Marketing
Daš mu prst...
Ma vidi ti njega? Daš mu vrijeme da udahne malo svježeg zraka i da protegne noge, a on? On elegantno nož u leđa! Piskaralo jedno nezahvalno. Još mi budemo razgovarali… Vidim ja da ćeš ti (k'a slučajno) pasti niz stepenice i zaradit plavo ispod oka…
Po mom skromnom saznanju, kod nas još uvijek ne postoji zvanična kategorizacija ribarskih alata po kategorijama , vrstama i načinu lova. Postoji nekoliko pisanih izdanja koja se bave ili poviješću ili samo pojedinim vrstama alata.
Namjera mi nije da ih sada kategoriziram ili čak i samo nabrajam jer ih vrlo malo znam, a još manje koristim.
Ovim tekstom samo želim naglasiti kako su alati koji se koriste u našem ribarstvu zastarjeli, često ne odgovaraju potrebnim uvjetima i vrlo su male selektivnosti.
Ne rijetko susrećemo istu vrstu alata na brodovima različitih veličina i osobina, ili na brodovima iste kategorije nalazimo različite alate namijenjene istom načinu lova.
Zakonodavac je u nekoliko zakona, pravilnika i njihovih dopuna pokušao uvesti malo reda ali još uvijek bezuspješno. Posebno je bezuspješna kontrola provođenja tih zakona kao i njihova stvarna opravdanost. Pišu ih, bolje rečeno, prepisuju osobe koje najčešće nemaju dovoljna znanja u ovoj struci, a nas ribare se nikada do sada ništa nije pitalo.
Već sam napomenuo kako su alati zastarjeli i neadekvatni današnjim dostignućima u ovoj djelatnosti. Najveći broj alata kod nas dolazi iz Italije, kako po svojem izgledu i konstrukciji tako i po materijalima koji se koriste za njihovu izradu. Ti alati nemaju znanstvenu podlogu, nisu atestirani niti znanstveno provjereni u našem moru, shodno dubinama, vrsti ulova, strujama, temperaturama mora... Koliko je meni poznato nemamo institut (poput Nordijskih zemalja) koji se bavi istraživanjima ponašanja ribarskih alata u moru, kako onih koji su namijenjeni ribolovu tako i onih koji omogućavaju taj ribolov. Vrlo je malo pisanih materijala o konstrukciji, izgledu i načinu izrade pojedinih alata. U većini slučajeva ribari se oslanjaju na svoja iskustva, na kolege koji su «uspješniji» ili donijete (ukradene) nacrte iz nekih samo njima znanih izvora. Pri tome, osnovni kriterij je količina ulova i materijalna dobit, a ostale kategorije, ekologija mora, zaštita nedoraslih jedinki, nepotreban ulov drugih vrsta – održivi razvoj, se zanemaruju ili se takvim alatom niti mogu ostvariti.
Čini mi se kako je još daleko vrijeme kada će se moći nabaviti alat koji uz sebe nosi certifikat ili licencu, alat s garancijom ulova po vrstama i s garancijom zadovoljavanja ekoloških i inih uvjeta zaštite nedoraslih jedinki, alat koji štiti mora od nepotrebne devastacije…
Opet se vraćamo na isti zaključak: znanost i struka trebaju i moraju naći način da praksa bude vođena znanošću.
Kako je politika taj moćnik koji je ušao u sve pore društva to je logičan zaključak da je ostvarenje ovog cilja moguće samo ako to politici bude od interesa, bolje rečeno ako joj bude koristilo…
Post je objavljen 05.06.2007. u 21:04 sati.