Iznova sam utonuo U oči osmijeha. Zagrlio radost I udahnuo sreću. Ozračeni utopljenik Francuskog parfema. Neka trajem Kao takav. Čini se, I slučajno nije, Ona dušu ima Poput cvijeta kad se smije. Sretan sam, Jesam. Neka sam. Opijen nekim. Utonuo sam iznova, U oči osmijeha. Radost zagrlio I poljubio sreću. |
Rasplakanih ulica Sivi grad. Šapat kapi, Tužan dan. Usred grada Rijeka teče. Tišinom Ogrnuo se san. Rekao je Filozof: Dva puta ne možeš Istom Rijekom proći. Možda ipak...? Osjetilno onesvješten Ne vidim si jutra. Ne znaš dok ne izgubiš... Kakvo će bit sutra? |
Onto the walls Of White and Black I drew an artist's soul So he'd never come back. Into the clowds In tones of Grey I poured some tears To let them play. Messages of life Read by a painters voice; When you hear one Do you still have a choice? Covered by cloth Dirty and old There is many a story Yet to be told. Choose life You can hear them say, Carpe Vitae Don't throw it away. Throuh eyelids closed Greatness is born. With a single smile Earth can be torn. Even if hands decide not to clap Even if dogs decite not to bark Even if Hell does not exsist Even if I do not leave a mark. I still will be here In poem and rhyme. I'll shout out my name 'Till the end of Time. |
Gledao sam iz sjene Kako dušu šetaš parkom, Usne pune smijeha I korak od papira. Pogledom si zagrlila svijet I moja mala sjena Od radosti je narasla. Tad nestala si zauvijek. Još uvijek ponekad Zavirim pod šešir Nasmješenim damama Tražeći te oči. Ali nema te više U parku tome, Tužni samujemo Sjena i ja. |
Napunio je dvadesetprvu, prošao je još koji dan. Tad upoznao je onu pravu, zaljubio se u taj čas. Pričali su cijelu večer, sviđao se i on njoj. On je htio poljubac, ona se pravila teškom. Nasmješena i zaljubljena, rekla mu je: "Moram ić'." Otišla je iza ugla, on je ostao sam. Čekala ga sat i pol, za njom nije išao. Kad je otišla iza ugla, on je sjeo na nogostup. Proživio je svaki tren s njom, i kući se odvukao. Prošla je godina, prošlo ih par. Žena i djeca, imao je čak i psa. Tu i tamo sjetio se Nje, je li trebao ić za njom? Sad je kasno kaže sebi, uzme klinca na koljena. Došla tad je devedesetprva, napali su oni nas. Dva su frenda ošla' preko, zvali su ga da spasi glavu. On je rekao da neće bježat, ovo je zemlja oca mu. Neće ga sinovi pičkom zvati, branit će Domovinu. Zagrlio je oba sina, ženu je poljubio. Dok nestajao je u daljini, pas je tužno cvilio. Upoznao je druge ljude, očeve i sinove. Pričao s njima oko vatre, kopao im grobove. Upali su u zasjedu, bilo ih je previše. Sjetio se žene i djece, sjetio se Nje. Je li trebao za njom poći, pitao je hladnu cijev. Žena plače, djeca isto, na stolu papir smrti. Pas zavija danju, noću, al to priča je druga. Došla vijest je i do Nje, sudbina je okrutna. Pitala se tada ona, zašto sam pobjegla? |
Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)