PART TWO
''Lexy, jesi li spremna? Nastupamo za deset minuta'', reče Peter. Te večeri, on je bio zadužen za sviranje klavijature.
Bila sam pomalo napeta. Oduvijek sam imala običaj šetati po dvorcu i pjevati iz sveg glasa, ali sad je bilo drugačije. Po prvi put, pjevat ću uz pratnju glazbe, i to pred svima... Što ako zabrljam? Što ako zaboravim tekst pjesme? Što ako tresnem za pozornice? Jer, sudeći po tome koliko sam smotana, to bi se lako moglo desiti.
Joey Goodman, bubnjar, mi je prišao i potapšao me po ramenu. ''Ma daj, Lex. Bit će sve u redu'', ohrabrivao me je.
''Bit će sve u redu'', ponovila sam, trudeći se da ubijedim samu sebe u to.
Dvojica gitarista, Daniel Scott i Charlie Stamos su bili potpuno cool i jedva su čekali da dođe vrijeme našeg nastupa. Imala sam osjećaj da jedino ja grakćem kao ptica zloslutnica, ali nisam si mogla pomoći...
''A sad, pozdravite gospođicu Lexy Slytherin!'', reče profesorica Radulović. Daniel, Peter, Charlie, Joey i ja smo izišli na pozornicu i zauzeli svoja mjesta. Svjetla su se upalila i oni su započeli sa svirkom.
Evo kako je naš nastup protekao...
Kad smo završili, dvoranom se prolomio pljesak i uzvici oduševljenja.
''Sad se osjećam glupo što i ja nisam došla u hlačama i starkama!'', javila se Alexis.
''Lexy, legendo!'', uzviknula je Lujiza.
No, tu nije bio kraj. Tada sam, potpomognuta snagama Lepira i Petera, izvela jedan nezaboravan vatromet u pratnji nekoliko petardi. Doista je ispalo sjajno. Svi su pljeskali i skakali. Dobro, gotovo svi...
''Idioti jedni!'', zadera se Monstrum.
''Propalice!'', urlala je i Gligorićka.
No, unatoč njihovim ispadima, party povodom Noći vještica je odlično prošao. Mnogo bolje nego što sam se nadala. Cijelu noć smo plesali, proždirali hladne sokove, bacali petarde na Andreinu i zavitlavali Monstruma. Na kraju je Andreina završila u njezinu uredu jer je ova pomislila kako joj je moja sestra sipala prah za povraćanje u kavu (Melodyino maslo). Najbolje od svega je bilo kad smo promatrali Luciusa i Narcissu kako se svađaju. Naravno, Lujiza i Tom su gotovo cijelo veče proveli zaključani u WC-u. Sve u svemu, odlično smo se zabavljali. Vratili smo se u društveni tek u pola jedan, što je bilo sat vremena duže od planiranog.
''Uff, mrtva sam'', rekoh, svalivši se na kauč.
Alexis se svalila kraj mene i izula svoje crne štikle. ''A tek ja!'', požalila se. ''Noge su mi pune žuljeva!''
''Ja sam se sva ukočila'', reče Lujiza. ''Nikad više neću obući haljinu.''
Dohvatila sam flašu koka-kole sa stola i otpila gutljaj. ''Tako vam i treba kad hoćete da glumite Heidi Klum'', rekoh, nakezivši se. ''A ti, Lulu, nemoj se pretvarati jer večeras gotovo i da nisi bila obučena.''
Lujiza je krenula da me gađa jastukom, ali ju je u tom zločinačkom naumu spriječila Gligorićka, koja je banula na vrata.
''Gospođice Alexandra Salazara Avril Ramona Slytherin!'', uzviknu ona, zagledavši se u flašu koju sam držala u ruci. ''Neću dopustiti da se napijete!''
Otela mi je flašu iz ruke i kušala sok. ''Znala sam!'', zalaja. ''Ovdje ima alkohola!''
Otpila je još jedan gutljaj... Pa još jedan... Pa još jedan... Pa još tisuću.
''Pijandure!'', izderala se na nas. ''Znala sam ja da ćete vi samo gledati kako da se domognete alkohola! Sram vas i stid bilo!''
''Profesorice, a da se vi niste samo željeli napiti soka?'', upita Lujiza sumnjičavo.
''Gospođice Brown!'', uzviknu Gligorićka. ''15 bodova manje za Slytherin zbog lupanja gluposti. A sada – tutanj u spavaonice! Ja ću doći da vas provjerim za nekoliko minuta, a ako vas vidim da vilenite, idete kroz prozor!''
Potom se odgegala napolje, noseći flašu u rukama. Čini se da je Lujiza imala pravo. Cijepajući se od smijeha i pridržavajući se jedna za drugu, sve četiri smo krenule prema našoj spavaonici.
No, nisam se zadugo smijala. U jednom trenu, cijela mi je večer bila uništena... U jednom trenu, prestala je sva zabava... I to u trenu kad sam čula vrisak iz susjedne spavaonice, u kojoj inače borave Barbara i njezine prijateljice, Thanya, Sonia i njihova prijateljica Estelle Larter.
''Što se dešava?'', upita Alexis.
Nisam ništa odgovorila, samo sam joj uputila svoj jedini-način-da-otkrijemo-je-da-provjerimo pogled. Isti taj pogled je vidjela i Lujiza.
''Lexy, ako misliš ono što ja mislim da misliš, bolje prestani da misliš!'', rekla je, povukavši me za majicu. No, ja sam se otrgla i potrčala prema vratima Barbarine spavaonice. Moje prijateljice potrčaše za mnom.
''Ljudi, ova usrana vrata su zaglavljena!'', reče Melody uznemireno, vukući kvaku prema sebi.
''Čekaj, pa tko ih je mogao zaključati?'', iznenadila se Lujiza. ''Ja sam sad vidjela Soniu, Barbaru i Thanyu u društvenom.''
''Nisu zaključana, čarapo jedna!'', obrecnu se Alexis. ''Zaglavljena su.''
''Razmaknite se'', rekoh im ja. Udarila sam nogom posred kvake i vrata su se otvorila. Tada sam ugledala prizor od kojeg mi je zastao dah...
U zamračenoj sobi, na krevetu, ležala je Estelle. Bila je blijeda, užasno blijeda... Po licu joj je bila razmazana krv. Tekla joj je iz usta, iz nosa...
No to nije bilo ono što me je najviše uplašilo...
Nad Estelleinim nepomičnim tijelom je bila nečija sjena... A na zidu sam vidjela kako drži nož u ruci...
Nastavit će se...
P.S. Eto, nadam se da vam se sviđa post. Htjela bih samo reći kako večeras idem kod tete, tako da do ponedeljka (23. srpnja – ja mislim da je 23., ne znam) neću biti u mogućnosti komentirati vaše postove niti pisati na nekom od svojih blogova pošto nemam komp tamo. No, kad se vratim, sve ću fino pročitati i iskomentirati... BTW, u ponedeljak ću vjerojatno objaviti post na svim svojim blogovima.
Nemojte me zaboraviti!!!
Kiss!
Post je objavljen 18.07.2007. u 12:42 sati.