aloneinthedark

Ovaj post ce biti posvecen pismu jedne nepoznate autorice koja ga je napisala kao opomenu ljudima koji razmisljaju o tome da naprave svoj prvi rez. Moze posluziti i onima koji se vec rezu da mozda razmisle o svemu. Mozda ih nece natjerati da se prestanu rezati, ali mozda ih natjera da razmisle. A za one koji prestaju, ustrajat ce, nadam se, u svojoj odluci. Moram upozoriti da pismo moze biti triggering (sorry, ne znam na hrvatskom) tako da ga procitajte samo ako ste trenutacno negdje na sigurnom i niste pomisljali na rezanje prije citanja posta.
Ja sam se tresla dok sam citala ovo pismo jer, iako sam ga dobila tek puno kasnije nakon sto sam se prestala rezati, sve mi se vratilo i prisjetila sam se kako je zapravo veci dio pisma istinit bio za mene: od toga da se 2 reza pretvorilo u 10, pranje vlastite odjece, bojala sam se ako su me drugi ljudi dotakli, mislila sam da svi sve znaju. A jos i dan danas ponekad se uhvatim kako druge ljude skeniram da vidim imaju li neke neobicne rezove ili druge oziljke. Zelim se toga osloboditi, ali ne mogu.
Dakle, pismo:


UPOZORENJE: Prije nego sto napravite prvi rez, zapamtite: zavoljet cete ovo. Vidjete cete da cete krv I olaksanje koje ona donosi zavoljeti. Iako mislite da mozete napraviti samo malo plitkih rana koje ce brzo zacijeliti, one ce postati dublje s vremenom. Napravit ce se rana od njih. Trebat ce mjeseci da zacijele. A godine da oziljci izblijede. Ako mislite da mozete ograniciti rezanje na samo jedan dio vaseg tijela, promislite opet jer ce se ono lako prosiriti.
‘’Budite pripremni na to da cete se sigurno povuci od ostalih i zivjeti u neprestanom osjecaju srama. Cak i ako ste najiskrenija osoba koja je ikada zivjela, morat cete lagati ljudima koje volite. Necete vise dopustiti da vas prijatelji dotaknu jer cete se osjecati kao da su njihove ruke bile umocene u otrov. Bit cete prestravljeni jer cete uvijek uvijek biti u strahu da oni nesto ne osjete preko odjece ili cete jednostavno osjecati njihov dodir kao bol. Budite pripremljeni na to da cete se bojati svakog sljedeceg reza jer ne znate koliko ce dubok biti. Odjednom ce se 10 rezova pretvoriti u 100.’’
‘’Budite pripremljeni na to da vam se cijeli zivot sastoji od misli o rezanju, rezanju i pokrivanju oziljaka. Samo pricekajte prvi put kada ‘’zarezete preduboko’’. I zatim cete se prestrasiti jer krv nece prestajati teci, a vi se tresete, dobivate napad panike, ali ne smijete se nikome povjeriti. I tako sjedite sami i molite se da sve bude ok i obecavate si da nikada vise necete otici tako daleko. Ali, hocete.’’
Ne brinite se, naucit cete vec kako se brinuti o svojim ranama tako da ne dospijete na hitnu. A kako se vi budete usavrsavali, tako ce rane postajati dublje. Lagat cete sami sebi i opravdavati se kada potrosite 50, 60 kn na lijekove svaki put kada otidjete u ljekarnu. A svaki put kada budete cekali u redu, bit cete uzasno nervozni jer se red ne mice, a osjecate se kao da svi bulje u vas i znaju zasto vam treba to sto kupujete. U isto vrijeme, nadate se da ce netko primijetiti, netko s istim problemom, ali to se, naravno, nikada nece dogoditi.’’
‘’Ali lijekovi nisu jedina stvar na koju cete poceti trositi novac. Tu su: odjeca dugih rukava cak i ljeti, ogrlice, narukvice, rukavice, itd. Osobe na ulici cete poceti gledati drugim ocima, skenirajuci njihovo tijelo da vidite ima li znakova rezanja samo da se ne osjecate usamljeno. Necete uopce misliti o tome dok skenirate njihove ruke, noge za bilo koji znak rezanja, nadajuci se da cete sresti nekoga poput vas. Ali, to je samo pusta nada. Sve sto cete vidjeti su njihove ciste i ruke i noge i osjecati se sve gore.’’
‘’Morat cete poceti prati sami svoju odjecu da netko ne primijeti krvave mrlje. A morat cete se naviknuti i na pranje poda kupaonice. Necete moci izdrzati jedan dan bez rezanja.
‘’Uskoro cete se naci u wc-u u skoli ili negdje drugdje vadeci iglu ili zilet koji uvijek nosite sa sobom i rezete se. A ako ste dovoljno ocajni bilo sto ce vam posluziti kao sredstvo da se rezete: kljucevi, spajalica, olovka.’’
‘’Pozdravite se sa stvarima koje ste uzimali zdravo za gotovo kao setanje plazom u japankama ili kupanje u moru ili bazenu. Budite spremni na svrbez. Toliko ce vas svrbiti da cete osjecati kao da imate buhe ili neku drugu koznu bolest. Postat cete strucnjak za svoje tijelo dok ga polako unistavate. Sanjat cete o rezanju, o otkrivanju sebe u javnosti. Progonit ce vas danju i nocu i postat ce vas cijeli zivot. Zeljet cete da nikada niste napravili taj prvi rez jer MRZITE rezanje, a u isto vrijeme ne mozete bez njega...’’
Anoniman autor