I ovakva ljubav grije, mada vas možda i nasmije!
Neka posveta bude jednoj dami i mom Svjetlu u tami:
Ja je pitam: zašto sada te suze? Ona kaže: ako ne znaš sam,
Onda nisi vrijedan odgovor da ti dam!
Pomozi mi, zašto na mene si ljuta, reci, sad smo sami?
Što se tu ima reći – opet suze – nikada nisi na mojoj strani!
Sad osjeća se jadno, osjeća se bijedno,
Zaključila je po tko zna koji puta: ne mislimo kao jedno!
A tek zamislite izlaske il" spremanje nekog štosa!
Sjedim i čekam, a ona nema što obući i još hoda nervozna i bosa,
Od modnih savjeta panika me hvata:
Dušo moja draga uz to odijelo ide obavezno kravata!
Ma ne ta plava, već ona tamo druga, smeđa!
I pobogu, muško si ispravi malo ta leđa!
Tko sad ne bi imao zbrku u svojoj glavi!?
Kaže: sve to je od meni upućene njene ljubavi!
Vatra gnjeva izbija iz mene i svi vrazi!
Gasi ih lakoćom znalca – samo me po licu licem pomazi.
Post je objavljen 03.01.2006. u 18:18 sati.