Naša draga Bigica me malo zamislila i potjerala u jednu pomalo uzaludnu potragu. Evo do čega sam igrom slučaja i davnih sjećanja došao:
MOGUĆNOSTI
Zašto me gledaste gospođice, tako uporno
Onu večer?
Jesu li vam kakve posljednje misli
U pameti?
Ne činite toga draga…
Nema iskrene ljubavi na ovoj planeti.
Iskustva kazuju, draga, tek tako, da tom
Spomen vrijedan dam,
Pokušah zaljubit se puta mnogo
Al' svejedno ostadoh sam.
Da, da draga,
Najbolje je napustiti sve to…
Ovo vrijeme mudrovanja,
i… prepustiti se…
prepustiti se slučajnoj ljubavi.
Ljubavi hoće ili neće.
A meni je čudno što me ljubav neće,
Neće i neće…
Pa dobro
Otkrit ću ti gospođice:
Volim te – jer si to ti…
I dama i sama
I šik
I časna riječ, nisam ništa slag'o
Iz tih očiju izviru svjetovi
Te bijele ruke pravo su blago.
Plovimo, plovimo, plovimo…
Il'? Ipak ne…
Radije vjerujmo da smo se sreli
Ali se, eto, nismo htjeli.
Post je objavljen 25.11.2007. u 19:27 sati.