| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Opis bloga
More, nebo, ptice, ribe, masline i vino
Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod, ledarica, gnjurac) smatra se da proriče sreću.
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Alternativa
Ima neka tajna veza
helix-bubimir
košuta-Peti element?
Fanny-domaćica
JJ-svega pomalo
mladen-nježni Orlando
Rilady - s(t)jenovite misli
uspomena-samo misli
Zeleni čajek-(o)čajanke
Gaya-Dottoressa
bigg-priče
Tril-veselo
ely-jutarnja kava
k(v)adar-slika dobro
vunenica-Sunce je njeno
Borut-Izrael
izgubljena-potraga
Big blue-duboko plavo
gustirna-Nelini visovi
Čiovka-Trogir u srcu
Pero u šaci-razmišljanja
Sve što stoji u daljini svima nam se malo čini,
samo nam se naša sreća u daljini čini veća.
Ljubav i mašta čine svašta
Svatko može da poleti,
samo treba da se sjeti.
Alkion
Zadar
- 09:57 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (37) -
Isprintaj -
#
 24.11.05. Danas je sveti Krševan, zaštitnik grada Zadra. Danas je dan grada Zadra. Kalelarga moje mladosti. Kalelarga moja radosti, Prelijepi dalmatinski grade u tebi sam proživio mladosti dane , danas ti neću tražiti mane. Ono što je Puli Stoja, to je meni bila riva tvoja. Zagreb, Kaptol i Katedrala, ne brini ni tvoja Stošija nije mala. Dubrovnik ima svoga Straduna, tobom se diči Kalelarga šetača puna. O ljepoti tvojoj nadaleko se čuje dok orgulje morske o Donatu svoju priču bruje. Malo s Kalelarge lijevo skreni, izložba Zlata i Srebra poglede plijeni. Ivčić u te kad se vrati znade zapjevati: "dva tri đira preko Foše i još malo do Muraja". A prekrasni arhipelag tvoj, davno ti nekad poklonio je Bog. Onih dana, kada sam, trbuhom za kruhom, stigao u ovaj prelijepi primorski gradić nisam mogao ni pretpostaviti koliki trag će ostaviti u meni. Moram priznati da ga u to doba nisam volio, nisam volio njegove tijesne uličice koje su me stiskale do bola. Stare kuće prijetile su da me poklope svojim sivim pročeljima, nebo je bilo negdje tamo gore, sunce visoko iznad svega. Danas s njegovih kantuna u večernje sate u mojim ušima odzvanjaju zvuci klapa. Ta muzika može teći samo tako uskim uličicama, samo u tom tijesnom prostoru ima svoju snagu i punoću, samo vas ona može iznijeti ponad grada i pokazati vam širinu i prostranstvo mora. Evo, jedan mali osvrt i moj skromni pokušaj da i ja dam svoj obol ovom danu. |
Zadili smo
- 17:32 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (31) -
Isprintaj -
#
  Zadnja je tirada i potezanje završava za nekoliko minuta. U duši lagana radost skorašnjeg završetka i ovog izlaska na more. Miran rad motora i jednolično pljuskanje malih valova po oplati broda samo upotpunjuju dojam koji je ostavlja netom izašlo Sunce na istoku. Još samo pet minuta i mreža, nadamo se bogata ulovom, treba krenuti s morskog dna put krme broda. Najednom brod se naglo zanosi u jednu, zatim u drugu stranu i staje. Mreža je zakačila nešto na dnu. Zadili smo, kako se u našem žargonu kaže. Naravno, nije to prvi put, a nažalost ni posljednji. Počinjemo uobičajene radnje za dizanje mreže na krmu broda. Sajle se namotavaju, prikopčavaju se konopi na vitlo i namotavaju. Brod nekako prevelikom brzinom ide unatrag, a konopi stoje previše široko – prvi znak za zabrinutost. Još samo malo i već smo iznad mreže, nadamo se otkačit će se. Hidraulika već pokazuje znakove napora i prevelikog opterećenja te lagano staje. Zabrinutost raste. Pokušavamo sve do tada naučeno i iskustvom nametnuto, ali mreža se ne da. Ostaje čvrsto zalijepljena za dno. Nakon dobrih sat vremena uzaludnih pokušaja odustajemo, odmotavamo konope, vezujemo za njih malo veću bovu, upisujemo poziciju u ploter. Odluka je slijedeća: treba zaroniti i pokušati ručno otkačiti mrežu s nepoznatog objekta na dnu mora. Naravno, umor i ulov na krmi odgađaju zaron za sutradan. Svanuo je novi dan, ekipa ukrcava ronilačku opremu i odlazimo na poziciju. Prva dvojica odlaze u more. Nakon desetak minuta - izron i panični povici: "Bomba, dolje je ogromna bomba". "Ljudi moji čemu panika? Da je htjela eksplodirati, učinila bi to jučer dok smo je onako maltretirali." Napokon, nemajući druge mogućnosti, uzimam opremu, par alatki, fotić i s hrabrim kolegom zaranjam niz konope put mreže. Kako je izgledalo vidi se na fotografijama. Mreža je uspješno izvađena, a bomba je, preduboko i prečvrsto zarivena u morsko dno, ostala na mjestu gdje smo je našli. Kupači, bez straha! Predaleko je od obale, prestara je i previše oštećena da bi predstavljala opasnost. |
Marketing na naš način
- 16:00 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (27) -
Isprintaj -
#
 Slučaj prvi Razgovor dvaju poslovnih prijatelja: "Hajde, reci mi, molim te, kako ti izlaziš na kraj u ovoj situaciji? Ja nikako da sastavim kraj s krajem." " Ma, molim te, nikada u životu nisam imao više novca nego sada." "Pa, kako? " "Vrlo jednostavno kupim robu po deset kuna i prodam po osam, lova kaplje k'o luda." "Dobro, gdje ti je tu računica? " "Pa onih deset kuna nikada ne platim." Slučaj drugi Zamisli da ti netko pokloni milion kuna, što bi napravio? A što, vratio bih dugove. A ostali dio? Ostali dio neka čeka kao i do sada. Slučaj treći Na putu za posao, uredno dotjerani gospodin, svakodnevno ostavlja prosjaku deset kuna u kapu. Prošle su tako otprilike tri godine. Nekoliko dana za redom počne gospodin ostavljati po pet kuna. Iznenađeni prosjak ohrabri se i zapita ga koji je razlog promjene ponašanja. "Znate, počeo sam graditi kuću pa moram biti malo oprezniji s novcem." Iznenađeni prosjak zavapi: "Pobogu čovječe, kud si našao graditi kuću mojim novcima?" Slučaj četvrti Sjede dva prosjaka na trgu udaljeni nekoliko metara jedan od drugog i prose. Prvi ispred sebe postavio natpis: hrvatski branitelj, a drugi natpis: srpski branitelj. Naravno, kapa prvog prepuna novca, a kapa drugoga prazna. Prolazi malo stariji gospodin i tiho će prosjaku ispred kojeg je bio natpis srpski branitelj: "Znate, gospodine, trebali biste taj natpis ili promijeniti ili izbrisati, inače nećete dobiti niti lipe." Prosjak na to vikne drugom prosjaku: "Hej, bolan Mujo, ovaj nas gospodin uči marketingu." Pretpostavljam da velika većina poslovnih ljudi zna navedene priče ali: Repetitio est mater studiorum. |
Eksplozija
- 20:34 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (26) -
Isprintaj -
#
 Gospodine, oprostite, koliko imate godina? Godina? Koliko? Da, koliko godina imam? Trenutak da ih zbrojim: Moja radost je petogodišnjak, Moja ljubav, potrebe i želje su oduvijek u dobi sedamnaestogodišnjaka, Moji hobiji su bezvremenski, Moja tuga ne želi biti rođena, Moje oči već vrlo daleko vide, Moj mozak je sve više u djetinjstvu, a sve se manje sjeća doručka, Moje tijelo uzdiše dok vezujem vezice na cipelama, Moje skromno znanje seže u daleku prošlost i željno pokušava uhvatiti tragove budućnosti… Što ste me ono pitali? Ah, da, koliko imam godina? Rekao bih: previše za moje tijelo, a premalo za sve što se htjelo. Moje mi iskustvo kaže da zbrajanje nije uvijek točna matematička radnja. A moja malenkost mudra poručuje vam svima: Ma, godine nisu važne! Živite i volite se! Onda sve štima. |
Sol na ranu
- 17:43 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (18) -
Isprintaj -
#
 Uvijek su me upozoravali da nije dobro radovati se unaprijed nekom događaju. Ali, eto, to je jače od mene. U subotu, 05. studenog, održana je regata krstaša na kojoj sam i ja trebao sudjelovati. Moje radovanje u očekivanju budućeg doživljaja bilo je ogromno. Ali! Kako bi moj blogerski prijatelj rekao: prokleti posao i potreba za kruhom našim nasušnim spriječili su moje sudjelovanje. Utješio sam se čitanjem članka u novinama i gledanjem predivnih fotki. Ovom reportažom pokušat ću vam dočarati ljepotu te regate, slavlje pobjednika i svih učesnika. Eh, da, ipak sam u maloj prednosti u odnosu na vas: veselo društvo pobjednika i moje ekipe s nevjerojatnim zadovoljstvom stavljalo je sol na ranu prepričavajući najuzbudljivije trenutke. Poruka priče? Radujte se nakon, a ne prije događaja! Moglo bi vam se osvetiti! |
Napokon stiže
- 11:13 -
Da ne dođe do prijatelj drag... (61) -
Isprintaj -
#
Poklon vjernoj čitateljici Razumici Ovako ja doživljavam peti element  Nisam zaboravio ni dragu Splićanku  Rođendani su za čestitati i darivati. Poklon svim vjernim čitateljima – ako vam se sviđa stavite sličicu na desktop http://img467.imageshack.us/my.php?image=moredesk7vu.jpg |