Tko o čemu, ja o ribarenju.
Iznenađuje da Malta, kao usamljeni otok u Sredozemlju, ima relativno malu i ne baš opremljenu ribarsku flotu. Skoro cijela flota je smještena u jednoj maloj i zaštićenoj lučici vrlo živopisnog izgleda i vrlo primjerenog imena – Marsahlokk (čita se nekako ovako: Marsašluk s naglaskom na zadnjem u). Riječ je feničanskog porijekla i doslovce označava «jugoistočni porat» – luku. Naime marsa je vrlo često korišten naziv za luke. Na Malti ih ima čak tri: Marsahlukk, Marsascala i Marsalforn. Ovaj naziv se proširio i izvan Malte gdje je zadržavši svoju osnovu poprimio obilježja jezika tog kraja. Tako je kod Talijana na Siciliji to Marsala, kod Francuza je to Marsej…
Marsahlukk je vrlo malo i živopisno, nekada isključivo ribarsko, selo koje je turizam pretvorio u turističko ugostiteljski krajolik s prekrasnom plažom. Plaža je nažalost najčešće neiskorištena. Naime, iako je sama lučica zaštićena od vjetrova i valova, sama plaža je relativno izložena prema otvorenom moru s jugoistoka i za okupati se, osim hrabrosti treba imati i dobre plivačke kvalitete.
Živopisnim i jarkim bojama obojani ribarski čamci pretvoreni su u turističku atrakciju, a svoju nekadašnju ulogu prijevoza ribara zamijenile su prijevozom turista do velike gradske luke ili do špilja na jugu otoka. Kao i kod nas, potrebe i novčane mogućnosti nekadašnjih ribara rezultirali su gradnjom nekoliko vrsta ribarskih brodica. Najviše zastupljena je brodica desetak metara duljine naziva Daisa. Nažalost nemam na tipkovnici sve potrebne znakove i ne mogu vam napisati izvornu riječ, ali ću pokušati pojasniti tu kombinaciju vjerojatno nastalu arapskim utjecajem. Prva dva slova su latinična (dg) zatim dolazi ćirilično slovo (ć) i dalje idu naredna latinična četiri slova (ajsa). Dakle nešto slično ovome: Dgćajsa. Najveća brodica je Lucu (Luzzu) – kod nas je taj naziv Luc. Brodica je to ovalnog dna i namijenjena je plovidbi po većim valovima. Brodica srednje duljine je Kajik ((Kajjik) i bio je namijenjen ribolovu u blizini obale. Najmanja brodica, koju najčešće koriste u sportsko-ribolovne i rekreacijske svrhe, je Frejgatina (Frejgatina).
Osim vrlo jarkih, živopisnih i napadnih boja (žuta, plava, crvena i zelena) sve ove brodice krasi i jedan, povijesno interesantan, detalj. Naime na obje strane pramca na bokovima su dva oka. Razlog je praznovjerje nastalo iz uvjerenja kako ovako postavljene oči štite i brodicu i ribare od uroka, zlih očiju i loših prilika na moru. Nešto slično se može primijetiti i na nekim našim brodicama starije gradnje.
A ova fotka će vjerujem najviše oduševiti našu Bigicu. Na vrlo velikom broju ulaznih vrata u, nekada ribarskim, a sada turističkim, selima umjesto zvona postavljena su stilizirana kucala (zvekir) u obliku delfina ili neke druge ribe.
Post je objavljen 11.11.2007. u 19:09 sati.