|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
~~~Remember when we used to look how the sun sets far away?
And how you said: "This is never over"
I believed your every word and I guess you did too
But now you're saying : "Hey, let's think this over"~~~
If we'd go again
All the way from the start,
I would try to change
The things that killed our love.
Is there really no chance
To start once again?
I'm loving you.
~Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo! Al' meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo!~
Shot at 2007-07-04
I remember little things you hardly ever do... :)
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Shot at 2007-07-04
Tell me why,
I don't know why it's over.....
~..I remember shooting stars, the walk we took that night..~
I hope your wish came true, mine betrayed me!
Oh, this night is too long...
I have no strength to go on...
No more pain, I'm floating away...
Through the mist I see the face
Of an angel, who calls my name...
I remember you're the reason I have to stay.....
I CAN'T SAY GOODBYE, HAVE TO MAKE IT RIGHT!
Zarobljenik mašte... zarobljenik dječijeg intuzijazma... Zarobljenik morskoga plavetnila i krvavog neba... zarobljenik svoje osobne karakterne nepreciznosti. Zarobljenik stvarnoga u nestvarnim količinama i nestvarnoga u nedovoljnim količinama. Zarobljenik nezadovoljenog momenta i beskrajnog treptaja oka koji se kupa u vlažnim kapcima neostvarenih snova. Zarobljenik svijeta bez snova i života. Zarobljenik otkucaja sekunda i odbrojavanja stotinki do beskrajnog puta kojim valja koračati van zarobljeništva. Zarobljenik od sanjarskog zarobljeništva... ZAROBLJENIK...~Vanki~...
Shot at 2007-07-06
The child without a name grew up to be the hand...
To watch you, to shield you or kill on demand!
The choice he´d made he could not comprehend...
His blood a grim secret they had to command...
While Your Lips Are Still Red Lyrics
Otkucaji sekunda mjere mi puls dok se bezbrižno igram u pješčaniku svojeg najboljeg prijatelja-sjene... Ali nakon nekog vremena moram pokupiti kantice i lopatice, te se pokazati... daleko... doći do sviju... prosuti sposobnosti pred perfekcioniste da osjete moje moći ili ne moći-ovisno kako ih dožive... strah nije mjesto za to!
Kao I Jučer sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer
iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono sto me stalno plaši zvuči poznato
mozda ne razumiješ
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proslo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozda ne razumiješ
ali
volim te.
...tragove odnose vjetrovi...zauvijek...
Prošlo je isto ljeto... Prolazi ista jesen... A dolazi ista zima... hladna prošle godine, a u isto vrijeme tako topla i puna uspomena... I puna mirisa bure pomješane s mirisima studeni... miriše sve na tebe... Kao što je mirisalo i dosad na različite načine... i imam osjećaj da će mirisati zauvijek. Nekada dođem do spoznaje koliko god razmišljala o najsavršenijem biću koje bi se poklopilo ravno sa mnom, ne bi bilo dovoljno savršeno za tebe, tvoju crnu kosu i crne oči, razigran pogled, gluposti kojima si me nasmijavao... Ne bi bilo dovoljno za tvoje sitne brige, za tvoju zarobljenost... i sve se može promijeniti... od danas do sutra.... od jučer do danas... od prošle godine do ove....... i za milijun desetljeća se može promijeniti milijun stvari, ljudi, događaja, zbivanja... ali bojim se da ni najveće promijene neće zamijeniti tebe. Možda sam samo luda, pubertetlija... ali mislim da tebe nitko nikada neće uspjet zamijeniti... shvaćaš? Od lude zaljubljenosti.... preko bujice osjećaja... do sinoćne spoznaje da ja možda stvarno volim? Prvi put? I da se ne sramim? Da nemam ponosa.... da si me ostavio bez ičega... i da me poslije gluposti koju sam napravila doživljavaš samo kao stranca... i pokopavaš sve što je trebalo biti, bilo je... a možda se moglo i nastaviti.... da nije bilo greške... da je bilo ljubavi... ne samo s jedne strane rijeke...
Gleda velikim zelenim očima. Povlači zadnji potez kistom! Svijet je ispred nje, oči bljeskaju! Vidi se jasan odraz njenih želja u zelenim očima! Njene su oči kao staklo, kao zeleno staklo! I vidi sebe kako se kliže niz dugu i šarene boje ostaju na njenim hlačama! Njene su oči zbunjene. I gledaju i traže. I nije važno što su hlače šarene od duge... I nije važno što su oči zelene... Važno je da ona želi što vidi i vidi što želi i važno je da se to poklapa! I važno je da njene kovrče ne zaklanjaju zeleni odraz u velikim očima nekome strancu.. Važno je da je dozvolila strancu da u tim očima vidi odraz koji želi... Dozvolila je strancu da stane pred Zelene oči i da vidi odraz, dozvolila je strancu da vidi odraz sebe u zelenim očima. Da vidi ono što ona želi i da želi ono što on vidi-Stranac, mislim.
