ponedjeljak, 30.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART THREE
Vrisnula sam. Ta osoba se okrenula prema meni i izišla iz mraka... Kad sam vidjela tko je to, zamalo sam se srušila. U crnoj pelerini i sa okrvavljenim nožem u rukama stajala je Andreina... Moja sestra.
''Koji kur...'', poče Melody.
Andreina se nije obazirala na nju. Zabola je nož u Estelleine grudi i počela ga povlačiti gore-dolje. Alexis i Melody su počele vrištati, no nitko nam nije pritekao u pomoć. Nitko nas nije čuo...
''Pusti ju!'', vrisnu Lujiza.
Poželjela sam i ja nešto reći, no glas me je izdao. Suze su mi tekle niz lice. Ne zbog Estelle, nego zbog moje sestre... Što ona to radi?
Gurnula je ruku u ranu na Estelleinim grudima i idućeg trena izvadila njezino srce na dlanu. Pomislila sam da se nalazim u noćnoj mori i da ću se svaki čas probuditi... No to se nije desilo. Moje su prijateljice vrištale, no nitko od njih se nije usudio pritrčati i spriječiti Andreinu... A sad je već i bilo kasno. Estelle je bila mrtva. A moja je sestra nožem rastrgnula njezino srce na tisuću komadića... Svi su popadali po podu. Imala sam osjećaj da sam upala u neki loš film.
''Ja idem po Toma i Gligorićku!'', uzviknu Lujiza, istrčavši napolje.
''Andreina!'', zavrištala sam, potrčavši k njoj. Otela sam joj nož iz ruku i pograbila ju za ramena. ''Što to izvodiš?!''
Tek tad sam primijetila njezino lice... Njezin pogled... Oči su joj bile potpuno bijele, tako da joj se zjenice nisu ni vidjele. No nisam ju prestala drmusati. ''Andreina, pogledaj me! To sam ja, Lexy! Tvoja sestra!!!''
Iznenada, Andreina se zatetura i uhvati se za glavu. Izgledala je kao da trpi jake bolove. Vrištala je. Melody i Alexis su vrištale zajedno s njom.
''Izlazi!!!'', derala se Andreina. Pala je na pod. Bila je potpuno bez svijesti.
''Andreina!'', uzviknu Melody.
Istog trena, iznad nje se pojavila neka čudna svjetlost... A onda se ta ista svjetlost preobrazila u jednu priliku sa kukuljicom preko lica. Zapravo, to stvorenje nije imalo lice... Nije imalo čak niti tijelo.. Lebdjelo je u vazduhu, zamahujući oštrim nožem.
''Osveta će biti moja'', procijedi kroz zube, pogledavši u mene.
''Tko si ti?!'', vrisnu Alexis.
''Uskoro ćeš doznati'', odvrati on. Ili ona... teško je reći. Potom je to nešto zamahnulo rukom prema meni. Iz njegova dlana poleti mlaz plave svjetlosti... Poleti prema meni. Ta me je magija pogodila posred grudi. Vrsinula sam od boli. Cijelo tijelo me je boljelo... Cijelo tijelo. Pala sam na koljena, boreći se za vazduh.
''Lexy, ne!'', uzviknula je Alexis uplašeno.
''Upomoć!'', derala se Melody.
Prije no što sam se onesvijestila, vidjela sam Gligorićku, Lujizu i Toma kako dotrčavaju u spavaonicu. Gligorićka se borila sa onim stvorenjem, a Lujiza i Tom su joj pomogli. Alexis i Melody su ga gađale porculanom i to je sve čega se sjećam... Poslije je bio samo mrak. Samo Tama. I bol... Samo san koji je izgledao kao da će trajati vječno...
***
''Probudila se! Napokon!'', začula sam Lujizin glas.
''Kako se osjećaš, Lexy?'', upitao me je Lucius.
Promeškoljila sam se i lijeno otvorila oči. Ugledala sam Alexis, Luciusa, Lujizu i Toma kako stoje kraj moga kreveta. ''Ufff... nikako. A gdje se ja nalazim ako nije tajna?'', upitah, uspravivši se.
''U bolničkom krilu'', odvrati Lujiza. ''Spavala si puna dva dana.''
Zinula sam. ''Dva dana?''
''Tako je'', reče ona.
''Što se dalje desilo?'', upitah. ''Tko je bio ono pod kukuljicom?''
Lujiza je uzdahnula i pogledala u Toma, a zatim je opet skrenula pogled na mene. ''Ne znamo. Uspjeli smo ga otjerati, no nismo otkrili tko je'', rekla je.
''A Andreina?'', upitah. ''Kako je ona?''
''Ona još spava'', objasni mi Tom. ''Hvala Bogu.''
Morala sam se nasmiješiti.
''Slušaj, Lexy... Andreina je ubila Estelle jer je bila pod nečijim činima. No ona nije ubila Alaseu i Lenu'', reče Alexis. ''Sigurno nije. Ja sam bila s njom i za vrijeme Alaseine i za vrijeme Lenine smrti.''
''No ako nije ona... tko je onda?'', upitah.
''Ne znamo'', reče Lucius. ''Ali moramo saznati i to što prije.''
Kimnula sam glavom. ''Slažem se. Moramo stati tom čudovištu u kraj.''
''Pa, sa ovako sjajnim crnim čarobnjacima kao što su Lujiza i Voldemort...'', poče Alexis, okrenuvši se prema Lujizi i Tomu. Zbunjeno sam ih pogledala.
''Napokon netko pametan tko me zove Voldemort!'', uskliknu Tom.
Lujiza ga je dodirnula po obrazu. ''Ako baš toliko želiš, i ja ću te zvati Voldemort'', nasmiješila se, a potom ga poljubila. Alexis i ja smo počele proizvoditi zvukove kao da ćemo povraćati, što bi se pored njih dvoje lako moglo desiti.
''Čak ih je i Gligorićka pohvalila'', reče Lucius, ne obazirući se na nas.
''Ti nazivaš ono pohvalom? Rekla nam je da je znala da smo pijane krvopije stvorene za crnu magiju'', podsjeti ga Lujiza.
''Naravno, nije izostavila ni ono; sunce vas ne grijalo'', dodade Tom., zagrlivši Lujizu preko ramena. Oni fakat ne mogu izdržati da se ne pipkaju.
Nasmijala sam se. ''Vjerujte mi... s njezine strane, to je pohvala.''
P.S. Dobila sam zadatak napisati štafetu na Maggie, ali sam to ipak odlučila napravit ovdje... Nadam se da vam to ne smeta.
Evo, sad trebam stavit deset stvari o sebi:
1. Maggie (a i Lexy) i ja smo u mnogočemu slične. I ja, poput nje, stalno upadam u nevolje i volim se šaliti. Zbilja se pronalazim i u njoj i u ovoj priči (samo što ja nisam ubojica i nisam žedna krvi, hehe). Drago mi je što sam ovo počela pisati i upoznala sve vas...
2. Prije uopće nisam bila HP fan. Nisam pročitala niti jednu knjigu. Istina, filmovi su mi bili OK, ali ipak... Otkud ja onda u HPFF-u? Pa, tražila sam slike za svog mlađeg buraza i naletjela na jedan takav blog. I tako je sve započelo...
3. Moja najveća mana je ta što nekad nemam snage reći istinu, nego se izvlačim lažima i petljam.
4. Potpuno sam impresionirana Egiptom i svemu što ide uz njega. Zato sam odlučila da dio radnje u ovoj priči povežem sa njim... Jednostavno me oduševljava.
5. Omiljeni bendovi su mi Nightwish (u kome je pjevala Tarja ), Within Temptation, Black Sabbath, Gamma Ray, White Snake, Iron Maiden, Cradle of Filth, Nirvana i HIM. Mada pretpostavljam da ste za Nightwish već i znali... Mislim, tko to ne bi skužio? Nabavila sam si njihove DVD-ove i sad ih navijam od jutra do mraka, dok moja baba šizi.
6. Sve moje frendice iz škole su, za razliku od mene, šminkerice i slušaju potpuno drukčiju glazbu od mene. Dobro se slažemo i one su fakat cool, ali im se jednostavno ne mogu povjeriti. Mislim, s njima se mogu samo šaliti i zabavljati... ali nemam niti jednu pravu pravcatu frendicu. Bar ne u svom gradu. Ipak, ovdje na blogovima ima osoba s kojim sam se toliko zbližila da ih smatram svojim pravim prijateljima...
7. Jako volim pisati i gotovo uvijek sam puna inspiracije (što se vidi po tome da imam gotovo tisuću blogova). Voljela bih jednog dana čak i napisati knjigu. A dotad, ovdje ću trošiti inspiraciju... :=D
8. Prilično sam drska i volim bezobrazno odgovarati, a neki čak misle i da sam umišljena. Ali nisam. Jednostavno ne vjerujem ljudima.
9. Priznajem, ranije sam voljela meksičke sapunice... ali sad – fuj! Koji sam ja skot bila, ccc! Jedine serije koje sad gledam su OTH i Puna kuća.
10. Omiljene boje su mi narančasta, crna i plava. Sva odjeća mi je u tim bojama... Premda moja baka mrzi kad se odijevam u crno. ''Narkomanko jedna nenormalna!'', često zna reći. Ali, tko ju šljivi...
srijeda, 18.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART TWO
''Lexy, jesi li spremna? Nastupamo za deset minuta'', reče Peter. Te večeri, on je bio zadužen za sviranje klavijature.
Bila sam pomalo napeta. Oduvijek sam imala običaj šetati po dvorcu i pjevati iz sveg glasa, ali sad je bilo drugačije. Po prvi put, pjevat ću uz pratnju glazbe, i to pred svima... Što ako zabrljam? Što ako zaboravim tekst pjesme? Što ako tresnem za pozornice? Jer, sudeći po tome koliko sam smotana, to bi se lako moglo desiti.
Joey Goodman, bubnjar, mi je prišao i potapšao me po ramenu. ''Ma daj, Lex. Bit će sve u redu'', ohrabrivao me je.
''Bit će sve u redu'', ponovila sam, trudeći se da ubijedim samu sebe u to.
Dvojica gitarista, Daniel Scott i Charlie Stamos su bili potpuno cool i jedva su čekali da dođe vrijeme našeg nastupa. Imala sam osjećaj da jedino ja grakćem kao ptica zloslutnica, ali nisam si mogla pomoći...
''A sad, pozdravite gospođicu Lexy Slytherin!'', reče profesorica Radulović. Daniel, Peter, Charlie, Joey i ja smo izišli na pozornicu i zauzeli svoja mjesta. Svjetla su se upalila i oni su započeli sa svirkom.
Evo kako je naš nastup protekao...
Kad smo završili, dvoranom se prolomio pljesak i uzvici oduševljenja.
''Sad se osjećam glupo što i ja nisam došla u hlačama i starkama!'', javila se Alexis.
''Lexy, legendo!'', uzviknula je Lujiza.
No, tu nije bio kraj. Tada sam, potpomognuta snagama Lepira i Petera, izvela jedan nezaboravan vatromet u pratnji nekoliko petardi. Doista je ispalo sjajno. Svi su pljeskali i skakali. Dobro, gotovo svi...
''Idioti jedni!'', zadera se Monstrum.
''Propalice!'', urlala je i Gligorićka.
No, unatoč njihovim ispadima, party povodom Noći vještica je odlično prošao. Mnogo bolje nego što sam se nadala. Cijelu noć smo plesali, proždirali hladne sokove, bacali petarde na Andreinu i zavitlavali Monstruma. Na kraju je Andreina završila u njezinu uredu jer je ova pomislila kako joj je moja sestra sipala prah za povraćanje u kavu (Melodyino maslo). Najbolje od svega je bilo kad smo promatrali Luciusa i Narcissu kako se svađaju. Naravno, Lujiza i Tom su gotovo cijelo veče proveli zaključani u WC-u. Sve u svemu, odlično smo se zabavljali. Vratili smo se u društveni tek u pola jedan, što je bilo sat vremena duže od planiranog.
''Uff, mrtva sam'', rekoh, svalivši se na kauč.
Alexis se svalila kraj mene i izula svoje crne štikle. ''A tek ja!'', požalila se. ''Noge su mi pune žuljeva!''
''Ja sam se sva ukočila'', reče Lujiza. ''Nikad više neću obući haljinu.''
Dohvatila sam flašu koka-kole sa stola i otpila gutljaj. ''Tako vam i treba kad hoćete da glumite Heidi Klum'', rekoh, nakezivši se. ''A ti, Lulu, nemoj se pretvarati jer večeras gotovo i da nisi bila obučena.''
Lujiza je krenula da me gađa jastukom, ali ju je u tom zločinačkom naumu spriječila Gligorićka, koja je banula na vrata.
''Gospođice Alexandra Salazara Avril Ramona Slytherin!'', uzviknu ona, zagledavši se u flašu koju sam držala u ruci. ''Neću dopustiti da se napijete!''
Otela mi je flašu iz ruke i kušala sok. ''Znala sam!'', zalaja. ''Ovdje ima alkohola!''
Otpila je još jedan gutljaj... Pa još jedan... Pa još jedan... Pa još tisuću.
''Pijandure!'', izderala se na nas. ''Znala sam ja da ćete vi samo gledati kako da se domognete alkohola! Sram vas i stid bilo!''
''Profesorice, a da se vi niste samo željeli napiti soka?'', upita Lujiza sumnjičavo.
''Gospođice Brown!'', uzviknu Gligorićka. ''15 bodova manje za Slytherin zbog lupanja gluposti. A sada – tutanj u spavaonice! Ja ću doći da vas provjerim za nekoliko minuta, a ako vas vidim da vilenite, idete kroz prozor!''
Potom se odgegala napolje, noseći flašu u rukama. Čini se da je Lujiza imala pravo. Cijepajući se od smijeha i pridržavajući se jedna za drugu, sve četiri smo krenule prema našoj spavaonici.
No, nisam se zadugo smijala. U jednom trenu, cijela mi je večer bila uništena... U jednom trenu, prestala je sva zabava... I to u trenu kad sam čula vrisak iz susjedne spavaonice, u kojoj inače borave Barbara i njezine prijateljice, Thanya, Sonia i njihova prijateljica Estelle Larter.
''Što se dešava?'', upita Alexis.
Nisam ništa odgovorila, samo sam joj uputila svoj jedini-način-da-otkrijemo-je-da-provjerimo pogled. Isti taj pogled je vidjela i Lujiza.
''Lexy, ako misliš ono što ja mislim da misliš, bolje prestani da misliš!'', rekla je, povukavši me za majicu. No, ja sam se otrgla i potrčala prema vratima Barbarine spavaonice. Moje prijateljice potrčaše za mnom.
''Ljudi, ova usrana vrata su zaglavljena!'', reče Melody uznemireno, vukući kvaku prema sebi.
''Čekaj, pa tko ih je mogao zaključati?'', iznenadila se Lujiza. ''Ja sam sad vidjela Soniu, Barbaru i Thanyu u društvenom.''
''Nisu zaključana, čarapo jedna!'', obrecnu se Alexis. ''Zaglavljena su.''
''Razmaknite se'', rekoh im ja. Udarila sam nogom posred kvake i vrata su se otvorila. Tada sam ugledala prizor od kojeg mi je zastao dah...
U zamračenoj sobi, na krevetu, ležala je Estelle. Bila je blijeda, užasno blijeda... Po licu joj je bila razmazana krv. Tekla joj je iz usta, iz nosa...
No to nije bilo ono što me je najviše uplašilo...
Nad Estelleinim nepomičnim tijelom je bila nečija sjena... A na zidu sam vidjela kako drži nož u ruci...
Nastavit će se...
P.S. Eto, nadam se da vam se sviđa post. Htjela bih samo reći kako večeras idem kod tete, tako da do ponedeljka (23. srpnja – ja mislim da je 23., ne znam) neću biti u mogućnosti komentirati vaše postove niti pisati na nekom od svojih blogova pošto nemam komp tamo. No, kad se vratim, sve ću fino pročitati i iskomentirati... BTW, u ponedeljak ću vjerojatno objaviti post na svim svojim blogovima.
Nemojte me zaboraviti!!!
Kiss!
četvrtak, 12.07.2007.
NOĆ VJEŠTICA
PART ONE
Listala sam časopis u spavaonici i umirala od dosade.
''Lexy, ne misliš li da je vrijeme da se počneš spremati?'', upita me Lujiza, češljajući svoju predivnu crnu kosu pred ogledalom u spavaonici.
''Ne'', odvratih, spustivši časopis na noćni stolić. ''Moram nahraniti Angusa.''
Moja prijateljica je samo glasno otpuhnula i nastavila se češljati. Boja njezine kose je odlično išla uz njezinu blijedu put i tamne usne. Doista je izgledala prekrasno. Baš kao i sve ostale cure iz naše ekipe. Čak je i Alexis, koja je inače poznata buntovnica, odijenula lijepu haljinu i cipele sa visokom štiklom (Haley joj je prethodna dva dana davala instrukcije iz hodanja na štiklama).
Tog 31. listopada nije bilo nastave, te su moje prijateljice od ranog jutra sjedile pred ogledalom i sređivale se za večerašnji party. Za razliku od njih, ja sam se bavila važnim stvarima, kao što je zavitlavanje majstora Marka, jurenje Angusa po školi i dogovaranje sa Peterom i Lepirom kako ćemo prokrijumčariti eksplozivna sredstva na party a da Gligorićka to ne primijeti.
Ona je inače polu-žena, polu-mutant. Eto, prije neki dan je skužila da imam smrdobombice u džepu prije no što sam ih joj, kao po običaju, stavila u čaj.
''Koje cipele bolje idu uz ovu haljinu?'', upita Melody. U rukama je držala dva para potpuno identičnih cipela.
''Ove lijeve'', rekoh.
Melody se dobro zagledala i u jedne i u druge. ''Ti vidiš razliku između njih?'', upitala je sumnjičavo.
''Ne'', rekoh.
''Pa zašto si onda...''
U tom trenu, u našu spavaonicu je utrčala Barbara. Na sebi je imala crvenu majicu sa ogromnim izrezom, kratku bež suknju i ljubičaste cipele. I, naravno, osamdeset tri kg šminke na licu.
''Jesi li se ti spremila za cirkus?'', upita Lujiza.
''Lujiza...'', šapnula je Barbara, ignorirajući njezinu upadicu. ''Onaj tvoj bivši, kako se ono zove...''
''Thomas Holopainen?'', reče Alexis.
''E baš taj!'', uskliknu Barbara. ''Želi razgov...''
''Reci mu da odjebe'', odvrati Lujiza hladno.
Tada se pored Barbare stvorio Thomas. ''Ma daj, zbilja moram razgovarati s tobom'', rekao je. Lujiza ga je ljutito gledala.
''Dobro'', rekla je naposlijetku. ''Ali pod uslovom da Lexy ide sa mnom.''
''Molim?'', upitasmo Thomas i ja u isti glas.
Lujiza me ošinu pogledom. Barbarinih mu modnih katastrofa, što sam sad ja učinila?
''Nema problema'', reče Thomas.
Sve troje smo prošetali do dvorišta. Thomas je meljao neke gluposti, Lujiza se pravila da ga sluša, a ja sam pokušavala smisliti kako ćemo moji prijatelji i ja prokrijumčariti već pomenuta eksplozivna sredstva koja sam ukrala na peronu 9 i tri četvrti.
''Hej, Lexy!'', iznenada me pozva jedan poznati glas. ''Imam lukav plan!''
Okrenula sam se i ugledala nešto malo i dlakavo (Petera) kako ide prema nama i vuče nešto što je bilo polumrtvo, tj. napola spavalo (Lepir).
''Sorry, društvo, vi nastavite pričati, ali ovo je hitan slučaj!'', rekoh, potrčavši prema Peteru i Lepiru.
Lujiza me je zgrabila za rukav. ''Stani ovdje ako ne želiš da ti polomim i noge i ruke!'', prosiktala je.
''Ali ovo je važno!'', usprotivila sam se.
Na svu sreću, tada je naišao Tom. Uopće nije bio ljut što njegova djevojka razgovara sa svojim bivšim dečkom. Oni su znali da se vole, znali su da ih nitko ne može rastaviti i to je bilo to.
Tom je zagrlio Lujizu preko ramena i rekao: ''Pusti ju da ide. Ja ću ostati s tobom.'' Thomas je izgledao kao da će svakog trena eksplodirati od bijesa. Ne znam zašto je toliko proganjao Lujizu, no očito mu je puno značila.
Znate, ja bih rado ostala tamo i pogledala sapunicu do kraja, ali sam ipak otišla do Petera i Lepira.
''Što se tamo događa?'', upita me Peter. Lepir je jednom rukom trljao oči, a drugom je držao čokoladno mlijeko koje je istovremeno i pio.
Odmahnula sam glavom. ''Duga priča. Što si smislio?'', upitah ga.
''Mislio sam da pričekamo da svi uđu u salu, i da se onda mi uvučemo kroz prozor uz pomoć onog hrasta, pošto će Gligorićka vjerojatno špijunirati na vratima'', reče Peter.
Kimnula sam glavom. ''Super. No tko će ponijeti vatromete i petarde za veliku završnicu?'', upitah. Krajičkom oka sam ugledala Toma i Lujizu kako nekamo odlaze, ostavljajući Thomasa da gori od ljubomore.
''Ne brini'', odvrati Peter. ''Samo dođi na glavni hodnik u pola osam.''
Krenula sam natrag u spavaonicu, veseleći se novim spačkama i u sebi ponavljajući tekst pjesme koju ću otpjevati večeras.
''Hej, Lex'', pozdravi me Alexis, šminkajući se pred ogledalom.
''Hej'', odvratih, bacivši se na krevet.
''Gdje je Lujiza?'', upita Melody. ''I koliko je sati?''
''Nemam pojma. Sedam i petnaest'', odvratila sam.
U tom trenu, ugledala sam zamotani papirić na časopisu koji sam nekoliko minuta ranije spustila na noćni stolić. Tko ga je tu mogao ostaviti, zapitala sam se, primivši ga u ruku.
Lexy, ne izigravaj Poirota. Ne istražuj. Ja te ne želim povrijediti, ali ću učiniti to ako bude potrebno.
(Ne)prijateljica
''Cure, pogledajte ovo!'', uzviknuh.
''Ne sad, Lexy. Imamo još samo petnaest minuta. I oblači se, do vraga!'', uzviknula je Melody, pogledavši me.
Stala sam kraj nje i bez riječi joj pokazala papirić. Alexis ga je takođe pročitala. ''Oh, Bože!'', uzviknuše uglas.
''Čini se da netko zna da smo počeli njuškati'', ispravno je zaključila Alexis.
Melody kimnu glavom. ''Tako je'', promrmljala je.
''Slušajte, netko ga je ovdje ostavio u proteklih nekoliko minuta. Tko je još bio ovdje osim vas?'', upitah, mašući papirom poput uplašene ptice.
Alexis je slegnula ramenima. ''Ne znam. Nitko'', rekla je. ''Doduše, ja sam išla uzeti maskaru od Sonie i Thanye. Nisam bila ovdje čitavo vrijeme.''
''Ni ja'', reče Melody. ''Ja sam išla u WC kad je i Alexis krenula. No, nadam se da će te ovo opametiti.''
Pocijepala sam papir i bacila njegove ostatke kroz prozor. ''Nema šanse'', rekoh, dok se vjetar poigravao mojom kosom. ''Tek sad me neće zaustaviti.''
''Ti nisi normalna'', odvrati ona. ''No, nećemo sad razmišljati o tome. Vrijeme je da krenemo.''
''Idite vi, ja ću odmah za vama'', odgovorila sam.
Alexis i Melody su otišle na party, a ja sam pričekala još nekoliko minuta. U međuvremenu sam se presvukla u svom klasičnom sk8er girl stilu. Nisam imala namjeru oblačiti neku od glupih haljina koje mi je Andreina dala ''kako bih bar na jedan dan u godini izgledala normalno''.
Kad je sat otkucao pola osam, sastala sam se na hodniku sa Peterom i Lepirom, koji je u jednoj vreći nosio petarde i vatromete. Sve troje smo se išunjali u dvorište i došli do velikog hrasta, koji se nalazio odmah ispod balkona sale gdje se održavao party.
''Ja ću prva'', šapnula sam. Popela sam se uz hrast sve do balkona. Peter i Lepir se popeše za mnom. No, nismo se mogli dogovoriti oko toga tko će prvi ući, pa smo se sve troje počeli gurati i – uz strahovit tresak upali u salu.
''Koji vrag...'', poče Monstrum. ''A, to su ovi mudrovi!''
Kad sam se digla s poda, svi pogledi su bili uprti u nas. Pogotovo u mene. Sve su cure bile u haljinicama i štiklicama, a ja...
''Gospođice Alexandra Salazara Avril Ramona Slytherin!'', uzviknu Gligorićka, uhvativši me za rukav. ''Gdje ste vi dosad? Sunce vas ne grijalo, trebate pjevati!'', izbrbljala je, vukući me prema pozornici.
Na svu sreću, nije primijetila našu zalihu eksplozivnih sredstava.
Nastavit će se...
ponedjeljak, 02.07.2007.
IN TROUBLE AGAIN
''Luciuse, ne miješaj se!'', reče mu Matt. ''Ovo se tiče nas dvoje!''
''Tiče se i mene, jer ste oboje moji prijatelji'', odvrati Lucius, odvukavši ga dalje od mene. Matt ga je ljutito gledao. Nisam željela da se posvađaju... Ipak su bili najbolji prijatelji. Nisam željela da se posvađaju zbog mene.
Zato rekoh:''Dobro, smirite se. Matt je malo šiznuo, ali u redu je.''
Kad je to čuo, Matt je odmahnuo glavom, a zatim se nemoćno okrenuo i otišao niz hodnik. Nasmiješila sam se Luciusu. ''Hvala što si me branio.''
''Nema na čemu. I drugi put'', reče on. ''Uzgred, dobro si sredila one Gryffindorke.''
''Oh, hvala. Uvijek ih tako zavitlavam'', rekoh, s osmijehom na licu
Osjetila sam kako se opet pretvaram u žele. Uvijek je tako bilo u njegovoj blizini. Ipak, pokušavala sam se pretvarati da sam normalna, te upitah:''Što imaš prvi sat sutra?''
''Obranu'', reče on. ''A ti?''
''Napitke. Fuj'', promrmljala sam, penjući se uz stepenice. K vragu, koliko ih je samo bilo! Noge su mi otpale dok smo stigli do društvenog. Otvorivši vrata, ugledala sam Narcissino plastično lice. Ljutito je gledala u mene i Luciusa. Pretpostavljam da ju je razbjesnilo to što njezin nazovi dečko dolazi u društveni sa njezinom najljućom neprijateljicom, tj. sa mnom.
''Pa, Luciuse, vidimo se sutra! Bok'', rekla sam, otrčavši prema svojim prijateljima koji su stajali nedaleko od nas.
''I?'', upita me Peter radoznalo. ''Što se desilo?''
''Jeste li se skontali?'', upita Lujiza.
Odmahnula sam glavom. ''Ne. Još ne'', rekoh zagonetno, baš u trenu kada nam je pritrčala Haley. Svi su gledali u nju. Pretpostavljam da su mislili; što jedna Gryffindorka radi u društvenom Slytherina? No, ona ih je ignorirala. Zadihano se naslonila na zid i izbrbljala:''Nećete mi vjerovati što se desilo! Maya i ja smo vidjele Danu i Stanka kako odlaze zajedno u pravcu Zabranjene šume!''
''Lažeš!'', nasmijala se Tara.
Naime, moji prijatelji i ja smo si već odavno utuvili u glavu kako ima nešto između Dane, profesorice Preobrazbe i Stanka, profesora Povijesti magije. Njih su se dvoje stalno odvajali, stalno su bili skupa, tako da nismo mogli ni pomišljati nešto drugo. A sad smo, izgleda, i dobili dokaze za to...
Lujiza se zamislila. ''Mene zbilja zanima što ima između njih'', izjavila je.
''I mene'', složila sam se. ''Možda bismo to trebali provjeriti.''
''Imam ideju!'', rekla je Barbara. ''Sutra nitko od njih dvoje nema prvi sat. Trebali bismo ih pratiti.''
Tom je kimnuo glavom. ''To mi se čini kao jako dobra ideja.''
''Tako je'', složile smo se Lujiza i ja.
Melody je frknula. ''Zašto se vi, kvragu, morate u sve petljati?'', upitala je.
''Onako'', rekoh, slegnuvši ramenima. ''To nas jednostavno zabavlja.''
I tako, idućeg jutra, prije početka nastave, našla sam se na hodniku sa Lujizom, Tomom, Peterom i Barbarom. Čekali smo u zasjedi (iza ogromne vaze) nekoliko minuta i onda su se pojavili Dana i Stanko. Počela sam da se smijem, no onda me je Peter šutnuo u nogu. ''Šuti, skotino!'', prosiktao je.
Kad su profesori malo odmakli, tiho smo krenuli za njima. Tako smo ih slijedili sve do – pogodite čega! Naravno, do stepenica. Pripala mi je muka pri samom pogledu na njih.
''Ja ne mogu ići ovim stepenicama'', zakukala sam, dok su se Dana i Stanko penjali na treći kat.
''Lexy, ja te neću nositi'', reče Barbara. ''Prošli put sam te slučajno ispustila i još uvijek imam grižnju savjesti što si završila u bolničkom krilu.''
''Dobro, ali zar baš moramo ići stepenicama?'', upitah molećivo.
Lujiza je odbrusila:''Da.''
Tada mi je sinula ideja. ''Znam kraći put koji vodi na treći kat'', rekoh, pokazavši rukom u pravu jednog uskog hodnika. Istina, nikad ranije nisam prolazila njime i nisam imala blage predstave kamo vodi. No morala sam nešto smisliti kako ne bih preživljavala pakao penjanja uz stepenice.
''Jesi sigurna?'', upita me Peter sumnjičavo.
''Aha'', uvjeravala sam ih. ''Sto puta sam išla tuda.''
Tom je slegnuo ramenima. ''Idemo onda. Što nam se gore može desiti od ovih stepenica?''
Sat vremena kasnije
''Dovraga, gdje smo mi? Nikad ranije nisam bila ovdje'', reče Barbara nervoznim glasom.
Lujiza je glasno otpuhnula. ''Pitaj Lexy. Ona zna put'', promrmljala je.
Sve četvoro su gledali u mene. Nabacila sam svoj najslađi osmijeh na lice i odmaknula se od njih. ''Sorry'', rekoh.
Tom i Lujiza se pogledaše. ''Izgubljen slučaj'', rekoše uglas.
''Mislim da bismo sada trebali pronaći izlaz na glavni hodnik'', predloži Peter. No bilo je lakše reći nego učiniti. Nismo imali blage predstave o tome gdje se nalazimo, a kamoli kako ćemo izići na glavni hodnik.
''Ljudi, što je ono?'', upitah, pokazavši ka jednom tunelu koji je izgledao kao da vodi u samu unutrašnjost zemlje.
''Tunel'', reče Lujiza.
Lupila sam se u čelo. ''Joj, Bože, spasi me!'', zakukala sam.
''Jedini način da saznamo jeste da siđemo dolje'', reče Tom.
''Znači, jedini način je najteži način'', rekoh.
Sišli smo niz stare kamene stube i našli se u jednoj mračnoj prostoriji. Odnekud je dopirala svjetlost ''Lumos'', reče Lujiza, zamahnuvši štapićem. Cijela prostorija se osvijetlila. Crni zidovi su izgledali kao da će se svakog časa srušiti. Bilo je tako mračno i jezivo... Čak pomalo zastrašujuće. Ta čudna soba je bila gotovo prazna, osim što se na sredini nalazio oltar sa svijećama i slikom neke žene. A na zidu ispred toga, krvavo crvenom bojom, bila su ispisana dva slova; AL...
''Al Bundy?'', upitah.
Lujiza me pogleda. ''Daj prekini.''
Odvojila se od nas i prišla vratima koja su bila na drugom kraju prostorije. Pritisnula je kvaku i – gle čuda – nekoliko metara dalje ugledali smo plavetnilo jezera. Da nije ova prostorija bila razlog zašto je ravnateljica zabranila da se približavamo jezeru? Što uopće predstavlja taj oltar? I ta slova, AL? Toliko je pitanja... No što je sa odgovorima?
Iz razmišljanja me je trgnuo Lujizin glas. ''Idem vidjeti što ima ispred'', rekla je, a potom zakoračila prema zemljanom putu.
''Stani!'', povikao je Tom, povukavši ju natrag. ''Neću ti dopustiti da iziđeš. Ne znamo što se može tamo skrivati.''
''Imam bolju ideju!'', rekoh. ''Bjež'mo odavde!''
''Slažem se'', reče Barbara. ''Idemo. Ne želimo upasti u još jednu nevolju.''
Peter uzdahnu. ''Mislim da smo mi već u nevolji. Sam dolazak ovdje ne donosi ništa dobro.''
''I u tome se slažem'', reče Barbara.
