| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Ponešto, ništa
- 14:49 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (33) -
Isprintaj -
#
|
- Ako plaćate životom, ne nadajte se kusuru… za Begu, - Svijet ovaj, jednak za sve, nije stvorio nijedan čovjek i nijedan bog, već je on bio, jeste i biti će vatra vječno živa što se s mjerom pali i s mjerom gasi… za Wiša, - Takozvana «društvena krema» najčešće je masna… za Strockera, - Ako za neku bolest ne postoji specijalist, to je zacijelo brak… za Vecu vješticu, - Obriši suze Tamara, ne dozvoli da te rastanak rani… za Peti element, - Ima žena koje su pogrešno shvatile Darvina, svakog muškarca prave majmunom… za Patarenka, - Isplati se mijenjati lice svijeta, a da se ne izgubi vlastito… za Vunenicu, - Čovjek se zaljubi gledajući ženu, a žena se najčešće zaljubi slušajući čovjeka… za Trillericu, - O drago moje plavetnilo, ti si div, a strepiš od jednog miša… za Bigicu, - U životu, kao i u tramvaju, sredina služi da se zadnji ne približe prednjima… za Mangu, - Pored mene stado krava, niz nebesa lude ptice, priroda se proljepšava, a ja mislim na sitnice… za Fanyku, - Put ljubavi je posut mesom i krvlju, budući da prolazite njime podignite skut svoje haljine… za Brak-seks, - Vidiš, tako sam to nekako i zamišljao. Započeti novi život sa ukradenim paketićem soli… za Ponoćnu, - Sjedim kraj česme, pišem pjesme i čekam zgodu da zahvatim vodu… za Pjesnikinju, - I u šumi su pretjerali, svake godine mijenjaju lišće… za Iridu,  - Postoji samo jedna sreća u životu, a ona se sastoji u tome da čovjek voli i da bude voljen… za Helix, Onda sam se smirio gledajući negdje visoko trudeći se da ne pridajem važnost događaju koji me je i odveo u svijet razmišljanja… A kažu: Treba težiti nedostižnom, čemu inače nebesa? … za MENE OSOBNO (baš mi hvala)… Nošen trenutnom inspiracijom htjedoh vam se svima zahvaliti na druženju. Ako vam ne odgovara napis uz ime uzmite bilo koji drugi ili jednostavno u komentarima dodajte neki svoj. Svima koje sam slučajno zanemario moje isprike. Napomena: svi napisi uz imena riječi su nekih poznatih ličnosti iz svjetske povijesti ili današnje zbilje. Dakle, nisu plod mojih malih sivih stanica (nažalost, nisam baš toliko prepametan… iako tko mi brani da se nadam?). Update: Grijeh se ne sastoji u tome što žena mijenja ljubavnika kad odlazi onome koga voli, već u tome što se daje onome koga ne voli, pa to bio i njen muž. (Žorž Sand)... za moje Svjetlo u tami |
Tko u ljubav vjeruje još?
- 19:27 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (30) -
Isprintaj -
#
|
Naša draga Bigica me malo zamislila i potjerala u jednu pomalo uzaludnu potragu. Evo do čega sam igrom slučaja i davnih sjećanja došao: MOGUĆNOSTI Zašto me gledaste gospođice, tako uporno Onu večer? Jesu li vam kakve posljednje misli U pameti? Ne činite toga draga… Nema iskrene ljubavi na ovoj planeti. Iskustva kazuju, draga, tek tako, da tom Spomen vrijedan dam, Pokušah zaljubit se puta mnogo Al' svejedno ostadoh sam. Da, da draga, Najbolje je napustiti sve to… Ovo vrijeme mudrovanja, i… prepustiti se… prepustiti se slučajnoj ljubavi. Ljubavi hoće ili neće. A meni je čudno što me ljubav neće, Neće i neće… Pa dobro Otkrit ću ti gospođice: Volim te – jer si to ti… I dama i sama I šik I časna riječ, nisam ništa slag'o Iz tih očiju izviru svjetovi Te bijele ruke pravo su blago. Plovimo, plovimo, plovimo… Il'? Ipak ne… Radije vjerujmo da smo se sreli Ali se, eto, nismo htjeli. |
Bilo kuda politika svuda
- 00:00 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (21) -
Isprintaj -
#
|
Iako sam odlučio da na ovom blogu neće biti politike, to nažalost nije bilo moguće. Nisam apolitičan ali nadam se da će ovo biti prvi, jedini i zadnji politički post i moj obol svekolikoj političkoj situaciji. Molim vas, od ponoći: Psssssssssstttt! |
mala posveta...
- 16:22 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (25) -
Isprintaj -
#
|
Tko se prepozna shvatit će a ostali imaju pravo kritike (u dobroj vjeri i duhu). Ponukan fimom "Peti element" i u znak dobrog druženja. Tko voli nek izvoli: U dobroj vjeri i u nadi Htjedoh priču ispričat o limunadi. Ako nekom nije poznata ova mala Nekad razum šesti se je zvala. A priča ova od davnina je znana Ta curica ljubav je htjela bez mana. I kreće tako priča velika i njena U strasnom i zdušnom mijenjanju imena Od razuma do provincije ona hoda Biti kojotica, nova je moda A da joj mirna ostane duša Hvali se kako je opet plavuša. Šuterica i nogometna navijačica I košuta prava šumska plesačica… Uzalud joj trud i muka svaka I Frojdova psihološka tlaka Za mene ma kako se zvala Element peti je ostala… A najljepša strana svih njenih lica Pokušaji su nestanka s ovih stranica. Obećah jednoj predivnoj dami poklon za blogoimendan, i eto s malim zakašnjenjem. Znam da će mi oprostiti. |
Zarobljeno sjećanje...
- 16:58 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (34) -
Isprintaj -
#
|
Listam svoj stari i pomalo požutjeli dnevnik. Davno li je sve to bilo… Datum 29.03.1975. A ispod njega u navodnicima: "Pod bremenom žića što bih htio, Dom da kunem i udes svoj s njim? Djevojku bih divnu zaželio Sad da volim pod prozorom tim. Da bi s okom, k'o različak plavim, Samo meni – ne drugom za ćud – Riječju novom i čuvstvom pravim Umirila i dušu i grud. I da uz tu mjesečinu bijelu Držati je u naručju smijem, Da nad pjesmom ne venem, nit' mrem, Uz ljubav njenu vedru, cijelu, Ne zažalim svoju ni za tren." Nema imena autora ni ikakvog drugog zapisa. Samo jedan maleni crtež:  Iako sam u to doba znao napisati po koji stih, siguran sam: ovo nije djelo mojih malih sivih stanica. Navodnici na početku i kraju pjesme to očito i dokazuju. Svaki pokušaj da se sjetim tko bi mogao biti autor mi je uzaludan. Prepoznaje li ovo netko? |
Ribanje i ribarsko pripovijedanje
- 19:09 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (43) -
Isprintaj -
#
|
Tko o čemu, ja o ribarenju. Iznenađuje da Malta, kao usamljeni otok u Sredozemlju, ima relativno malu i ne baš opremljenu ribarsku flotu. Skoro cijela flota je smještena u jednoj maloj i zaštićenoj lučici vrlo živopisnog izgleda i vrlo primjerenog imena – Marsahlokk (čita se nekako ovako: Marsašluk s naglaskom na zadnjem u). Riječ je feničanskog porijekla i doslovce označava «jugoistočni porat» – luku. Naime marsa je vrlo često korišten naziv za luke. Na Malti ih ima čak tri: Marsahlukk, Marsascala i Marsalforn. Ovaj naziv se proširio i izvan Malte gdje je zadržavši svoju osnovu poprimio obilježja jezika tog kraja. Tako je kod Talijana na Siciliji to Marsala, kod Francuza je to Marsej… Marsahlukk je vrlo malo i živopisno, nekada isključivo ribarsko, selo koje je turizam pretvorio u turističko ugostiteljski krajolik s prekrasnom plažom. Plaža je nažalost najčešće neiskorištena. Naime, iako je sama lučica zaštićena od vjetrova i valova, sama plaža je relativno izložena prema otvorenom moru s jugoistoka i za okupati se, osim hrabrosti treba imati i dobre plivačke kvalitete.  Živopisnim i jarkim bojama obojani ribarski čamci pretvoreni su u turističku atrakciju, a svoju nekadašnju ulogu prijevoza ribara zamijenile su prijevozom turista do velike gradske luke ili do špilja na jugu otoka. Kao i kod nas, potrebe i novčane mogućnosti nekadašnjih ribara rezultirali su gradnjom nekoliko vrsta ribarskih brodica. Najviše zastupljena je brodica desetak metara duljine naziva Daisa. Nažalost nemam na tipkovnici sve potrebne znakove i ne mogu vam napisati izvornu riječ, ali ću pokušati pojasniti tu kombinaciju vjerojatno nastalu arapskim utjecajem. Prva dva slova su latinična (dg) zatim dolazi ćirilično slovo (ć) i dalje idu naredna latinična četiri slova (ajsa). Dakle nešto slično ovome: Dgćajsa. Najveća brodica je Lucu (Luzzu) – kod nas je taj naziv Luc. Brodica je to ovalnog dna i namijenjena je plovidbi po većim valovima. Brodica srednje duljine je Kajik ((Kajjik) i bio je namijenjen ribolovu u blizini obale. Najmanja brodica, koju najčešće koriste u sportsko-ribolovne i rekreacijske svrhe, je Frejgatina (Frejgatina). Osim vrlo jarkih, živopisnih i napadnih boja (žuta, plava, crvena i zelena) sve ove brodice krasi i jedan, povijesno interesantan, detalj. Naime na obje strane pramca na bokovima su dva oka. Razlog je praznovjerje nastalo iz uvjerenja kako ovako postavljene oči štite i brodicu i ribare od uroka, zlih očiju i loših prilika na moru. Nešto slično se može primijetiti i na nekim našim brodicama starije gradnje.  A ova fotka će vjerujem najviše oduševiti našu Bigicu. Na vrlo velikom broju ulaznih vrata u, nekada ribarskim, a sada turističkim, selima umjesto zvona postavljena su stilizirana kucala (zvekir) u obliku delfina ili neke druge ribe.  |
San ili...
- 13:48 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (14) -
Isprintaj -
#
 Moram, ja to jednostavno moram. Tuče u mom mozgu stalna misao. Moram ponovno upisati četvrtu godinu gimnazije. Ako to uradim sve dobiva potrebni smisao, sve sjeda na svoje mjesto. Misao je tako jaka da jednostavno krećem put gimnazije. Netko je još uz mene. On ne mora, ali eto upisuje prvu godinu, a u stvari nije baš siguran je li mu to potrebno. Na ulazu se razdvajamo i ja krećem nekuda ni sam nemam pojma kamo. Negdje gore, na nekom katu su upisi, ali nisam siguran gdje. Ako ćemo iskreno nisam siguran ni zašto trebam upisivati tu prokletu četvrtu godinu. Koliko me razum služi, ja sam gimnaziju završio još u neka pradavna vremena. Aha, evo stepenica za gore. Prepune su cvijeća, nekog bilja i zelenila koje je uraslo u staru žičanu ogradu. Dragi bože, zašto li su ovu staru žičanu ogradu nabacali svuda po stepenicama? Kako sada uopće da dođem tamo kuda sam trebao doći? Hodnik, dug i ravan. Tamo negdje na kraju zavija u desno pod kutom od devedeset stupnjeva. Kamo sad? Svi negdje žure. Nemaju lica i nemaju godine. Uh, samo da me tko ne prepozna. Što li ja tu tražim? Aha, pa da, moram upisati četvrtu godinu. Ali baš četvrtu. Fali mi samo to do neke potpune sreće, do nekog samo mom mozgu znanog blaženstva. Kako, zašto, nemam pojma, ali taj unutarnji glas, to moranje me tjera dalje. «Heeej! Otkuda ti ovdje? Nemaš pojma kako mi je drago što te vidim. Sjedi. Toliko toga imamo za pričati jedno drugome. Znaš li, uostalom, koliko godina već ima da se nismo vidjeli niti čuli?» Ovim riječima, najsrdačnije me pozdravlja moja bivša razrednica. Sjedamo na klupu uza zid. RAZREDNICA? Jesam prolupao, ali ne toliko. Tokom cijele gimnazije sam imao razrednika, a ne razrednicu. Tražim po svojim sjećanjima. Neodoljivo me podsjeća na profesoricu kemije, ali mozak odbija svaku drugu verziju - to je moja bivša razrednica i točka. Odjednom postajem promatrač našeg vrlo ugodnog i veselog razgovora. Razgovor je ugodan, prepun radosti ponovnog susreta. Čudno, nemam pojma o čemu razgovaramo samo sam svjestan kako nam je oboma lijepo, veselo u ugodno. U stvari, čini mi se da mi se cijelo tijelo raduje takvoj jednoj srdačnosti, takvoj jednoj ljepoti ponovnog susreta nakon toliko godina. A bio sam siguran da me se više nitko ne sjeća i da me nitko neće prepoznati. Odjednom razočarano bivam svjestan da je ovo sve san. Moram se probuditi, a tako bih rado i dalje sanjao. K vragu budan sam… Je li ovo stvarno bio samo san? A valjda je. Ovako nešto se i može samo sanjati… |