Alkion

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Komentari On/Off

Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino

Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa

Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.

online

Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.

Alkion

27.06.2007., srijeda

Znaju li ribari?

Opće je poznato da je poziv ribara vrlo zahtjevan kako po fizičkim naporima tako i po potrebnim znanjima. Već sam u nekim prethodnim promišljanjima pokušao ukazati na složenost bavljenja ovom profesijom. Za uspješno bavljenje ribarstvom ribar treba biti:
- kvalitetan pomorac,
- meteorolog amater,
- brodograditelj i remontni majstor s nekim osnovnim znanjima,
- mehaničar za motore velike snage,
– profesionalni ribar koji zna:
- konstrukciju i izradu skoro svih vrsta ribarskih alata (mreže, vrše, parangali…)
- ribe, rakove i školjke po vrstama, izgledu, ponašanju, obitavalištima, zaštićene i ugrožen vrste…
- načine lova, vrijeme lova, lovostaj i zabrane…
- ekologiju: zaštita mora od zagađenja i devastacije, zaštita nedoraslih jedinki, selektivnost alata za lov određenih vrsta…

U doba mračnog socijalizma i društvenog vlasništva, firme koje su se bavile preradom i prodajom ribe su u svom vlasništvu imale i brodove za ulov te ribe. Na tim brodovima je za svaku profesiju postavljan pojedinac potrebnih znanja i zvanja. Tako je brodom zapovijedao pomorac, o motorima je brinuo brodski mehaničar, o alatima i ribolovu je odlučivao i brinuo profesionalni ribar, a remont i potrebne popravke brodova su rađene u škveru firme.
Dakle biti profesionalni ribar nije zahtijevalo prevelika znanja i ovom su se profesijom bavili ljudi vrlo malog i skromnog obrazovanja. Naravno da ih je u to doba malo tko cijenio, a još manje pitao za mišljenje o bilo kom problemu u ribarstvu.

Danas se obrazovno stanje ribara promijenilo i sada skoro da ne postoji ribar koji nema srednju školu, a dobar dio njih ima i visoku stručnu spremu.

Nažalost, u očima javnosti, a osobito u očima naše politike i političara ribari su i dalje neobrazovani, neškolovani, skoro nepismeni, te ih se i dalje ne primjećuje i smatra nesposobnima i svojevrsnim dnom društvene ljestvice. I dalje ih se ništa ne pita prilikom odlučivanja o bilo čemu u ribarstvu, pa čak i kada se odlučuje o njima samima.

Nije mi jasno da čovjek koji dvadesetak godina, ne tražeći ni od koga išta, sam nabavi sredstva za rad, hrani svoju familiju, familiju najmanje još jednog radnika, nakupca ribe, redovito plaća sve svoje obaveze državi i društvu, izvozom svog proizvoda donosi više nego brodogradnja, a i značajan dio ostvarenog novca u turizmu je zahvaljujući njemu… kako to da taj čovjek nema ni približno odgovarajući status i ugled u ovom društvu?
Ne zvuči li onda još čudnije činjenica: svakih nekoliko mjeseci u zakonima se donose svakovrsne izmjene i dopune koje sobom nose ili promjene alata ili ponašanja na moru ili traže neka nova znanja i zvanja. Pomislio bi čovjek: eto ljudi brinu da se stvarno stanje unaprijedi, poboljša, osuvremeni… Ali, svaka ta izmjena je praćena s određenom svotom novaca upućenih u državni proračun, a provode ih ljudi koji nemaju pojma što, kako i zašto to rade.
Primjera radi: U sklopu školovanja za Zaštitu na radu je i protupožarna zaštita. Naučio sam ugasiti sve vrste požara i na sve do sada poznate načine. Nažalost još uvijek mi nitko nije pojasnio kako se gasi bilo koja vatra na brodu. Na upit predavaču (profesionalcu) da nam to pojasni dobili smo sljedeći odgovor: Nije mi to u planu i programu fonda dodijeljenih sati i ne mogu vam to objašnjavati. Naravno, uredno sam dobio uvjerenje o osposobljenom gasiocu požara na brodovima i, naravno, tek nakon uplaćenih par tisuća kuna.

- 16:39 - Da ne dođe do prijatelj drag... (33) - Isprintaj - #

19.06.2007., utorak

Ukradeni trenuci

Tokovi misli zarobljenika?

Ispovijedam li se to ja?

"Kad ne možemo da sebi samima postavimo pod pete pedalj postamenta, ne preostaje nam nego da svima ostalima za jedan pedalj poodsijecamo noge…" (Desnica)

Zašto poziv pilota?

Okolinu sam, a možda i sebe, uvjerio kako je u pitanju ogromna ljubav uzgajana još od djetinjstva. Sjećam se svog prvog susreta s, nažalost sada već pokojnim, pilotom vojne avijacije. U njemu sam vidio oličenje svega željenog. Neću pretjerati ako kažem da sam u njemu vidio nešto neostvarivo i vrlo nestvarno, skoro pa nedostižno.

Drugi, ne manje važan razlog je želja za promjenom sredine u kojoj izgleda nije bilo mjesta za mene, nije bilo željenih mogućnosti. Bio je to svojevrstan bijeg od sredine koja nema snagu, a ni mogućnosti za ići naprijed, za ostvariti i naoko nemoguće misije.

Pečat na odluku "udario" je prvi susret s vojnim mlaznim zrakoplovom: J-21 (popularni Jastreb). Zaglušujuća buka njegovog motora na desetak metara od mene (što je i mene iznenadilo) bila je poput muzike za moje uši, a snaga motora je u meni izazivala neko euforično raspoloženje i čudnu radost. Smiješak na licu sam, kažu, nosio nekoliko dana, a da ga nisam bio svjestan.

Naravno, i moja sklonost riziku, moja želja za adrenalinom odigrala je svoju ulogu.

Napokon, možda i najvažniji razlog: u ta davna vremena bio je to poziv za samo odabrane, sposobne i vrhunski istrenirane. Zamislite kako to može razigrati maštu tinejdžera? Koliku sujetu, ponos i neskrivenu samouvjerenosti može izazvati tako razigrana mašta?

Pssssssssstt, zna li tko gdje je MR? Znam da nije baš neki, ali pomalo me brine kad ga nema predugo... Napokon, ja sam ipak osjećajniji, zar ne?

- 00:44 - Da ne dođe do prijatelj drag... (41) - Isprintaj - #

05.06.2007., utorak

Daš mu prst...

Ma vidi ti njega? Daš mu vrijeme da udahne malo svježeg zraka i da protegne noge, a on? On elegantno nož u leđa! Piskaralo jedno nezahvalno. Još mi budemo razgovarali… Vidim ja da ćeš ti (k'a slučajno) pasti niz stepenice i zaradit plavo ispod oka…

Po mom skromnom saznanju, kod nas još uvijek ne postoji zvanična kategorizacija ribarskih alata po kategorijama , vrstama i načinu lova. Postoji nekoliko pisanih izdanja koja se bave ili poviješću ili samo pojedinim vrstama alata.
Namjera mi nije da ih sada kategoriziram ili čak i samo nabrajam jer ih vrlo malo znam, a još manje koristim.

Ovim tekstom samo želim naglasiti kako su alati koji se koriste u našem ribarstvu zastarjeli, često ne odgovaraju potrebnim uvjetima i vrlo su male selektivnosti.
Ne rijetko susrećemo istu vrstu alata na brodovima različitih veličina i osobina, ili na brodovima iste kategorije nalazimo različite alate namijenjene istom načinu lova.

Zakonodavac je u nekoliko zakona, pravilnika i njihovih dopuna pokušao uvesti malo reda ali još uvijek bezuspješno. Posebno je bezuspješna kontrola provođenja tih zakona kao i njihova stvarna opravdanost. Pišu ih, bolje rečeno, prepisuju osobe koje najčešće nemaju dovoljna znanja u ovoj struci, a nas ribare se nikada do sada ništa nije pitalo.

Već sam napomenuo kako su alati zastarjeli i neadekvatni današnjim dostignućima u ovoj djelatnosti. Najveći broj alata kod nas dolazi iz Italije, kako po svojem izgledu i konstrukciji tako i po materijalima koji se koriste za njihovu izradu. Ti alati nemaju znanstvenu podlogu, nisu atestirani niti znanstveno provjereni u našem moru, shodno dubinama, vrsti ulova, strujama, temperaturama mora... Koliko je meni poznato nemamo institut (poput Nordijskih zemalja) koji se bavi istraživanjima ponašanja ribarskih alata u moru, kako onih koji su namijenjeni ribolovu tako i onih koji omogućavaju taj ribolov. Vrlo je malo pisanih materijala o konstrukciji, izgledu i načinu izrade pojedinih alata. U većini slučajeva ribari se oslanjaju na svoja iskustva, na kolege koji su «uspješniji» ili donijete (ukradene) nacrte iz nekih samo njima znanih izvora. Pri tome, osnovni kriterij je količina ulova i materijalna dobit, a ostale kategorije, ekologija mora, zaštita nedoraslih jedinki, nepotreban ulov drugih vrsta – održivi razvoj, se zanemaruju ili se takvim alatom niti mogu ostvariti.
Čini mi se kako je još daleko vrijeme kada će se moći nabaviti alat koji uz sebe nosi certifikat ili licencu, alat s garancijom ulova po vrstama i s garancijom zadovoljavanja ekoloških i inih uvjeta zaštite nedoraslih jedinki, alat koji štiti mora od nepotrebne devastacije…

Opet se vraćamo na isti zaključak: znanost i struka trebaju i moraju naći način da praksa bude vođena znanošću.

Kako je politika taj moćnik koji je ušao u sve pore društva to je logičan zaključak da je ostvarenje ovog cilja moguće samo ako to politici bude od interesa, bolje rečeno ako joj bude koristilo…