| < | prosinac, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Sloboda
- 14:10 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (29) -
Isprintaj -
#
 Čovjek je društveno biće. Jedna od definicija koju pamtim još iz prvih susreta s filozofijom kao naukom svih nauka. Prije par dana sam kod Jazzie pročitao post o odjeći i našem odnosu prema ljudima, koji gradimo na osnovi njihovog stila odijevanja. Ponukalo me je to da se zapitam: gdje je granica između forme i sadržaja, gdje počinje naše ponašanje nametnuto sredinom u kojoj živimo, a gdje mi jesmo ono što jesmo? Ima li to veze s našom osobnošću, mladenačkim buntom, zrelijim konformizmom, željom da se uklopimo ili jednostavno sredina od nas, i mimo naše volje, stvara malograđane? Što je to što me tjera da u kazalište idem svečano obučen (čak ću i kravatu staviti, a dragi bog mi je svjedok da je ne volim), zašto se u određenim trenucima uljudno ponašam, a najradije bih psovao kao zadnji kočijaš… ? Koliko su puta moje ponašanje, moje radnje, moji javno iznijeti stavovi bili određeni i nametnuti sredinom u kojoj živim? Zašto mi je bon ton u mladosti bio nešto što se treba kršiti, a danas mi je žao što ga ne poznajem puno bolje? Vraćam se opet na početak: čovjek je društveno biće, njegova sloboda je ograničena slobodom ljudi iz njegovog okruženja. Dakle, sloboda drugih meni nameće norme, pravila i oblike ponašanja i sve me više čini neslobodnim. Da bih se oslobodio moram se osamiti. Ako se osamim više nisam društveno biće već osamljenik i izopćenik, a kao takav nigdje nisam dobrodošao. Moja sloboda još je više ograničena. Evo me u krugu iz koga nema izlaska? Prilagodi se i vrti sa svima ostalima. Malo se zakompliciralo, ali htjedoh reći: sredina, status, prihvaćene vrijednosti i napokon naša htijenja često nas znaju ukalupiti u neki oblik koji nismo mi. Vanjska slika koju šaljemo nije ona naša prava, unutarnja. Sve dok smo svjesni toga, dok nadvladava ona unutarnja, još smo na pravom putu. Ili ovo zvuči licemjerno? |
Svim dragim prijateljima
- 20:18 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (25) -
Isprintaj -
#
  Neka vam donesu SREĆU i ispune sve vaše ŽELJE ! |
Tko se zadnji smije
- 18:52 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (34) -
Isprintaj -
#
 Polijećemo u sastavu trojke (tri Zlina u formaciji strijela). Mjesto polijetanja aerodrom Pula rano predvečerje. Odredište aerodrom Portorož aero-miting povodom stote godišnjice Zlatne ruže Portoroža. Jastreb vodi trojku, a u pratnji Vrabac kao lijevi pratilac i moja malenkost s desne strane. U slušalicama poznati šumovi i pucketanja. Kao i obično dogovaramo se što napraviti mimo planiranog programa. Postalo je uobičajeno malo odstupiti od zadatka - naplaćujemo danak strogoj disciplini koja se mora poštivati tijekom letenja s polaznicima za vrijeme njihove obuke. Dogovor je slijedeći: za kraj nastupa planiramo prebrisati preko piste (maksimalna brzina i minimalna visina) i pri prelasku u lagano penjanje nas dvojica pratioca napravit ćemo valjke. Da prevedem: trojka u formaciji strijela, krilo u krilo s avionom vođe i dva metra iza njega, brzinom od 270 km/h prelijećemo pistu na visini između pet i deset metara. Na zadnjoj trećini piste prelazimo u penjanje od oko 15 stupnjeva i lijevi pratilac pravi lijevi a ja desni valjak (okretanje aviona za 360 stupnjeva oko uzdužne osi). Let od Pule do Portoroža protječe uobičajeno uz par pokušaja izvođenja dogovorenog. Nismo zadovoljni, ali od dogovora ne odustajemo. Zaključujem to jer nema drugih komentara. Nastup iznad aerodroma Portorož u trajanju od osam minuta je izveden skoro rutinski jer je već mnogo nastupa za nama. Prikazujemo sve akrobacije i elemente leta koje je moguće izvesti u grupi na ovom tipu zrakoplova. Naravno, publiku najviše oduševljava ogledalo – dva aviona jedan ispod drugog, gornji na leđima, a donji kao njegova slika u ogledalu skoro da se dodiruju repovima (jedan od drugog udaljeni ne više od dva metra). Program je završen i opraštamo se od publike niskim letom preko piste. Zaključujem da naš tajni dogovor vrijedi. Vođa na zadnjoj trećini prelazi u penjanje i ja po dogovoru uvodim avion u desni valjak. Kad već postaje kasno za prestanak akrobacije krajem oka uočavam da lijevi pratilac ostaje na svom mjestu bez ikakve naznake početka izvođenja dogovorenog. Završavam akrobaciju, popravljam svoje mjesto u formaciji i u slušalicama čujem smijeh vođe i lijevog pratioca: "Znali smo da si lud, ali ni u snu nismo vjerovali da ćeš nasjesti." Saznajem: pala je oklada između njih dvojice hoću li ili neću odstupiti od zadatka pred publikom. Prilika za osvetu ukazala mi se uskoro. Natjerao sam ih da izgube orijentaciju! Skoro sat vremena lutali su oko Županje uporno tražeći Slavonski Brod. Tko se zadnji smije slađe mu je. |
Bolero
- 15:11 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (48) -
Isprintaj -
#
 Počelo kao zabava, skoro je postalo obaveza, prijeti postati ovisnost! Vjerujem da se svima dogodilo da vam u misli uđu riječi neke pjesme i da je beskonačno ponavljate. Ili vam tako u misli uđe neka riječ i ma koliko je puta ponovili u sebi ona je i dalje tu, i ponavlja se, ponavlja… Eh, da je samo riječ! Meni tako sjednu u misli čitave rečenice koje se iz nepoznatih razloga ponavljaju u vrlo pravilnim razmacima od nekoliko sekundi. Tako me je danas gore navedena rečenica toliko okupirala da sam je jednostavno morao napisati samo da joj dam mogućnost da izađe iz mojih misli. Mogla bi se ona shvatiti kada bi imala neke korijene u mom ponašanju. Ali: nikada nisam pušio, pijem u vrlo rijetkim prilikama, drogu nikada nisam niti pokušavao probati, letenje sam napustio prije nekoliko godina…?? Što to moje misli pokušavaju reći? Jedino što mi suvislo pada na pamet jest upravo ovo što sada radim – pišem mogući post za blog. Ako se malo vratim unazad, moj interes za ovakvu vrstu komunikacije počeo je kao čista zabava. Pregledom arhive primjećujem da sam postove pisao redovito kao da mi je to nekakva obaveza. A ovisnost? Teško mogu zamisliti dan, a da u njemu blog nije uzeo svoj danak u vidu pisanja postova, komentara, čitanja drugih blogova i komentara, te ostavljanja ili čitanja tih komentara i odgovora na njih. Ostaje samo da opišem kako mi se tresu ruke pri uključivanju kompjutera, kako jedva čekam da dođem kući, sjednem, prvo pročitam zanimljive postove, a sve ostalo može i sačekati. Ako to nije ovisnost, onda za mene ima još nade. Ostaje još jedno neizrečeno pitanje: zašto mi se ova rečenica ponavlja i ponavlja? Upozorava li to mene moj mozak da malo usporim ili možda čak i prestanem? |