Kongo je jako bogata zemlja
