| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
|
Kaže moja draga, i više nego prijateljica Limunada (Razumica): "život se ne mjeri, život se živi." U kontekstu te izjave, moje male sive stanice pronašle su čudnu mozgalicu: U neko doba sretnu se dvije osobe, provedu divne zajedničke trenutke prepune ljepote, zadovoljstva, radosti i smijeha… I, kako to u životu često biva, dođe kraj, svatko nastavi u nekom svom smjeru. Ovako, s distance, to je sasvim normalno u životu, zar ne? Ipak tu se uvijek pojavi ono prokleto ali. Nakon prekida te divne veze, uvijek ostaje jedan gorak okus, neki osjećaj povrijeđenosti, osjećaj gubitka, razočaranosti ili samo osjećaj neuspjeha. Nikako mi nije jasno? Zašto čovjek ne može biti sretan i dalje? Zašto mora prolaziti kroz sve patnje i duše i tijela? Zašto mora žaliti za proteklim vremenom? Bilo mu je lijepo. Bio je sretan. Bio je zadovoljan. Bio je radostan i razdragan… Zar to, već proživljeno, nije dovoljan razlog za zadovoljstvo, sreću, radost i veselje? Zar to nije dovoljan razlog da se s još većim entuzijazmom i većom radošću traže novi, ljepši, bolji, radosniji, razdraganiji, uzbudljiviji trenutci u životu? Tko nam garantira da su baš ti doživljaji ono najbolje što smo imali, što imamo ili što ćemo imati? Tko nam garantira da nas upravo iza narednog ugla ne čeka još veća, još ljepša, još uzbudljivija sreća? Napokon, ako ti, već proživljeni, trenutci i jesu ono najljepše i najbolje u našem životu, nije li već i to dovoljan razlog za sreću? Ta mogli smo ih i ne proživjeti, ne primijetiti… Zar nije život vrijedan baš radi tih nekoliko trenutaka koji se možda nikada više ne ponove? Zar duša nije baš zato blagoslovljena sjećanjem na te trenutke? Sad se ja pitam: mjerimo li to mi svoj život kada tugujemo za proteklim trenutcima, kada žalimo za zauvijek izgubljenim prijateljima, starim ljubavima…? Ili: živimo li mi svoj život dok žalimo za ljetom u zimi? A, zamislite, vilin konjic živi samo jedan dan u svoj svojoj ljepoti… |