Tokovi misli zarobljenika?
Ispovijedam li se to ja?
"Kad ne možemo da sebi samima postavimo pod pete pedalj postamenta, ne preostaje nam nego da svima ostalima za jedan pedalj poodsijecamo noge…" (Desnica)
Zašto poziv pilota?
Okolinu sam, a možda i sebe, uvjerio kako je u pitanju ogromna ljubav uzgajana još od djetinjstva. Sjećam se svog prvog susreta s, nažalost sada već pokojnim, pilotom vojne avijacije. U njemu sam vidio oličenje svega željenog. Neću pretjerati ako kažem da sam u njemu vidio nešto neostvarivo i vrlo nestvarno, skoro pa nedostižno.
Drugi, ne manje važan razlog je želja za promjenom sredine u kojoj izgleda nije bilo mjesta za mene, nije bilo željenih mogućnosti. Bio je to svojevrstan bijeg od sredine koja nema snagu, a ni mogućnosti za ići naprijed, za ostvariti i naoko nemoguće misije.
Pečat na odluku "udario" je prvi susret s vojnim mlaznim zrakoplovom: J-21 (popularni Jastreb). Zaglušujuća buka njegovog motora na desetak metara od mene (što je i mene iznenadilo) bila je poput muzike za moje uši, a snaga motora je u meni izazivala neko euforično raspoloženje i čudnu radost. Smiješak na licu sam, kažu, nosio nekoliko dana, a da ga nisam bio svjestan.
Naravno, i moja sklonost riziku, moja želja za adrenalinom odigrala je svoju ulogu.
Napokon, možda i najvažniji razlog: u ta davna vremena bio je to poziv za samo odabrane, sposobne i vrhunski istrenirane. Zamislite kako to može razigrati maštu tinejdžera? Koliku sujetu, ponos i neskrivenu samouvjerenosti može izazvati tako razigrana mašta?
Pssssssssstt, zna li tko gdje je MR? Znam da nije baš neki, ali pomalo me brine kad ga nema predugo... Napokon, ja sam ipak osjećajniji, zar ne?
Post je objavljen 19.06.2007. u 00:44 sati.