nedjelja, 20.01.2008.

DOK SANJAM

~DOK SANJAM~

I tako dok hodam kroz prašumu
kojoj nema kraja
tražeći gnjezdo savršenstva
pitam se,dali ja tu uopće pripadam.
I mrak već je preplavio
to golemo drveće,
sakrio mi pute.
A mjesec kao heroj
probija se između gustih oblaka.
On podsjeća me na mene samu,
oba dvoje tako izgubljeni
borimo se za opstanak
nad većim silama.
Mislim da je vrijeme da stanem,
ovo beskonačno lutanje
nikamo ne vodi.
Samo se još vise mogu utopiti
u ovoj močvari osjećaja.
Sad zaklopit ću oči i sanjati
da sam ja
ovo golemo drveće,
da sam ja
jedan od ovih crnih oblaka,
zvijezda koja se nikad neće ugasiti...
Sad zaklopit ću oči
i sanjati
da sam ja Ti...