| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Velebit
- 22:21 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (29) -
Isprintaj -
#
 Čitam Darkove postove u kojima tako lijepo i pitko piše o povijesti i sadašnjosti krajeva u kojima trenutno živi i koje posjećuje. Lutam s njim, upijam ljepotu, povijesno bogatstvo i oduševljavam se slikama i opisima mjesta u kojima nisam bio i o kojima tako malo znam. Moje misli počinju svoj ples bez kontrole. Daju život Darkovim opisima prirode, građevina, ljudi, a onda se odjednom usmjeravaju prema dobro znanim doživljajima i već viđenim pejzažima. Pogađate, u mislima gledam našu zemlju iz zraka. Sjećanja u nezadrživim valovima nadiru, guraju se, preklapaju i bore za prvu poziciju. Svojom ljepotom, sadržajem i izazvanim emocijama pokušavaju i na kraju uspijevaju obuzeti cijelo moje biće. Pokazuju mi kako sam iz perspektive dostupne malom broju ljudi gledao i doživljavao ljepotu i bogatstvo krajeva iznad kojih sam letio. Vidim ponovno: Ogulin i nad njime Klek (legendarno okupljalište vještica), slapove i jezera Plitvica, Livno podno litice s koje su Turci provjeravali snagu majčinskih nagona i osjećaja, Velebit – tog grandioznog starca ogromne snage, stjenovite povijesti…  Planinske livade Danas pobjedu odnosi Velebit. Uselio se u moje misli svom svojom veličinom i predložio šetnju zračnim masama nad sobom. Ponosno mi pokazuje svoju sliku pod kapom. Jedina je to planina svijeta koja se ponosi svojom kapom – za burnog vremena nakupi on gomilu oblaka poput kape koja se povremeno otkida i plovi prema moru. Planina je to s bezbroj lica: Vaganjski vrh, Babin kuk, Alan pod snijegom, Zelenilo ličke strane, sivilo krševitih stijena koje vjetar s mora stoljećima zasipa solju, Stap što usamljenički para nebo, stijene koje strmo uranjaju u morsko plavetnilo, crveni vrhovi obasjani suncem na zalasku…  Zavižanska panorama prema moru Imate li sreće poletjeti u zoru, prije izlaska sunca, i krenete li uzduž gorostasa, iznenadit će vas Rujno. Usred krševitog sivila i kamene tmine, skrivena od pogleda, dostupna samo rijetkima i pticama, pruža se malena, zelena visoravan koja se samozadovoljno kupa u zracima jutarnjeg Sunca. Zeleni plato okružen je visokim stijenama koje poput savršenih prapovijesnih stražara brane pogled i neovlašteni ulazak u njenu nedirnutu ljepotu. Svjedok da su ljudi ipak i ovdje dospjeli i ostavili svoj neizbrisiv trag nalazi se samom ulazu s morske strane. Odolijeva tu jedna ruševina koja je, pretpostavljam, nekad bila sklonište ljudima i stoci. U trenutcima zanosa privlačila me ta dolina da je pogledam iz nešto bliže perspektive. Prešao bih u «brišući» let i uz lupanje srca u grlu uputio bih nekoliko kratkih pogleda toj ljepoti. I ovdje tragovi ljudi i njihovih aktivnosti: nekoliko torova i ovce koje uplašene grmljavinom aviona bezglavo trče u svim pravcima.  Pogled sa Zavižana Nažalost premalo je ovo prostora i preskromne su moje literarne sposobnosti da dočaram svu ljepotu i emocije izazvane sjećanjem na ovog gorostasa, na njegova leđa koja savršenom linijom prate more i ogledaju se u njemu; sjećanjem na Paklenicu, lijepu i okrutnu, u kojoj možete zaviriti u samu nutrinu Velebita; sjećanjem na Vratnik i Mali Alan kojima planina iskazuje svoju želju za druženjem i ljudskom toplinom... Fotografije su preuzete ovdje: Nacionalni park Sjeverni Velebit |
Utapanje
- 16:55 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (26) -
Isprintaj -
#
 Čitam post koji je napisala RiLady i u moje male sive stanice bez najave uđe ova priča: Poplava. Mujo čamcem skuplja susjede i odvozi ih na sigurno. Između ostalih dođe i do Hase. «Hajde, bolan, Haso.» «Neka, Mujo, ja vjerujem u svemogućeg Alaha. Alah će me spasiti.» Udavi se tako Haso, dođe pred Alaha i pita ga: «Znaš da sam vjernik, da te cijenim i poštujem, znaš da ti se klanjam i molim svakodnevno?» «Znam, bolan Haso.» «A, što me onda ne spasi?» «Haso, moj dragi, ja sam ti posl'o čamac, što nisi uš'o u njega?» Lijepi vic ili šala? Je li smiješno? Da je priča ovdje završila, ja bih se od srca nasmijao i za par minuta je zaboravio. Ali! Moje male sive stanice su ovu pričicu shvatile samo kao lagani uvod u niz pitanja kojima je jedini cilj da mi pokvare radost trenutka. Pitanje koje mi se odmah poput britkog, tek naoštrenog mesarskog noža, urezalo u misli: prepoznajemo li uvijek pruženu nam ruku ljubavi, prijateljstva, dobrote i prihvatimo li je u svakoj ponuđenoj situaciji? Ili: koliko prilika smo propustili u trenucima neodlučnosti, a bilo je dovoljno samo progovoriti, reći samo jednu riječ, napraviti samo jedan korak koji nam omogućuje i naizgled nemoguće? Što je to što nam usmjeri ruku prema TOJ knjizi na polici? Bog nas je, kažu, stvorio na svoju sliku i priliku, ali nam je dao slobodnu volju izbora ponašanja pa i samog vjerovanja. Bi li sve jednostavnije i ljepše teklo kada bi Netko mogao za nas i u naše ime odlučiti? Možda bi sve lakše bilo da smo skloni vjerovanju u sudbinu? Potreba izbora, određenja sebe i svojih postupaka seli u sferu prepuštanja jer ionako je sve to negdje zapisano, djelovali mi ili ne. Činim li ja sve da moj život bude bolji, ispunjeniji, da budem sretan, zadovoljan sobom i svime što me okružuje. Koliko pruženih prilika nisam možda ni uočio, a koliko sam ih, već uočenih, propustio jer ih jednostavno nisam prepoznao? A onda se pitam zašto me glava povremeno zna boljeti kao da će svakog trena eksplodirati! |
Godina Nikole Tesle (3) - Tako je to radio genije
- 15:58 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (41) -
Isprintaj -
#
 Statue of Nikola Tesla at Niagara Falls Poznato je da je Tesla prijavio jako velik broj patenata, oko 700. Veliki broj tih patenata drugi su neovlašteno iskoristili za svoja istraživanja. Tesla se na to, velikana kakav je bio, nije mnogo osvrtao: "Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, ali žalim što nemaju svojih." Sudeći po broju patenata i iskorištenih ideja moglo bi se reći kako je Tesla nevjerojatnom brzinom i lakoćom dolazio do svojih otkrića. Istina je, međutim, malo drukčija. Sam Tesla kaže: "Kad bi mi se javila ideja da pronađem neku stvar, nosio sam tu ideju mjesecima i godinama u glavi. S vremena na vrijeme radila je moja imaginacija i razmišljao sam o tome, ali bez naročite koncentracije. To je bio period inkubacije. Na to je slijedio period direktnih napora. Pomno sam tražio sva moguća rješenja problema… Prije nego bih išta skicirao na papiru, čitav sam rad izvršio samo u zamisli. U zamisli sam mijenjao svoje konstrukcije, usavršavao ih i vršio nove pronalaske. Iako nisam prije toga učinio nijedne skice, mogao sam mehaničaru da dadem sve podatke i mjere, pa kad je posao bio svršen svi dijelovi su međusobno pristajali kao da su rađeni po kakvom nacrtu. Za mene je bilo svejedno dali sam ispitao svoju mašinu u zamisli ili je ona bila ispitana u radionici." Tesla tvrdi da mu je trebalo dosta vremena od rješenja problema u idejnoj osnovi, kada je postajao svjestan da rješenje postoji, do stvarnog opredmećenja tog rješenja: "…rješenje se nalazilo još uvijek samo u mojoj podsvijesti i moglo je još dugo vremena potrajati dok mi ono ne dođe do potpune svijesti." Naravno, njegova genijalnost je i u ovim prilikama dolazila do izražaja: istovremeno je u glavi imao i tražio rješenja vrlo velikog broja ideja. Ovakav način rada je prouzročio Teslin usamljenički život i individualan rad na skoro svim otkrićima. Za razliku od Pupina koji je oko sebe okupljao stručnjake i stvarao istraživačko-znanstvene timove, Tesla je u svojim laboratorijima radio najčešće sam ili je zapošljavao zanatlije željenih struka koji su bili sposobni vrlo brzo i precizno po njegovim uputama napraviti dijelove strojeva i naprava koje je on imao samo u svojoj glavi. Nakon otkrića nekog stroja ili nekog principa rada, Tesla je, poput djeteta, gubio svaki daljnji interes, te je izradu stroja, njegovu upotrebu i moguću materijalnu dobit prepuštao drugima. Znajući sve ovo, kao i činjenicu da mu je nekoliko laboratorija izgorjelo, mnogi stručnjaci i povjesničari Teslinog rada i života dovode u sumnju Teslin Dnevnik istraživanja u Kolorado Springsu. Smatraju da ga nije pisao sam Tesla budući da je najveći broj ideja i rješenja držao u glavi i nije bio sklon njihovom zapisivanju. |
Misli sputane riječima
- 21:34 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (28) -
Isprintaj -
#
 Pomislio sam sinoć na dragu blogericu Uspomenu i na njen post o pretakanju misli u riječi. Ne znam zašto, ali nametnulo mi se jedno čudno pitanje: je li riječ opredmećena misao? Prva misao koja mi je pala na pamet: Velebit. Naša prekrasna planina, gorostas koji fascinira gledan i sa zemlje i iz zraka. Moja misao o Velebitu ima neograničen broj slika, boja, mirisa, zvukova, bilja, staza za pješačenje, susreta s medvjedom, skokova preplašenih srna. U mislima vidim Stap koji vertikalno strši u nebo, snijegom prekriveni Vaganjac, sokola koji lebdi u zraku tražeći plijen na koji se gotovo samoubilački obrušava… Kako sada nekom sugovorniku tu moju misao izreći samo tom jednom riječju, a da mu sve to prenesem, a da sve to i on osjeti i vidi u svojim mislima? Ili riječ ruža? Zamislio sam na trenutak ružu. Pa to je čitav vatromet boja, oblika, mirisa, veličina… I ono najteže u svemu: misli nevjerojatnom brzinom redaju ruže, njihove oblike i boje, mirise, latice, a ni jedna nije kao prethodna, ni jednu ne mogu izdvojiti kao predstavnika, kao primjerak koji sve objašnjava, kao ružu "universale"… Kako sugovorniku reći ruža, a da i on osjeti sve moje ruže? Ili: kad mi netko kaže LJUBAV. Ima li i on u mislima isti onaj treperavo-vibrirajući osjećaj u duši, poželi li i on u tom trenutku duboki pogled voljene osobe, vidi li i on onaj dobro znani pokret sklanjanja kose s čela, čuje li i on poznato disanje pored svog ramena, osjeća li i on trenutak prije svađe oko banalnosti, nada li se brzom susretu i iščekuje li ga kao da je prvi…? Nismo li mi čudni? Toliko bogatstvo misli u samo jednom djeliću vremena, a tako malo vremena da se te misli pretoče u riječi. Toliko bogatstvo misli, a tako malo riječi koje ih stvarno opredmećuju. A kažu kako je svemir bezgraničan? Što reći za misli? I za ovo malo duše? |
Godina Nikole Tesle (2) - Genije
- 15:04 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (22) -
Isprintaj -
#
 Laboratorij u Koloradu; eksperiment bočnog pražnjenja iz središnjeg kalema, u pozadini je figura Tesle Genije – neosporno. Čovjek ogromne moći imaginacije. Čovjek izuzetnog pamćenja – znao je napamet skoro cijeli Njegošev "Gorski vijenac", Mažuranićevo djelo "Smrt Smail age Čengića", recitirao je Geteovog "Fausta" u originalu… U mladosti je volio igrati karte i bilijar, pušio je teške, debele cigare. Pio je ogromne količine kave i volio jesti meso. U kasnijoj dobi se skoro svega toga odrekao želeći, kako sam kaže, postići pravu slobodu. Govorio je: "Kada sam nešto posedovao, na što bih imao osobit tek, kolač ili čokoladu, poklonio bih to drugima, ma koliko bi me za tim srce vuklo. Ako sam morao izvršiti neki nelagodan posao, izvršio sam ga odmah, prije nego drugi koji bi me tada privlačio. Tokom godina nestalo je tih protivljenja. Želja i volja ujedinile su se u meni." Netko će reći kako su neka njegova ponašanja bila bizarna. Tijekom života je, na primjer, shvatio da su mu dostatna samo dva obroka dnevno, ujutro i navečer. Ručak je držao suvišnim smatrajući da se ne može pravovremeno pretvoriti u radnu energiju. Ne činimo li to i mi često u svom životu? Nakon večere Tesla bi obavezno pojeo jednu jabuku. Hranio se isključivo u restoranima i hotelskim kuhinjama. Zahtijevao je da se cjelokupni pribor za jelo obriše pred njim, da se poslije svake upotrebe donese novi pribor, da se mijenjaju ubrusi nakon svakog jela ili upotrebe. Poznavajući njegovu relativno slabu otpornost prema zarazama, kao i higijenske uvjete tog doba, njegovi zahtjevi nisu čudni, a još manje bizarni. Napokon, nije li to danas sasvim uobičajeno u svakom restoranu koji drži do svog ugleda? Iste uvjete postavljao je i u svojim hotelskim sobama u kojima je najčešće stanovao. Morao je imati posebno kupatilo. Vrlo je često prao ruke, a nakon upotrebe ručnici su morali biti odmah zamijenjeni čistima. Bizarnost, ili…? Za mene to je samo znak koliko je Tesla i po pitanju higijene bio ispred svoga doba. Bio je to čovjek nevjerojatne volje. Rođeni je ljevak, ali se vremenom toliko istrenirao da je obje ruke koristio jednakom vještinom. Ponukan Edisonovim hvalisanjem da spava samo dva do tri sata dnevno, (Tesla tvrdi da ga je nalazio kako spava za stolom u kancelariji i po tri do četiri sata) Tesla je sebe uspio istrenirati u vještini spavanja u stojećem stavu. Kada bi posluga u sobi pospremala, znala ga je zateći kako spava i stoji nepomično ne obraćajući pažnju ni na koga. U životu je imao samo jedan hobi: golubove. Volio ih je nevjerojatnom snagom, svakodnevno ih je hranio i radi njih je držao otvoren prozor svoje hotelske sobe tijekom cijele godine. |
Godina Nikole Tesle (1)
- 12:13 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (20) -
Isprintaj -
#
 "Mladi čovek ne treba da žali što nema milion dolara da bi ostvario neku ideju. Misliti se može i bez milion dolara, a mišljenje rađa ideje." - poznata je misao čovjeka koji je svojim postojanjem i otkrićima otvorio vrata budućnosti. Budućnosti koja bi bez njega još uvijek tapkala u mraku. Nisam osoba koji ima idole i koja smatra da bi trebali postojati idoli, ali da ga moram izabrati onda bi to svakako bio čovjek koji se ponosio svojim "srpstvom i hrvatskom državom." Godina je 2006. Godina Nikole Tesle, čovjeka kojemu ću posvetiti nekoliko postova. Nastojat ću vam približiti Teslu ne kao velikog i nedostižnog istraživača električne energije, što on neosporno jeste, ne kao čudaka s mnogobrojnim i nevjerojatnim bizarnostima, kojih je neosporno bilo, već kao običnog čovjeka sa svim dobrim i lošim osobinama. Čovjek je to kojega je fascinirala brojka 111, kao da je vizionarski osjećao silikonsku dolinu, čovjek je to koji je iskreno vjerovao u ljudsku dobrotu i bolje sutra: "Novi svet neće biti svet pogaženih i poniženih, već svet slobodnih ljudi i naroda jednakih u dostojanstvu i poštovanju čoveka." Za početak evo kratkog životopisa: Rođen je 10. 07.1856. godine u Smiljanu kraj Gospića. Otac Milutin bio je svećenik tamošnje parohije, za to doba vrlo obrazovan. Govorio je nekoliko jezika i posjedovao zavidnu biblioteku, ne samo religijske literature već i djela iz prirodnih znanosti. Majka Đuka, kćer svećenika Nikole Mandića, bila je dobra domaćica i pronalazačica raznih sprava za domaćinstvo, kao i vrsna majstorica ručnih radova. Prvotno prezime porodice, po Teslinim tvrdnjama, bilo je Draganić, ali se kasnije ustalio nadimak Tesla, jer je navodno jedan od predaka imao vrlo velike prednje zube nalik tesarskom alatu koji u Lici, a i šire, nazivaju tesla. Prvi razred osnovne škole, tzv. trivijalke, Tesla završava u Smiljanu, a ostale razrede u Gospiću. Gimnaziju završava u Karlovcu kao jedan od sedmorice. Maturirao je 24.07.1873. Dvije godine iza mature odlazi u Graz na studij na Tehničku visoku školu. Nakon tri godine napušta studij i nema točnih podataka o njegovim boravištima, ali zna se da je kraće vrijeme radio u Mariboru. Potom odlazi u Prag, a zatim u Budimpeštu. Nema podataka je li završio studij što u krajnjoj liniji ne umanjuje Teslin genij i zasluge. U Pešti je neko vrijeme radio na telegrafiji i telefoniji u tadašnjim centralama. Iz Pešte odlazi u Pariz, a iz Pariza 1884. u Ameriku koju smatra zemljom neograničenih mogućnosti. 1892. posjećuje London i drži predavanje pred Kraljevskim institutom. Te iste godine posljednji je put u domovni na sahrani svoje majke. Iz Gospića odlazi u Zagreb (spomen ploča s Teslinim likom postavljena je na gradskoj kući 1955.), Budimpeštu i u Beograd, gdje mu je priređen veličanstven doček. Napokon 03.06 1892. preko Beča vraća se u Ameriku gdje umire između 05. i 07. siječnja 1943. |
Ljubav
- 18:18 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (31) -
Isprintaj -
#
 I ovakva ljubav grije, mada vas možda i nasmije! Neka posveta bude jednoj dami i mom Svjetlu u tami: Ja je pitam: zašto sada te suze? Ona kaže: ako ne znaš sam, Onda nisi vrijedan odgovor da ti dam! Pomozi mi, zašto na mene si ljuta, reci, sad smo sami? Što se tu ima reći – opet suze – nikada nisi na mojoj strani! Sad osjeća se jadno, osjeća se bijedno, Zaključila je po tko zna koji puta: ne mislimo kao jedno! A tek zamislite izlaske il" spremanje nekog štosa! Sjedim i čekam, a ona nema što obući i još hoda nervozna i bosa, Od modnih savjeta panika me hvata: Dušo moja draga uz to odijelo ide obavezno kravata! Ma ne ta plava, već ona tamo druga, smeđa! I pobogu, muško si ispravi malo ta leđa! Tko sad ne bi imao zbrku u svojoj glavi!? Kaže: sve to je od meni upućene njene ljubavi! Vatra gnjeva izbija iz mene i svi vrazi! Gasi ih lakoćom znalca – samo me po licu licem pomazi. |
Sretno
- 16:13 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (22) -
Isprintaj -
#
|
Svim dragim i radočitajućim blogerskim prijateljima SRETNA NAM NOVA 2006. godina |