<body> Tko sam ja? I zašto sam tu?... - alsinija. always in love. - Blog.hr <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

alsinija ukratko

Sve što o meni trebaš znati, rečeno je već. Tko zna, zna. Tko ne zna, čita. I saznaje: bitno je očima nevidljivo...
Kome trebam privatno, TU sam


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
sinj
Halova njušilica:


...

Copyright by alsinija.

CREDITS

picture: JulieCerise
base code: blogskins

Tko sam ja? I zašto sam tu?...
četvrtak, 27.10.2005.

Moje je ime zapisano u zvijezdama. Oduvijek. I zauvijek. Postojim otkad je svijeta. I prije. Ne znam zašto, ni kako. Ali to nije ni najmanje bitno. Bitno je da sam tu.
Nekada davno, bila sam sjaj u tatinom oku. I smješak u kutu maminih usana. Jednog su se dana oni sreli. I mamin smješak se preselio u tatine oči. A tatin saj je zatitrao na maminim usnama. Tu negdje, stvorili su mene...
Nisam dugo bila sama. Mama i tata nisu tako htjeli. Uskoro nas je bilo još. Svi isti, a različiti...
Pustili su nas da rastemo i razvijamo se. Iako postojimo oduvijek, i zauvijek, trebali smo naučiti postojati i živjeti sada. Još smo tu. I učimo.
Moja je sudbina zapisana u zvijezdama. Oduvijek. I zauvijek. Na meni je samo da je iz zvijezda spustim na zemlju. I provedem u djelo pod krinkom slobodnog izbora i vlastite volje. Ali to nije ni najmanje bitno. Bitno je da sam tu.
Nekada davno, spoznala sam što imam. Imam obitelj. I prijatelje. Neke oduvijek, rijetke zauvijek. Oni postoje otkad ja postojim. Ali to nije ni najmanje bitno. Bitno je da su tu.
Moji roditelji nisu željeli da se neke stvari zaborave. Bili su fascinirani nekim stvarima. Začudili su se kako je sjaj u tatinom oku i smješak u kutu maminih usana moga rezultirati nečim tako čudesnim kao što je novi život. I to ne jedan, već četiri. Željeli su to nekako sačuvati.
Tako danas moj brat ima sjaj u oku sličan tatinom. A ja i moje sestre nosimo mali smješak u kutu usana, baš kao mamin.
Mislim da nitko od nas, do nedavno, nije znao čemu to služi. Malo po malo, shvatili smo. Moje sestre i ja, tražimo svaka za sebe – nekoga u čije ćemo oči preseliti svoj smješak. Nekoga čiji ćemo sjaj iz oka htjeti na svojim usnama. Brat se još traži, ali vidim da i on gleda djevojčice, i strašno ga zanima kako se smiju. Da vidi čiji će osmjeh ukrasti jedan dan...
Moje su priče zapisane u zvijezdama. Oduvijek. I zauvijek. Postoje otkad je svijeta. I prije. Ne znam ni zašto ni kako. Ali to nije ni najmanje bitno. Bitno je da su tu. I bitno je da ih iz zvijezda spustim na zemlju. I udahnem im život u ovoj stvarnosti pod krinkom mašte, i ponekad, stvarnih događaja...



| 2 | Komentiraj | Isprintaj | #
eXTReMe Tracker


<< Arhiva >>