Komentari

alkion.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing


  • shosannadreyfus

    Čovječanstvo, pa tako i svatko od nas, Božji je partner u razvoju i usavršavanju svijeta kao cijeline i svog vlastitog svijeta. To znači da mi svi imamo mogućnost ostvariti pravi mir i sklad. No ne možemo zaboraviti nevolje, ali bitno je razumijeti moralne poruke svakog pojedinačnog iskustva. Mada je to nekad bolno sjećanje, nadahnuće je etičkog ponašanja u sadašnjem trenutku. Svjesni vlastitog identiteta, ali i činjenice da smo posebni u cjelini, u svijetu različitosti. No naša ljudskost nas uvijek mora podsjećati kako je naša dužnost ovaj svijet i svoj vlasiti svijet učinimo boljim. U svakom slučaju Stvoritelj nam je dao mogućnost da ispunimo svoju sudbinu, ali izbor koji ćemo na našem putu izvršiti samo je naš.

    avatar

    26.01.2006. (17:38)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Dobra Ti vecer, Alkion. Doista znas potaknuti na razmisljanje... Sigurno sam vec dosta prilika propustila, djelomicno zbog pukog nesporazumjevanja, ali i iz inata kada se za tu pomoc bilo sto zahtjevalo od mene (ko dijete u skoli npr., kod kuce, ma opcenito, i dan danas mnogo sto-sta valjda iz istih razloga propustim jer, eto, oduvijek sam bila misljenja, da se ne 'prodajem'). Moguce da sam i sama drugima katkada, kada bih to mogla, nisam pomogla, opet uglavnom zbog nesporazumjevanja, zbog vlastite 'slijeposti' mozda... ne znam... moguce jest... Ali barem znam i da jesam ovom ili onom znala pomoci, cak ko dijete nekom zivot spasila... pa si kazem: Dobro je, ne mozemo mi ljudi biti savrseni, jer jedini koji je savrseni ipak je Svevisnji nas, bilo kako da je i tko zove... i moramo se s time pomiriti da se mozemo, da se trebamo truditi sto vise Dobro svojim bliznjima uciniti, ali da smo pri tome i svijesni da smo ipak tek nedovrsenia Njegova bica ma koliko god se i trudili... A glede toga sto Te glava tako snazno zna zaboljeti, ne znam Ti bas pomoci, moze biti da je to migrena, koja i nije izmisljotina niti tek 'zenski umisljeni bolest' vec doista bolna stvar koja svakoga moze naletiti... Srdacni Ti voooZdric i laku Ti noooc! :))

    avatar

    27.01.2006. (00:08)    -   -   -   -  

  • rilady

    alkione, kao i uvijek, postavljaš mnoštvo dobrih pitanja... kategorički mogu tvrditi (za sebe) da sigurno ne prepoznam svaku pruženu ruku, ali ne zabrinjava me to (osim ovog jednog puta...)... ne smatram da je to pravi i jedini ispravan put kroz život, ali meni odgovara... i ja ga se držim... ali, fakat, da baš ne uđem u čamac usred vode... to mi se neće dogoditi :))))))))

    avatar

    27.01.2006. (00:21)    -   -   -   -  

  • edo

    Hm, teška pitanja. Možda se baš zato logiramo na Mašinu.. i tražimo odgovore.

    avatar

    27.01.2006. (00:28)    -   -   -   -  

  • Darko

    A ja nekad baš razmišljam o toj slobodi koja mi je dana i o tome kakav bi svijet bio bez nje, kakvi bi bili međuljudski odnosi, pa pomislim kako bih bio neusporedivo siromašniji za mnoga iskustva, makar neugodna i bolna, ali ipak iskustva od kojih sam nešto dobio. Neugoda i bol često su posljedica mojih krivih izbora, krivih odluka, nekad posljeldica tuđih postupaka, a ponekad i posljedica stvari koje ne možemo kontrolirati. Ipak, kao plodove slobode, svoje i tuđe, dobio sam i toliko lijepih, radosnih trenutaka u životu, onih trenutaka u kojima čovjek iznenađeno zastane pa pomisli kako je sve to lijepo.

    avatar

    27.01.2006. (07:01)    -   -   -   -  

  • FuP

    Svaka propuštena je izgubljena. Prema vjerovanju kršćanske religije svaka osoba ima svoj izbor. Bog nam ustvari daje izbor, ali već zna što ćemo odabrati. Ne želim vjerovati u to da je već sve određeno, ali što sam stariji, sve mi se više čini da ne možemo puno napraviti da drastično promijenimo tijek svoga života. U biti, i možemo, ali On zna da ćemo to napraviti, zvuči mi nezamislivo da već sad netko zna s kim ću se ženiti, kako ću umrijeti...

    avatar

    27.01.2006. (09:48)    -   -   -   -  

  • izgubljena

    mene je to podsjetilo da smo u srednjoj školi učili na trošak propuštene prilike...i pitam se koliko je uistinu moj minus

    avatar

    27.01.2006. (14:35)    -   -   -   -  

  • trill

    Ne znam. Kao nepopravljivi optimist uvijek mislim da je dobro baš tako kako je, jer i ako možda nije najbolje moguće, zbog nečega je to dobro. Nečega što mi možda ne vidimo. Možda ne prepoznajemo pruženu ruku, a možda ju ni ne trebamo vidjeti. Možda je baš propuštanje prilike namjerno određeno.

    avatar

    27.01.2006. (17:42)    -   -   -   -  

  • indian woman

    sloboda izbora nešto je što ne bih nikad mijenjala ni za šta... koliko god ti izbori nekad bili (naizgled)pogrešni tj. s nepovoljnim posljedicama, ali i oni kao i svi "pravi" izbori samo su kockice mozaika moje životne priče... ne bih volejla da netko-za-mene-i-u-moje-ime-odluči jer mi to nema smisla... nije uvijek jednostavno, ali je životno... a koliko sam pruženih ruku propustila i ne prepoznala pružene mi prilike -ne znam... ali, nekako razmišljam, ako ih nisam prepoznala, valjda u tom trenutku nije bilo presudno da ih prepoznam, ili sam na nekoj nesvjesnoj razini izabrala da ih ne prepoznam... idemo dalje i radujmo se životu... ja mu se beskrajno radujem :-)

    avatar

    27.01.2006. (20:31)    -   -   -   -  

  • indian woman

    i, hvala na temama koje otvaraš, mene uvijek "ubodu" u neku dobru točku :-)

    avatar

    27.01.2006. (20:32)    -   -   -   -  

  • Na čistom zraku

    Baš sam neki dan trebala pomoć i prijatelj mi je pružio ruku u obliku dugog razgovora s puno riječi podrške i ohrabrenja. Isprva je cijeli taj njegov pozamašnji trud u želji da mi pomogne izgledao kao neki bezuspješni pokušaj pokretanja neke promjene kod mene, ali drugi dan kad sam se probudila shvatila sam da sam novi čovjek. Neke stvari koje su izrečene i učinjene s ljubavlju imaju zaista vrlo jaki učinak.

    avatar

    28.01.2006. (01:20)    -   -   -   -  

  • studena

    ponekad si postavljam slicno pitanje, narocito nakon nekog neuspjeha. ali kad bolje razmislim, neuspjeh mi je ukazao na vise puteva do uspjeha. jer da zivot funkcionira tako da je sve sto cinimo uspjesno i dobro kako bi mogli znati da li je to zaista to, ako nema druge strane iskustva? tema je vrlo velika, dalo bi se o tome raspravljati, nisu filozofi uzalud trosili pola svog zivota proucavajuci te fenomene. i nista nije sigurno: da li nam je zaista data sloboda ili nasim zivotima upravlja sudbina...ali nam je ostavljeno da slobodno vjerujemo u ono sto nam se cini da je za nas dobro

    avatar

    28.01.2006. (11:09)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Nošena čarobnim zvukovima Mozarta i sam sudjelujući u svemu, na čas su mi misli odlutale jednom letaču. Želim ti ugodan vikend.

    avatar

    28.01.2006. (14:27)    -   -   -   -  

  • Mala iz Grada

    koji super post. i ja se često pitam zašto nisam rekla samo to ili zašto nisam to napravila a trebalo mi je tako malo da cijela priča ili radnja dobije pravi smisao. često puta iz nekih svojih strahova ne dorečem svoju misao onda se pitam da li je to zbog strogog odgoja ta moja vesela narav koja bi bila još veselija da ono moje drugo ja uvijek ne poteže ručnu. ponekad pomalo žalim za nekim prilikama, ponekad sam pomalo i nesretna što nisam jača ali kako kažeš valjda to mora biti tako stvoreni na njegovu sliku neko slabiji, neko jači, netko sposobniji, netko bez dlake na jeziku.... ne bi valjalo ni da smo svi isti.

    avatar

    28.01.2006. (14:36)    -   -   -   -  

  • Go - misaona igra

    Zanimljivo. I utopi se Haso. On to kao na pijaci; molio se pa sada ima Alah kao dug prema njemu. Molitva je u srcu i duši. Ona se ne trampi. I ona je dio svijeta Gospodnjega, a ne nešto u čovjeka koji riječi molitve izgovara. Sve je to život iskren i otvoren Onome koji nas čini. I nebi Alah ćamac poslao. To tako Haso vidi na svoj način. Ako je s ljubavlju ni utapanje nije neka kazna. U svijetu Gospodnjem kazna niti ne postoji. Kažnjavaju ljudi svojim greškama i neznanjem i nedostatkom ljubavi. Meni onaj 'vic' na početku uopće nije vic. Jadni Haso. To ja malo tako izbacih nešto što me sve više vodi i neka sreče i zadovoljstva bude prijatelju :)

    avatar

    28.01.2006. (18:31)    -   -   -   -  

  • matheo

    Hm...dobar post...malo sam umoran, pa ne mogu uključiti mozak do kraja..no mogu reći da svako sam sebi kroji sudbinu postupcima i ponašanjem, i ne bih volio da netko odlučuje u moje ime jer mislim da bi tada život bio kaos..

    avatar

    28.01.2006. (21:58)    -   -   -   -  

  • Friva

    Ovaj post je uistinu izvrstan i puno puta postavljam ista pitanja. Nisam uvijek znala prepoznati pruženu ruku prijateljstva zato što sam imala neka loša iskustva. Možda je baš neiskustvo bio razlog tim nekim propustima. Opet, ti propusti su me doveli do ovoga što danas imam i zbog čega sam sretna. Možda je to samo sudbina...ugodan vikend želim!

    avatar

    28.01.2006. (22:09)    -   -   -   -  

  • shosannadreyfus

    Negdje pored mora živi čudan ribolovac; više ptica nego ribar: želim mu ugodno poslijepodne.

    avatar

    29.01.2006. (16:24)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Svaki normalan čovjek, kada preispituje sebe, postavlja si ta pitanja.Da, ne bi li zaista bilo lakše kada bi netko umjesto nas odlučivao?Možda i bi, ali ne bi bilo interesantno.I ja sam samu sebe priupitala, nije li ovo upravo šansa koju treba iskoristiti...ali sam isto tako, lakoverno se prešla misleći da je to bila šansa, a zapravo je bio promašaj.Mislim da ne treba previše o tome mozgati, već pustiti srce da te nosi!

    avatar

    29.01.2006. (22:22)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Svaki normalan čovjek, kada preispituje sebe, postavlja si ta pitanja.Da, ne bi li zaista bilo lakše kada bi netko umjesto nas odlučivao?Možda i bi, ali ne bi bilo interesantno.I ja sam samu sebe priupitala, nije li ovo upravo šansa koju treba iskoristiti...ali sam isto tako, lakoverno se prešla misleći da je to bila šansa, a zapravo je bio promašaj.Mislim da ne treba previše o tome mozgati, već pustiti srce da te nosi!

    avatar

    29.01.2006. (22:24)    -   -   -   -  

  • okeco

    tako je ... uvijek treba propitati stavove, mišljenja, ideje... jer bi svi bili borgovi da je drukcije...

    avatar

    30.01.2006. (09:11)    -   -   -   -  

  • D.S.O.

    čula sam za to... jako dobro... a postavljanje pitanja? moja profesija:)

    avatar

    30.01.2006. (23:18)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Justo srdacni Ti voooZdric ovdje ostavljem, i pozelim Ti lijep i prijatan dan. A KAMENI SPAVAC je zbirka sasvim posebnih stihova bosansko pisca Maka Dizdara... toplo Ti preporucujem da ih jednom citas; mislim da ces tu zbirku naci u (skoro) svakoj biblioteci :)))

    avatar

    31.01.2006. (12:31)    -   -   -   -  

  • Portret... by razum

    lijepo si ovo napisao i istina je... tko zna koliko prilika propustimo, jer ih nismo prepoznali ili smo ih uočili prekasno, ali u životu ne postoji pravilo po kojem bi nam se događale samo dobre stvari... ne znam, treba širom otvoriti oči i vjerovati da se sve događa s nekim razlogom, pa čak i kada propustimo neku vrlo važnu priliku...

    avatar

    31.01.2006. (12:40)    -   -   -   -  

  • Mala iz Grada

    :) svratih malo

    avatar

    31.01.2006. (14:07)    -   -   -   -  

učitavam...