ponedjeljak, 31.07.2006.
Priča se da je bilo baš tako ...
|
Max, plavokosi dečko, zgodan, 24 godine išao je po cesti i fućkao neku melodiju: fiju – fiju – fu – fu – fi .....
Odjednom ugleda on babu Mandu kako hoda i u svakoj ruci nosi vrečicu.. «Baba Mando, gdje si krenula?» pita Max. «Eto me, mali, idem kući sa tržnice. Kupila sam krumpire, jabuke i banane, i neko meso i sad sve to nosim. Ajde mi pomozi.» odgovori baba Manda. A baba Manda (75 godina) bila je silno zaljubljena u Maxa. I tako Max pomogne babi Mandi nositi vrečice prema kući. Pita Max: «Baba Mando, a kako je Blanša?» A blanša je Bila unuka od Babe Mande. Prekrasna djevojka (23 god) duge plave kose, uvijek moderno obučena. Imala je mnoge obožavatelje, a jedan je čak bio i špijun u pakistanskoj ambasadi.... I Max je bio zaljubljen u Blanšu. «Dobro je Blanša. A zašto te to zanima?» kaže baba Manda. «Samo pitam. Zar je to protuzakonito?» kaže Max. «Nije.» odgovori Baba Manda. «Znam. Studiram pravo i razumijem se u zakone.» kaže Max. «Šta će ti pravo? Trebao si postati pilot. Pa da jednog dana zajedno skočimo s padobranom.» rekla je baba Manda. Max nije ništa odgovorio. Samo je šutio, a onda je nastavio fućkati onu melodiju: fiju – fiju – fu – fu – fi .... I došli oni u kuću babe Mande. Max je tamo popio sok, a onda je otišao jer mu se žurilo na trening u teretanu koja se zvala «Fitness centar i mesnica Jankec». A tako se zvala jer je Jankec u istoj zgradi imao i mesnicu i teretanu, a bio je tako škrt da nije mogao kupiti dve ploče s nazivom, nego je sve moralo pisati na jednoj..... Putem do teretane, sretne Max Blanšu. Pozove ju na sok. I tako njih dvoje razgovaraju, a onda Max kaže: «Blanšo, tako si prekrasna. Tvoja koža je meka poput svile.... Tvoje oči su plave poput mora.... Tvoja kosa je tako divna .. poput najljepše kose na svijetu». A Blanša odgovori: «A to ti je od onog šampona od morske soli ča san si kupila u marketu. Bija je jako skup, zato i triba da mi kosa bude lipa.A ti šampon mi je preporučija moj zubar koji mi je jučer popravija četvrti zub, gori, livo...... Ajme, zaboravila san boršu. Valjda mi je ostala kod mog prijatelja. On ti radi ka špijun u pakistanskoj ambasadi. To ti je jako opasan posa. Moja prija Ane misli da je taj momak lip ka slika. A meni se baš previše i ne sviđa. Malo je previše feminiziran za moj ukus. Al inače se lipo slažemo. Obećala san Ane da ću ih upoznat. I zato triban .....» Max više nije mogao slušati. «Pa daj šuti!!!! Koliko možeš pričati?! Ima li tome kraja!?» izderao se Max iz sveg glasa na Blanšu. Blanša je ostala ukipljena. Ostali gosti u kafiću su promatrali što se dešava. Počeli su došaptavati. «A šta vi gledate?» izderao se Max, lupio šakom po stolu i izjurio iz kafića ...... «Ajme, i ovi je pobjega. Ako tako nastavu, ostat ću usidjelica. Izgleda da triban prominit tehnike zavođenja.» rekla je Blanša, ustala i otišla iz kafića. .... U tom trenutku ugase se svjetla na pozornici. Predstava je bila gotova. Publika počne pljeskati. Svi su bili oduševljeni. Vikali su: «Bravo! Bravo!» Glumci izađu na pozornicu i poklone se. THE END |
petak, 28.07.2006.
BUCMASTA PRIČA
|
Tončica Krmpotić bila je 23 – godišnja djevojka. Imala je prekrasnu dugu kovrčavu plavu kosu i bila je veoma debela. Imala je čak 19 kg previše. Ali nije si mogla pomoći da smršavi. Jednostavno je previše voljela kolače i druge slatkiše da bi ih se mogla odreći. Često je išla na dijetu – bar 8 puta mjesečno, no dijeta bi bila prekinuta već isti dan.
Toga dana Tončica je sjedila u svojem stanu u prizemlju jednog nebodera, gledala je na televiziji svoju omiljenu meksičku sapunicu o djevojci Esmeraldi, koja je bila slijepa i zaljubljena u jednog bogatog mladića...... Malo sam se udaljila od teme! Evo, vraćam se: i dok je tako Tončica gledala svoju seriju, pred sobom je na stolu imala sladoled od vanilije i čokolade, krišku Sacher torte i jučerašnje palačinke s pekmezom od marelica. Naravno, sve je pojela do kraja serije. Nekoliko dana kasnije u njezin neboder doselio se jako zgodan mladić. Ime mu je bilo Bernard, ali su ga svi zvali po njegovom nadimku, a nadimak mu je bio Josip (jer se prezivao Josipšak). A Josip (ili Bernard) je bio pravi sportaš, bio je plivač i imao je mnoge medalje sa raznih natjecanja. Čim ga je vidjela, Tončica se odmah zaljubila u njega. Uskoro su se upoznali i bili su pravi prijatelji. I tako jednog dana, u razgovoru je Josip rekao Tončici kako mu se uopće ne sviđaju bucmaste cure. Tončica nije pokazala da joj je žao, ali tu noć nije mogla spavati. Prije nego što je legla u krevet, pojela je dvije krafne sa čokoladom. Cijelu noć je plakala. «Ja sam debeljuca i zato me ne voli. Oh, kako li je svijet okrutan. Zašto me ne voli? A ja nikada neću moći smršaviti jer previše volim slatkiše. Čak mi se i omiljena pjesma zove Pojest ću sve kolačiće. Čak sam i svojoj sijamskoj mački dala ime Pita.» razmišljala je Tončica dok je plakala u krevetu. Važno je i da napomenem da je Pita bila jedna jaaaaaako debela mačka, jer ju je Tončica previše hranila. Tončica je znala da nikada neće smršaviti, pa čak niti zbog Josipa (to jest Bernarda). Zato je skovala opaki plan: udebljat će Josipa (to jest Bernarda) pa će se možda i on zaljubit u nju. Pa ne kaže se uzalud da ljubav dolazi kroz želudac. Tončica je napravila svoj omiljeni kolač: SLATKI ABC. Posjetila je Josipa (to jest Bernarda) u njegovom stanu na dvadesetom katu (naravno, išla je s liftom) i ponudila mu je kolače. Bili su mu tako fini. Sve je pojeo, a onda je tražio novu porciju. I tako je bilo iz dana u dan. Na plivanju ga je trener uskoro počeo opominjati da mu je počeo rasti trbuh. Bila je to istina. Josip (to jest Bernard) jako se udebljao. Imao je dvadeset kilograma previše. Prestao se baviti sportom. I on je počeo koristiti lift, a do tada je uvijek išao pješice. Jednoga dana, Tončica i Josip (to jest Bernard) jeli su kolače u njenom stanu u prizemlju. Josip (to jest Bernard) zagledao se u Tončicu i shvatio je da se zaljubio u nju. Nakon dva mjeseca su se vjenčali. Danas njih dvoje zajedno žive u kućici u predgrađu koju su kupili. A pokrenuli su i vlastiti biznis – osnovali su svoju slastičarnicu i dali joj ime Veseli slatkiši. A glavni specijalitet bili su im kolačići Slatki ABC ..... I tako sad Josip (to jest Bernard) uživaju u braku i u kolačima. Tončica je trudna ...... Vjerovatno će i njihovo dijete biti bucmasto i papat će puno slatkiša. I za kraj, evo recept za kolačiće Slatki ABC SASTOJCI (za 30 slova): 25 dag brašna 1 jaje 10 dag šećera 1 vanilin šećer 10 dag maslaca 20 dag šećera u prahu nekoliko žlica limunovog soka 100 gumenih bombončića u obliku medvjedića PRIPREMA: Prosijte brašno na dasku za miješanje, dodajte jaje, šećer, vanilin šećer i na listiće narezan maslac, pa zamijesite prhko tijesto. Zamotajte ga u aluminijsku foliju i stavite na 2 sata u hladionik. Zagrijte pećnicu na 200°C. Jedan za drugim odrezujte od tijesta 30 komada i od svakog na pobrašnjenoj radnoj površini oblikujte prutiće debele otprilike 1 cm. Od svakog prutića oblikujte jedno slovo i malo ih pritisnite. Pecite slova 10 – 15 minuta na srednjoj prečki. U prosijani šećer u prahu umiješajte toliko limunovog soka da dobijete gustu ocaklinu koja se može mazati. Njome premažite još vruća slova. U mekanu ocaklinu utisnite bombončiće (nekoliko bombončića na svako slovo). Dobar tek. |
srijeda, 26.07.2006.
VICOSAUR
|
Došao Amerikanac u Bosnu i čuo kako su Bosanci prirodno glupi. Sreo on
Muju i odmah skonta kako će ga izlevatiti i oguliti za lovu. Amerikanac predloži Muji: - Ja ću tebi postavaljati pitanja i ako ne znaš odgovor, dat ćeš mi 5 KM (konvertibilnih maraka). Onda ti meni postavljaj pitanje i ako ja ne znam odgovor, ja ću tebi dati 50KM. Mujo reče: - Aj važi. Pita Amerikanac Muju: - Kolika je udaljenost između zemlje i mjeseca? Mujo ga gleda blijedo i ne govoreći ništa, izvadi 5KM i da ih Amerikancu. Pita Mujo Amerikanca: - E sada ti meni reci što je to, ima tri noge kada ide uz brdo, a četiri kada ide niz brdo? Amerikanac razmišlja li razmišlja i na kraju odustane i reče: - Ne znam. Izvadi on 50KM, da ih Muji i znatiželjno upita: - Mujo, hoćeš li mi sada iskreno reći što je odgovor na tvoje pitanje? Mujo ga pogleda i ne govoreći ništa, izvadi 5KM i da ih Amerikancu. |
ponedjeljak, 24.07.2006.
NENSY - SIRENA S HAVAJA
|
Nensy Subotić imala je sve .... al nešto joj je ipak falilo. Nije znala šta joj fali, možda zeček slatki mali... I tako se Nensy odlučila zaputiti u šumu da ulovi zeca. Imala je malu tremu jer joj je to bio prvi lov u životu. Obukla je vojničke hlače koje joj je posudio njezin najbolji prijatelj Robert Fernando Diego Pablo Rikardo Eduard. To je sve zapravo samo jedan mladić, no ima puno imena, pa ga zato svi na faxu od milja zovu Mate. Osim Matinih vojničkih hlača, Nensy je obukla srebrnu majicu na bretelice sa zlatnim mašnicama, a na noge je obula plave klompe. Kosu je isplela u dvije kečkice, na glavu je stavila veliki sombrero koji si je kupila prije tri godine kad je s razredom išla na maturalac u Meksiko. Na leđa je stavila ruksak u obliku bube Mare, uzela je u ruke onu mrežu na štapu s kojom se love leptiri i krenula je u šumu. Dok je hodala šumom tražila je zeca, no njega nigdje nije bilo. A onda se sjetila!
«Idem radije u pet shop! Pa tamo se danas mogu kupit zečevi.» I tako je Nensy brzo odjurila u grad, sjela u tramvaj i otišla do najbližeg pet shopa. Ušla je unutra, kupila si činčilu i bila je sretna jer ima novog kućnog ljubimca. Činčili je dala ime Činčy! P.S. Moj deda je u penziji..... |
petak, 21.07.2006.
Postoji li DJED MRAZ?
|
Ovaj tekst nisam ja izmislila, al mi je jako simpa pa sam ga odlučila objavit na blogsiću....... Sad mi ne možete reći da sam mala plagijatorica...
POSTOJI LI DJED MRAZ? Na svijetu postoji otprilike 2 milijarde djece (osoba ispod 18 godina). Ipak, ako Djed Mraz ne posjećuje Muslimane, hinduse, Židove i budiste, količina posla na Božić se smanjuje na 15%, odnosno 378 milijuna djece (prema uredu za populacijske statistike). Prema prosjeku od 3,5 djece po kućanstvu, Djed Mraz mora posjetiti 108 milijuna domova, ako pretpostavimo da u svakom danom kućanstvu postoji barem jedno dobro dijete. Djed Mraz na Božić ima na raspolaganju dan koji traje oko 31 sat, zahvaljujući različitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji te ako pretpostavimo da putuje s istoka na zapad (to se čini logičnim) dobivamo rezultat da Djed Mraz posjeti 967,7 kuća u sekundi. Prema tome, za svaki dobar kršćanski dom s dobrim djetetom, Djed Mraz ima oko tisućinku (1/1000) sekunde da zaustavi saonicee, iskoči, uzme darove, uskoči u dimnjak, napuni čarape, nađe bor, ostavi ostatak darova pod borom, popne se natrag kroz dimnjak, uskoči u saonice i dođe do druge kuće. Pretpostavljajući da je svih 108 milijuna zaustavljanja jednako raspoređeno po Zemlji (samo u svrhe našeg proračuna), govorimo o otprilike 1,24 km razmaka od jedne do druge kuće; iz čega proizlazi ukupan put od 120,8 milijuna km, ne uključujući Božićnjakove odlaske na WC ili stanke za jelo/piće. Iz navedenog proizlazi da je brzina Božićnjakovih saonica oko 1080 km/s (3200 puta veća od brzine zvuka). Za usporedbu, najbrže ikad stvoreno vozilo, svemirska sonda Odisej, ide "svega" 45 km/s (162000 km/h), a normalan jelen najviše 24 km/h odnosno 0,0066 km/s. Teret saonica je također jedna vrlo zanimljiva stvar. Pretpostavimo da svako dijete ne dobije ništa više nego jednu kutiju Lego kockica srednje veličine (860 grama). Tada je ukupna težina tereta na Božićnjakovim saonicama nešto veća od 500000 tona. Na tlu normalan jelen ne može vući više od oko 138 kg. Ako uzmemo da Božićnjakov leteći jelen može vući 10 puta više, Djed Božićnjak bi trebao oko 360000 letećih jelena da povuku saonice. Masa tolikog broja jelena povećava sveukupnu masu saonica za oko 54000 tona, odnosno za 7 puta mase "Kraljice Elizabete" (broda, ne vladarice). Oko 600000 tona, putujući brzinom od 1080 km/s, stvara nezamisliv otpor zraka - takav otpor kakav bi zagrijao jelene toliko jako koliko se zagrije svemirski brod koji ponovo ulazi u Zemljinu atmosferu. Prednji par jelena bi sagorio s oko 14,3 kvintilijarde đula. Ukratko, taj bi se par, čim bi krenuo, pretvorio u nimalo lijep prizor živih baklji izlažući vatri jelene iza njih te dovodeći do lančane reakcije u kojoj bi svih 360000 jelena izgorjelo za oko 4,26 tisućina sekunde, odnosno točno na vrijeme da Djed Mraz dođe do pete kuće na svome putu. Djed Mraz bi, kao rezultat akceleracije s 0 km/s na 1080 km/s u tisućinki sekunde, bio izložen akceleracijskoj sili 17,5 tisuća puta maloga g (gravitacija), tj. 175000 m/s2. Djed Mraz mase 115 kg (što je vrlo malo za Djeda Mraza) bio bi prikovan za zadnji dio svojih saonica s 1984906,9 N (newtona) sile,i to bi mu trenutačno smrvilo kosti i organe pretvarajući ga u kašastu ljubičastocrvenkastu tekućinu. Iz ovog se, relativno trivijalnog, dokaza jasno vidi da Djed Mraz / Božićnjak ne postoji! |
četvrtak, 20.07.2006.
PIROŠKA SA SIROM
|
"Mama, mama, kupi mi marelice!" rekla je mala djevojčica i pojela palačinku....
A onda se odjednom probudila. Bilo je jutro, sat je zazvonio "TRrrrrrrrrrrrrrrrrrrr". Ona je sve to samo sanjala. Ona nije bila djevojčica, nego Dragica Slamišak, žena u trideset i petoj godini života, prilično debela, zaposlena u pekari Kod Jankeca . Imala je predivnu dugu, plavu kosu, pa su je od milja svi zvali Zlatokosa... Samo što ona nije imala 3 medvjeda, kao prava Zlatokosa. Bolje rečeno, ona nije imala niti jednog medvjeda, jer se još nije udala....... I tako je Dragica došla na posao u pekaru, i nakon nekog vremena uđe unutra ćelavi muškarac u kasnim dvadesetim godinama. "Ovo je pljačka! Daj mi pare, babo jedna slamnata!" kaže on Dragici i pokaže joj pištolj. A jadna Dragica se sva isprepadala. Od straha joj je pred očima prošao cijeli njezin život. Čak se sjetila kako je dok je bila mala išla u posjet baki Đurđi na selo i kako je tamo lovila kokoši, a onda je baka Đurđa trčala za njom s metlom u ruci i vikala: "Ne diraj mi kokoške, mala. Dat ću ti ja s metlom. Buš ti vidla..." A malu Dragicu je to silno veselilo. Odjednom se vratila u onu pekaru u kojoj je radila. Pogledala je u pljačkaševo lice, a onda mu je rekla: "Jesi li ti lud, čovječe? Pa ovo je pekara. Tu možeš kupiti slanac, a pljačkat odi kladionice. To ti je danas in!" Ćelavi pljačkaš ju je zbunjeno pogledao, a onda je progovorio: "Neću slanac. Daj mi jednu pirošku od sira!" "Izvoli. To košta 5 kuna." rekla je dragica. Pljačkaš joj je dao pet kuna, uzeo pirošku i izašao iz pekare. Trrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr. Zazvonio je sat. U tom trenutku mala djevojčica Dragica se probudila i počela se spremati za školu. Mami je ispričala kako je sanjala da je teta u pekari....... P.S. Koje je boje zebra? Neki kažu da je bijela sa crnim prugama, a neki da je crna s bijelim prugama. I kak da ja onda znam? |
utorak, 18.07.2006.
ECI - PECI - PEC ...
|
Eci peci pec, ti si mali zec, a ja mala vjeverica, eci peci pec!
Zec Florian bio je najveći zavodnik u cijeloj šumi na Velebitu. Sve ženske životinje (i mlade i stare) bile su zaljubljene u njega. Srna Abelarda čak je osnovala klub obožavateljica..... Ali naš zec bio je u vezi sa vjevericom Ljubicom. Ona je njega jako voljela, a i on je volio nju. No problem je bio u tome što je zec stalno imao neke ljubavnice. Trenutno je to bila zebra Aleksandra. Vjeverica Ljubica nije htjela vjerovati da ju njezin Zec vara sa drugim životinjama. "To nije istina!" viknula je vjeverica svojoj prijateljici kornjači Alfonsini i brzo se uspela uz granu i odskakutala na drugo drvo. Tamo je susrela svoju tetku, mudru sovu Martu. "Teta Marta. Kako da znam voli li me iskreno moj zec?" pitala je vjeverica Ljubica. A sova je odgovorila: "Pogledaj duboko u srce svoje. Tamo je odgovor. Ti ga voliš, a i on tebe. Možda ima neke ljubavnice, al uvijek se tebi vraća- I zato ga ne puštaj, mala moja. Pa taj je završio medicinu na šumskom sveučilištu. pogledaj samo u kakvoj vili živi.... Dobro slušaj Mudru sovu Martu, idi u povrtnjak i pripremi finu tortu od mrkve za svog dragog." Vjeverica je to i učinila. Napravila je fini kolač, kojeg je zec Florijan u slast popapao, a onda je svojoj vjeverici dao kiss..... Čiča Miča, gotova je priča. |
ponedjeljak, 17.07.2006.
Zaljubljeni zmaj
|
Evo jedne pjesmice koju sam prije par dana napisala svom dečku i onda sam mu je e-mailirala na komjuter! A meni je pjesma tak slatkićka da sam ju morala napisati i na blogsiću ..... La la la la la!
Ti si moj slatki mali zmaj! Puno te volim, to uvijek znaj! Ja želim biti tvoj mali zmaj, I da ljubavi našoj nikada ne dođe kraj! Ti si moj najdraži, hrabri zmaj! Volim te, cmok – cmok, to uvijek znaj! Ja želim biti tvoj mali zmaj, I da sreći našoj nikada ne dođe kraj! Ti si moj jedini, najzgodniji zmaj! Stalno na tebe mislim, to uvijek znaj! Ja želim biti tvoj mali zmaj. I da našoj ljubavnoj priči nikada ne dođe kraj! Voli te tvoja zmajica . . . . . . |
petak, 14.07.2006.
BUCI BUCI BU .....
|
Ova okrugla planeta na kojoj živimo prepuna je toliko zanimljivih stvari, zbivanja, čuda i svega sličnog. Ona je naš dom, mjesto gdje se stvaraju naše misli, osjećaji..... Toliko je toga svugdje oko nas. Bezbroj je pitanja koja možemo postaviti o ovom našem svijetu, a na koja nikada nećemo dobiti odgovore? Jeste li se ikada zapitali zašto se bubamara zove buba-mara, a ne npr buba-tina, buba-dijana, buba-vedrana, buba-štefica i slično? Zašto je ljudima smiješno kad malo dijete kaže neku prostu riječ, koju je čuo od tih odraslih ljudi? Zašto postoje komarci koji ne služe ničemu osim da nas bockaju (boc!)? Zašto se velik broj ljudi boji zubara? Zašto svi imamo najdražeg glumca ili glumicu? . . . . . . itd. itd. itd.
Mogla bih nabrajati do sutra, a onda bi bilo dosadno čitati ovaj text. A i ne da mi se više pisati, jer zapravo trenutno i nemam ništa pametno za reći (što se vidi iz priloženog). Idem rađe gledati televiziju. Jučer sam si u videotci posudila devede sa filmom u kojem glumi najbolji i najzgodniji glumac na svijetu – Richard Gere! Njam! Njam! ...... a kaj vi mislite o svemu tome, praščići moji mali????? ............ |
četvrtak, 13.07.2006.
smisao života .......
|
(da me ne bi netko optužio za plagijat, priznajem da sam ovo prepisala iz jedne knjige! Takoc!)
SMISAO ŽIVOTA Stvori Bog magarca i reče mu: - Bit ćeš magarac. Od jutra do večeri naporno ćeš raditi i na leđima težak teret nositi. Jest ćeš travu i nećeš biti odveć pametan. Živjet ćeš 40 godina. Magarac prozbori: - 40 godina živjeti tako je previše. Molim Te, nemoj mi dati više od 20. I bi tako. Stvori Bog tada psa i reče mu: - Čuvat ćeš čovjekovo obitavalište i bit ćeš mu stalni pratilac. Jest ćeš ostatke sa stola njegova i živjet ćeš 25 godina. Pobuni se pas: - Ali Gospode, živjeti kao pas toliko je previše. Molim Te, ne više od 10 godina. I bi tako. Potom stvori Bog majmuna: - Ti si majmun. Visit ćeš po granama i glupavo se ponašati. Bit ćeš smiješan i živjet ćeš 20 godina. I majmun se stade buniti: - Gospode, živjeti tako 20 godina je previše. Prepolovi, molim Te. I bi tako. Na kraju, Bog stvori čovjeka i obrati mu se: - Ti si čovjek, jedini racionalni stvor na zemlji. Koristit ćeš svoju pamet da bi zavladao ostalim bićima i bio gospodarom zemlje. Živjet ćeš 20 godina. Pobuni se i čovjek: - Gospode, 20 je godina premalo da bi se bilo čovjekom. Molim Te, daj mi i onih 20 godina što ih je odbio magarac. 15 što ih je odbio pas i 10 što ih je ostalo od majmuna. I bi tako. I tako čovjek najprije odživi 20 godina kao čovjek, potom se oženi i narednih 20 vuče i tegli kao magarac, potom 15 godina kao pas čuva djecu i jede njihove ostatke, a onda još narednih 10 godina glumi majmuna zabavljajući svoje unuke. |
