Alter Egoist

25.04.2012., srijeda

(Re)kreativno

Iznova sam utonuo
U oči osmijeha.
Zagrlio radost
I udahnuo sreću.

Ozračeni utopljenik
Francuskog parfema.
Neka trajem
Kao takav.

Čini se,
I slučajno nije,
Ona dušu ima
Poput cvijeta kad se smije.

Sretan sam,
Jesam.
Neka sam.
Opijen nekim.

Utonuo sam iznova,
U oči osmijeha.
Radost zagrlio
I poljubio sreću.
- 00:26 - Misliš? (1) -

23.04.2012., ponedjeljak

Rijeka

Rasplakanih ulica
Sivi grad.
Šapat kapi,
Tužan dan.

Usred grada
Rijeka teče.
Tišinom
Ogrnuo se san.

Rekao je Filozof:
Dva puta ne možeš
Istom Rijekom proći.
Možda ipak...?

Osjetilno onesvješten
Ne vidim si jutra.
Ne znaš dok ne izgubiš...
Kakvo će bit sutra?
- 00:37 - Misliš? (2) -

18.04.2012., srijeda

In search

Onto the walls
Of White and Black
I drew an artist's soul
So he'd never come back.

Into the clowds
In tones of Grey
I poured some tears
To let them play.

Messages of life
Read by a painters voice;
When you hear one
Do you still have a choice?

Covered by cloth
Dirty and old
There is many a story
Yet to be told.

Choose life
You can hear them say,
Carpe Vitae
Don't throw it away.

Throuh eyelids closed
Greatness is born.
With a single smile
Earth can be torn.

Even if hands decide not to clap
Even if dogs decite not to bark
Even if Hell does not exsist
Even if I do not leave a mark.

I still will be here
In poem and rhyme.
I'll shout out my name
'Till the end of Time.

- 23:30 - Misliš? (6) -

16.04.2012., ponedjeljak

Osjećaj

Gledao sam iz sjene
Kako dušu šetaš parkom,
Usne pune smijeha
I korak od papira.

Pogledom si zagrlila svijet
I moja mala sjena
Od radosti je narasla.
Tad nestala si zauvijek.

Još uvijek ponekad
Zavirim pod šešir
Nasmješenim damama
Tražeći te oči.

Ali nema te više
U parku tome,
Tužni samujemo
Sjena i ja.
- 23:06 - Misliš? (2) -

03.04.2012., utorak

Bio je gospodin

Napunio je dvadesetprvu, prošao je još koji dan. Tad upoznao je onu pravu, zaljubio se u taj čas. Pričali su cijelu večer, sviđao se i on njoj. On je htio poljubac, ona se pravila teškom. Nasmješena i zaljubljena, rekla mu je: "Moram ić'." Otišla je iza ugla, on je ostao sam. Čekala ga sat i pol, za njom nije išao. Kad je otišla iza ugla, on je sjeo na nogostup. Proživio je svaki tren s njom, i kući se odvukao. Prošla je godina, prošlo ih par. Žena i djeca, imao je čak i psa. Tu i tamo sjetio se Nje, je li trebao ić za njom? Sad je kasno kaže sebi, uzme klinca na koljena. Došla tad je devedesetprva, napali su oni nas. Dva su frenda ošla' preko, zvali su ga da spasi glavu. On je rekao da neće bježat, ovo je zemlja oca mu. Neće ga sinovi pičkom zvati, branit će Domovinu. Zagrlio je oba sina, ženu je poljubio. Dok nestajao je u daljini, pas je tužno cvilio. Upoznao je druge ljude, očeve i sinove. Pričao s njima oko vatre, kopao im grobove. Upali su u zasjedu, bilo ih je previše. Sjetio se žene i djece, sjetio se Nje. Je li trebao za njom poći, pitao je hladnu cijev. Žena plače, djeca isto, na stolu papir smrti. Pas zavija danju, noću, al to priča je druga. Došla vijest je i do Nje, sudbina je okrutna.

Pitala se tada ona, zašto sam pobjegla?
- 00:23 - Misliš? (4) -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Studeni 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (1)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Ožujak 2022 (1)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Lipanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Siječanj 2017 (1)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (3)
Svibanj 2012 (2)

Komentari On/Off

Blitva.

Ne.
Život mi nije pretjerano loš.
Nisam kao ti.
Uživam u lijepim trenutcima.
Katkad mi dođe pa sam loše volje.
Onako, reda radi.


ŽIVOT JE DAR

Ja znam da rane nisu vječne
Svjedoče o tom ožiljci moji
I ne prihvaćam model ružni
Haljine što sudba mi skroji.

Nad bezdanom prkoseć vjetru
S osloncem u sebi čvrsto stojim
I ne plaše me drhtave sjene
Jer svoj put ja vedrinom bojim.

I kad me život nemilo bije,
Udara kao bijesni grom,
Vrtlogu crnih, zlokobnih misli
Odupirem se snagom svom.

U tišini sobe plakati ću tiho,
Al' na sebe ruku ja dignuti neću,
Bol ću izreci majci il’ prijatelju svom
Jer u vječnoj mijeni sunca se kreću.

Negdje na mene čekaju mirne vode
I široka njiva plodonosnog sutra
I tko bi poželio umrijeti sada
A ljepotu novog ne vidjeti jutra.

morska zvijezda, blogerica




ROULETTE

Red is love
Black is death
My life is a roulette.

I hit red
But again
My life is unfair.
Instead of the love
I hear a cry
I spill some blood
Leave a scar
I wish to die.

I hit black
And guess what?
Now my life is fair.
I got the Death on my ass
Waiting for me to crack

I heard the last cry
I spilled the last blood
I left the last scar
Cause the Death had come.

Mladi Pjesnik, bloger




GOLUBOVI

Sjedim sama
Uz otvoren prozor
I gledam crveni krov
Susjedove kuće.
Sletješe dva goluba
Jedan smeđi, a drugi sivi
Dva goluba u ljubavi.
Golubovi vole krovove kuća
Sastaju se na njima
I slatko se ljube,
Njihova ljubav
Nježna je i umilna
On je siv, ona je smeđa
Ili je možda on smeđ, ona siva?
Tko bi to znao?
A zar je važno?
Oni se vole
I čitav svijet je ispod njih
Kao da ne postoji,
Ulicom prolaze ljudi
Užurbani, zamišljeni
Sami sa sobom
U oklopu svog ega
Izvan kojega je sve nepoznato
Sumnjivo i strano,
Golubovi se samo ponekad
Spuste tu među ljude
Da vide kako
Svatko svoje bitke bije
I kao da kažu:
Volite se ljudi,
Pogledajte samo nas sretnike.

Lasta, blogerica




*NO NAME*


U toplini svoga doma
Dok svi su vani
Meni je totalna koma
Kao i drugima lani.

Što bi bilo, kad bi bilo
Mene zanima samo.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

Boja bijela, bijele ruže
One što u vrtu cvate,
Sporo k'o što glista puže,
Dok joj se noge blate.

Moj život je crna lista,
Na kojoj crnim slovima pišem,
I to nikako ne blista,
Jer ispada da ni ne dišem.

Nesretna jesam,
To poreći ne mogu.

Volim, al ne postojim
To istina je cijela!
Zašto i moj život
Ne bi bila boja bijela?

K.K.

Linkovi: