četvrtak, 24.01.2008.

PUTOVANJE U NEPOZNATO

~PUTOVANJE U NEPOZNATO~


Krećem sada putevima
kojim nikad nisam htjela proći.
Iza sebe ostavit ću trag suza
u slučaju da se izgubim.
Sad dok crtam plan putovanja,
skupljam svu nadu i optimizam
da ću doći do nečega
što će me učiniti sretnom.
Već je kasno i umorna sam od
ovog života,
ali moram se naviknuti,
jer tko zna što me još čeka.
I opraštam se tako
sa svima koji su
me voljeli i gledali
kako se pokušavam
izvući iz ovog vrtloga
čudesnih osjećaja.
Samo još malo vremena
je preostalo dok ne krenem.
Dodirnem tako nježno
svoje čelo,prsa,lijevo pa desno rame
sklopim ruke
te izgovorim glasom
tišim od šapata
"oprostite mi"...
Ja sam slabi cvijet
koji raste na krivoj livadi,
cvijet koji je trebao poći
putem onog koji je uvenuo.
Ako me imalo volite,
zaželite mi sreću
da ću naći svoje
izgubjeno zlato,
negdje u drugoj šumi,
tamo gdje ćemo
vječno biti skupa...

nedjelja, 20.01.2008.

DOK SANJAM

~DOK SANJAM~

I tako dok hodam kroz prašumu
kojoj nema kraja
tražeći gnjezdo savršenstva
pitam se,dali ja tu uopće pripadam.
I mrak već je preplavio
to golemo drveće,
sakrio mi pute.
A mjesec kao heroj
probija se između gustih oblaka.
On podsjeća me na mene samu,
oba dvoje tako izgubljeni
borimo se za opstanak
nad većim silama.
Mislim da je vrijeme da stanem,
ovo beskonačno lutanje
nikamo ne vodi.
Samo se još vise mogu utopiti
u ovoj močvari osjećaja.
Sad zaklopit ću oči i sanjati
da sam ja
ovo golemo drveće,
da sam ja
jedan od ovih crnih oblaka,
zvijezda koja se nikad neće ugasiti...
Sad zaklopit ću oči
i sanjati
da sam ja Ti...

subota, 19.01.2008.

MOLITVA

Izgovaram tiho riječi
koje izlaze iz mene
kao i pjesma što čula se
u polumračnoj sobi dvorca
gdje spavala je začarana ljepotica.
Dali sam uopće zaslužila
da izgovaram ovo sve,
dali sam zaslužila tvoju ruku,
da me saslušaš,pomogneš
i na kraju da me voliš...
Jeli postojiš ti kojem se obraćam....
O da,negdje u prsima osjećam te,
živi nešto veliko,
tu u momo srcu.
Zato te molim,najviše od svega,
nedopusti da te povrijedim,
izgubim i zamrzim,
nedopusti da prestanem vjerovati,
jer ipak ,, Ti živišu meni "...

petak, 11.01.2008.

OSVETA

~OSVETA~

Večeras je tako mirna večer
u zraku se osjeća čudan miris,
zapravo,sve je nekako čudno.
Iz daljine se već mogla vidjeti,Ona.
Stajala je pognute glave,
sva u crnom,
na brdu poviše toga sela,
gdje živio je on,
kome se trebala osvetit.
Njeno lice bijaše prozirno,
a oči crne kao ugljen.
Ruke sakrila je pod plašt,
ne sluti na dobro.
Zašto si baš ti taj
koji me je pokušao uništit?
Zar moja ljubav nije bila očita...
kome ću sad dat svoje srce,
na koga misliti,....
to su bila jedna od brojnih pitanja
koja postavljala je,neočekivajući odgovor...
Koraci...,čuju se koraci...
Tko je to,kuda hoda,
gdje je.....
Nije ju strah,ona nema osjećaja za to,
okrenula se naglo,ali bilo je kasno,
ugladala je njegove oči,
za ruku je drzao prekrasnu djevojku,
kojoj pogled zračio je zlom svejtlošću.
"zbogom"-bila je zadnje rječ koju je mogla čut,
pala je na tlo.
Sada njeno tijelo postalo je bespomoćno...
On se sagnuo da joj zaklopi oči,
tada ugledavši ceduljicu u njenoj ruci.
Kada ju je otvorio
suza kanula je iz oka,tog prekrasnog oka.
Bila je to njegova slika,
na kojoj je sitnim slovima pisalo:"OPROSTI"....

ponedjeljak, 07.01.2008.

VRATI SE

~VRATI SE~
Moje misli kao anđeli
lete na bijelim krilima.
Čuvaju me od tebe
koji se nalaziš u njima...
da me ne povrijediš i ne natjeraš
na vječni san.
Bojim se da sam
preslaba za tu borbu.
Bojim se da me neubiješ
ili pak da ja to neučinim umjesto tebe.
Da bar imaš srce koje si nekada imao.
Srce mornara,koji
pod svaku cijenu želi vidjeti svoju voljenu.
Sad si zli gusar,
koji želi uništiti sve što mu je na putu
pa čak i sebe.
Od Svijeta želi napraviti
veliki ocean
kojim vlada on...
Odbaci ponos i vrati se u stvarni život.
Okreni kormilo i kreni prema kopnu
na kojem te čekam
od izlaska do zalaska sunca...
jer...ti si mi dao
ono što niko prije nije...
i love you