aloneinthedark

Pocinjem polako objavljivati clanke o samoozljedjivanju. Prvo, htjela sam objaviti popis onoga sto jest, a sto nije samoozljedjivanje. Znam, mnogi ce mozda reci da znaju, ali zapravo ce ti isti ljudi danas otici u skolu ili na posao, mozda nekome vidjeti rane na rukama, nogama,...i prozvati ga ludjakom, manipulatorom ili cudovistem. Dovoljno sam citala po novinama i blogovima da znam da je to ono sto se danas dogadja u Hrvatskoj. I to je nesto sto ne mogu shvatiti: zasto oni koji se samoozljedjuju bi to radili namjerno? Zasto bi im to bilo cool? I zar ne mislite da imaju dovoljno problema bez toga da ih drugi jos nazivaju cudovistima? Znam sto bi bilo da se otkrilo da sam ja to radila: odmah bi bila stigmatizirana, ali dobro je to sto jako malo ljudi zna. I zelim da tako i ostane.

Samoozljedjivanje je izraz psiholoskog stresa. To je cin koji osoba sama sebi uradi s namjerom da si pomogne, a ne ubije se. Paradoksalno je to sto se steta napravi tijelu u pokusaju da se sacuva jedinstvo uma.
Jan Sutton and Deb Martinson (Secret Shame website)



Mitovi o samoozljedjivanju:
Oni koji se samoozljedjuju zele se zapravo ubiti
Samoozljedjivanje je neuspjeli pokusaj samoubojstva
Onaj koji se samoozljedjuje to radi jer zeli privuci paznju ostalima ili se manipulirati njima
Samoozljedjivanje jer izraz teenagerskog bunta
Oni koji se samoozljedjuju su ludjaci, cudovista,



Zasto se netko samoozljedjuje:

- Bjezanje od emocionalne praznine, depresije i osjecaja nerealnosti
- Smanjenje napetosti
- Pruzanje olaksanja: kada se nakupe osjecaji, oni koji se samoozljedjuju ne mogu se nositi s njima. Tada sami sebi nanose bol te tako smanjuju razinu emocionalne i psihicke boli da se mogu nositi s njom.
- Smanjenje osjecaja ljutnje: mnogi od onih koji se samoozljuedjuju nakupljaju bijes u sebi. Kako se boje izraziti ga prema vani, tako se samoozljedjuju da ga smanje
Bjezanje od osjecaja tuposti: mnogi od onih koji se samoozljedjuju kazu da to rade da bi nesto osjetili te tako provjerili da li su zivi
- Vracanje osjecaja realnosti jer se mnogi od njih distanciraju od samih sebe
- Postizanje osjecaja sigurnosti
Postizanje osjecaja euforije
- Prevencija samoubojstva
- Izrazavanje emocionalne boli koji ne mogu podnijeti
- Pokazivanje drugima razinu svoje emocionalne boli
- Pokazivanje drugima koliko zapravo trebaju pomoc
- Izrazavanje osjecaja otudjenosti ili pokusaj nosenja s njim
- Rane mogu posluziti kao znak da su jos uvijek zivi
- Nastavljanjeobrasca zlostavljanja jer mnogi od onih koji se samoozljedjuju su bili zlostavljani kao djeca
- Kaznjavanje samog sebe jer su bili zlocesti
- Odvracanje pozornosti s onih dogadjaja koji su prebolni za sjecanje
- Postizanje osjecaja kontrole nad svojim tijelom
- Prevencija od neceg strasnijeg da se dogodi



Je li sada ikome ista jasnije??

Uh. Prvi post. Dakle, ovaj blog je, kao sto pise u boxevima, kreiran da svi koji se rezu ili prakticiraju neki drugi oblik samoozljedjivanja, dodju i potraze savjet ili jednostavno otvoreno popricaju o svjoj tajni. Nije mi bilo lako odluciti da li da ga otvorim ili ne, ali kako sam i sama to radila, kada mi je najvise trebala pomoc nisam je imala. Naravno, mogla sam je traziti kod najblizih, ali budite iskreni: tko ima hrabrosti za to? Ispocetka nisam ni znala sto radim i mislila sam da sam sama tako da mi je tada najvise trebala pomoc, a nisam je imala. Danas, malo tko zna sto sam radila, vidjela sam da u nasoj zemlji ima jako puno mladih koji imaju taj problem, ali se o njemu niti sto zna niti sto govori. Uvidjela sam da neki od nasih ''strucnjaka'' niti ne znaju sto je samoozlijedjivanje. Milsim da je upravo zato vazno da se napokon o problemu progovori, da u skoli napokon prestane stigmatiziranje onih koji se rezu i da ih se prestanu nazivati ludjacima koji su zeljni paznje.
Evo valjda je ovo dovoljno za prvi put. Malo po malo ce biti objavljivani clanci o samoozljedjivanju.
Ako tko zeli razgovarati, mail je u boxu.