Marketing
Tko se zadnji smije
Polijećemo u sastavu trojke (tri Zlina u formaciji strijela). Mjesto polijetanja aerodrom Pula rano predvečerje. Odredište aerodrom Portorož aero-miting povodom stote godišnjice Zlatne ruže Portoroža. Jastreb vodi trojku, a u pratnji Vrabac kao lijevi pratilac i moja malenkost s desne strane.
U slušalicama poznati šumovi i pucketanja. Kao i obično dogovaramo se što napraviti mimo planiranog programa. Postalo je uobičajeno malo odstupiti od zadatka - naplaćujemo danak strogoj disciplini koja se mora poštivati tijekom letenja s polaznicima za vrijeme njihove obuke. Dogovor je slijedeći: za kraj nastupa planiramo prebrisati preko piste (maksimalna brzina i minimalna visina) i pri prelasku u lagano penjanje nas dvojica pratioca napravit ćemo valjke. Da prevedem: trojka u formaciji strijela, krilo u krilo s avionom vođe i dva metra iza njega, brzinom od 270 km/h prelijećemo pistu na visini između pet i deset metara. Na zadnjoj trećini piste prelazimo u penjanje od oko 15 stupnjeva i lijevi pratilac pravi lijevi a ja desni valjak (okretanje aviona za 360 stupnjeva oko uzdužne osi).
Let od Pule do Portoroža protječe uobičajeno uz par pokušaja izvođenja dogovorenog. Nismo zadovoljni, ali od dogovora ne odustajemo. Zaključujem to jer nema drugih komentara.
Nastup iznad aerodroma Portorož u trajanju od osam minuta je izveden skoro rutinski jer je već mnogo nastupa za nama. Prikazujemo sve akrobacije i elemente leta koje je moguće izvesti u grupi na ovom tipu zrakoplova. Naravno, publiku najviše oduševljava ogledalo – dva aviona jedan ispod drugog, gornji na leđima, a donji kao njegova slika u ogledalu skoro da se dodiruju repovima (jedan od drugog udaljeni ne više od dva metra).
Program je završen i opraštamo se od publike niskim letom preko piste. Zaključujem da naš tajni dogovor vrijedi. Vođa na zadnjoj trećini prelazi u penjanje i ja po dogovoru uvodim avion u desni valjak. Kad već postaje kasno za prestanak akrobacije krajem oka uočavam da lijevi pratilac ostaje na svom mjestu bez ikakve naznake početka izvođenja dogovorenog. Završavam akrobaciju, popravljam svoje mjesto u formaciji i u slušalicama čujem smijeh vođe i lijevog pratioca: "Znali smo da si lud, ali ni u snu nismo vjerovali da ćeš nasjesti." Saznajem: pala je oklada između njih dvojice hoću li ili neću odstupiti od zadatka pred publikom.
Prilika za osvetu ukazala mi se uskoro. Natjerao sam ih da izgube orijentaciju! Skoro sat vremena lutali su oko Županje uporno tražeći Slavonski Brod.
Tko se zadnji smije slađe mu je.
Post je objavljen 17.12.2005. u 18:52 sati.