SUCK MY SCARS

Kao što neke normalne cure svaki mjesec imaju menstruaciju, ja jednom mjesečno imam upalu grla. Zato, naravno, ja nemam mesntruaciju. Imam doduše upale jajnika koje traju i po par tjedana i koje užasno utječu na to kako sam raspoložena. Tako da kada imam upalu, raspoloženja mjenjam češće nego inače. A inače nisam osoba koja je baš stalno jednako raspoložena. Danas nije bio ni po čemu čudan dan, ali jučer je. I jučer sam počela piati post i napisala sam ga. U naletu bijesa sam ga obrisala. Jučer sam se kuhala i smrzavala. Prošla sam kroz doslovno sve šta sam ikada osjećala. I to me ubija. Mrzim kada sve osjećaje iskusim za jedno prijepodne u školi. Probudila sam se nadrogirana, onaj osjećaj kada mislim da sam na heroinu. TAj osjećaj volim koliko me i živcira i koliko ga ne podnosim. Nekada mi dođe da zbog njega budem sretna dok slušam glazbu, a nekada samo potiče nervozu i dođe mi da si oderem kožu. Najgore je što ne znam kada će me uhvatiti. I to mi jede živce. Polako, ali sigurno. Najgore od svega je osjećati se tako i imati hrvatski. Nema goreg osjećaja na svijetu. Kada sam dobro raspoložena, čak i kada sam pojačano sretna - hrvatski mi ipopije svu sreću. Osjećam kao da me neko bode po cijelom tijelu i onda mi siše krv i energiju na malu slamčicu. To jako boli. Uz to sve,osjećam kao da mi neko malti mozak. A tu profesoricu ne mogu slušati, čaki da želim, a ne želim jer radimo dosadne stvari. Možda sam samo bezosjećajna budala koja ne shvaća i nikada neće shvatiti ljepotu domoljublja. Možda sam slijepa i ne vidim zašto bi se trebalo cijeniti i voljeti svoju državu. Ubijte me, ali ja ne shvaćam. Čemu voljeti državu? Čemu se diviti tome što je neko tamo napisao budnicu bez ikakve umjetničke vrijednosti? Pjesmu s kojom se ne može poistovijetiti niti išta. Znam da sam vjerojatno jedna od rijetkih koji tako razmišljaju, ali te pjesme očito nikoga ne zanimaju. Zapravo, hrvatski očito nikoga ne zanima. Na kraju sata je prokomentirala (profesorica) :"Nikada nisam doživjela da me nitko u razredu ne sluša." Dugo joj je trebalo da primjeti. Onda sam razmišljala kako mi je uspjelo opet se razboliti. Još jedan problem vezan uz moju predivnu školu - nema trgovine u blizini. A ja sam ovisna (doslovno) i slatkom. Čokolada, bomboni i ja svršavam. Dobro, kupim si ja obavezno uvijek vrećicu bombona prije škole, ali to nije dovoljno. Prvi tjedan sam kuhala puding, ali za to nemam živaca, a i Mia je bolesna i već je 2 tjedna nema u školi, a nije mi zabavno puding pravit sama, a Mia je jedina koja želi. I tako, s vremenom je u školu došao aparat za Colu. Kako mrzim gazirano i jako rijetko ga pijem pijem Cappy. Ledeni Cappy. Toliko hladan da ga se jedva drži u ruci. I popijem oko 2 Cappya prosijeku svaki dan. I tako, možda je zbog toga grlo ošlo. Osim Cappya pijem i toplu čokoladu. Samo je problem što nikada ne znam hoću li dobiti vruću vodu ili čokoladu. Prvi tjedan je bila voda. Onda je sve do jučer sve bilo dobro. Ali jučer je bila opet voda. A ja nemam puding uz sebe da si bar skuham puding. Tako da sam na već bolno grlo išla piti ledeni Cappy. To je pogoršalo sve. Danas sam mislila da ću povračat šlajm kada sam se probudila. U školi je bilo OK (čitaj:nije bilo hrvatskog) i preživjela sam. Čak sam nešta i švrljala po testu iz fizike. Nikada nisam dobila pozitivnu ocjenu iz testa iz fizike, osim onog da ne idem na popravni. Glupa sam za te stvari. Upisala sam matematičku jedino da izbjegnem neke osobe s kojima sam išla u svoju 2. osnovnu. Neki su svejedno ovdje, ali neke sam uspjela izbjeći. I baš sam prije tjedna dana razmišljala s Ines o svakom razredu. Prvi je bio tako čudan, ja sam bila tako čudna. Nisam bila ja. Znam jedino da sam prvi dan vidila neku curu koja je imala Nirvana majicu u žute starke. Također, prvi dan sam pričala s Ines. Samo s njom, doduše. Ali prvi tjedan mi je uspjelo socijalizirat se. Bilo mi je užasno pokušavati i mrzila sam to, ali dala sam si zadatak - glumiti. I tako, vidila sam sčučajno još jednu curu u Nirvana majici. Na crnoj majici izvezen Nirvana znak. Ni ona nije išla sa mnom u razred. Onda sam nekoj curi htjela ukrast Kurtov beđ s torbe. Lice joj nisam zapmtila, slabo pamtim takve stvari. I tako, jedno vrijeme sam bila u relativno dobrim odnosima s ovima iz razreda. Čak sam i poslje škole išla na kavu. Danas ne znam zašto. Ne podnosim kavu. Također sam i pušila, dobro, s tom navikom sam počela u 6. razredu. Više ne pušim. Recimo da je taj 1. razred bio kriza identiteta. Zapravo, drugima sam pokazivala krivu sebe jer pravu sebe nisam htjela. Bojala sam da će me ljudi povrijediti, a to nisam htjela. I tonula sam u depresiju polako. Jedno vrijeme sam se i šminkala. Danas bi me se na to moralo natjerat pod prjetnjom smrti. Atmosfera u razredu je u 1. razredu bila najzabavnija. Sjedila sam s Matijom i čak sam i pričala pod satima. I onda je završio razred. Doba kada sam se čak i pokušavala prilagoditi i ostati prisebna i komunicirati s ljudima oko sebe. Mada sam se na kraju razreda već osjećala užasno, užasno osamljeno i prekinula sam sve veze sa svima jer sam vidjela da to nije za mene. Vrijeme sam provodila na blogu. U to vrijeme su nastali neki od mojih najotvorenijih postova o tome kako se osjećam. Da, na ovom blogu su. Ovaj blog postoji od tada. Dugo, jelda?Uglavnom, prestala sam i piti i pušiti i šminkati se i izlaziti i družiti se s ljudima koje sam poznavala. U 7. mjesecu išlo se na ekskurziju u London. Prvotno sam htjela ići zato što sam čula da je u Hard Rock Cafeu Kurtova gitara. Par dana prije puta sam vidila sam da je to Jazzmaster za dešnjake. Kurt nije svirao Jazzmaster. Nikada. Još manje Jazzmaster za dešnjake. Budale će se zabuniti i misliti da je to njegov Jaguar. Razočarala se jesam, ali i dalje sam predosjećala da Londona donosi nešto veliko, neku promjenu. Predosjećala sam to. Onda sam par dana prije puta također saznala da ćemo ja i Ines biti u sobi s neke 2 cure. Nekom Miom i Vlatkom. Svijet mi je propao. 2 umišljene glupače, mislila sam. Šminkerice koje će mi sa svojom šminkom i odjećom zatrpati cijelu sobu i koje neće moći prestat pričat o slatkim dečkima. Zapravo, za Miu sam mislila da je ona koja ide u a rezred, moja generacija. Ispostavilo se da nije. Mia je ona cura koja je imala onu izvezenu Nirvana majicu. Također je to ona ista osoba kojoj sam hjtela ukrasti Kurtov beđ s torbe. Dobro, kasnije sam tek saznala da je to ona. I otkrila sam da su mi Mia i Vlatka jako slične kao osobe. Imamo isti smisao za humor i sve. Propričale smo prvi dan. Čak i Mia i ja, a to je čudo jer nijedna nije baš razgovorljiva. Mislim da se 2. dan poznanstva već počelo s perverzarijama. U Osijeku smo se nastavila družiti. I tako sam upoznala i onu curu s Nirvana majicom i žutim starkama. Doru. S njom sam se sprijetaljila nakon jedno tjedan dana poznanstva. I prvi put u životu se nakon mjesec dana druženja nisam osjećala psihički umorno. Dešavalo se dosta toga to ljeto. I vratila sam se u školu. 2 razred, čudno doba. U razredu sam se još više izolirala. Još uz to je i loše to što sam sada konačno imala prave prijatelje, ali bili su u suprotnoj smjeni. Tako da sam čekala međusmjenu jer su ti odmori jedino bili zanimljivi. Pod odmorima sam uglavnom visila na WC-u s Ines, išla pišat. Imala sam fazu bojanja kose. Dobila sam električnu gitaru. To je značilo da konačno mogu imati bend. Do tada sam imala akustičnu. U 12. mjesecu sam svirala nešta malo s Lucijom, Sarom, Jelenom i Dajanom, ali to nije išlo. Zato sam u 1. mjesecu (nakon višemjesečnog nagovaranja od strane mog starog) pristala upoznati tog Stjepana kojem sam prodala akustičnu gitaru. Da ne budem sama s njim zvala sam Evu(Dorinu sestru) u bend i počeli smo svirati. Prvih mjesec-dva je bilo super. Pod odmorom sam bila s Evom i Stjepanom i bilo je dobro. U školi sam bila sretnija zato što sam konačno ostvarila veliku želju i tako to. Jedna dan sam pobjegla iz škole u kino gledat film o Cobainu. Razočarala sam se. Za Valentinovo smo napisale (Mia, Dora, Vlatka i ja) hrpetinu blesavih pisama za koja se stvarno mora biti retardiran da se ne skonta da su lažna. Matija ih je dobio oko 20. Također smo ga u to vrijeme počele zezati zbog toga što ima jaknu s krznom. Našla sam si zanimaciju u školi. To je uz bend povečalo moju sreću. Ali kako je vrijeme odmucalo, meni je Stjepan postajao antipatičniji. Svi ostali su (osim Mie) mislili da ga iz benda želim izbaciti samo zato što je muško. Pri kraj smo se stalno svađali oko izbora glazbe. Ja sam tvrdila da je on osoba koja se duri kao malo dijete i još neke ne baš ljepe stvari o njemu. Oni su (opet osim Mie) tvrdili da to nije istina. Na kraju su on i Eva bili zajedno. Nakon nekog vremena bend se raspao. Na neki način mi je bilo drago (nisam više morala trpiti svađe na probama), a opet bilo mi je i glupo jer sam opet bila sama. Uz glazbu, naravno. U to vrijeme sam počela manično slušati glazbu pod odmorima. Zaljubila sam se u riot grrrl više nego što sam do tada bila zaljubljena. Kako je došlo vrijeme alergija, ja sam se počela gušiti i sve sam manje i manje bila u školi. Na kraju sam imala oko 200 izostanaka. Zadnji dan je bio najbolji, naravno. Svi smo bili u istoj smjeni. Pobjegla sam s hrvatskog. Trebali smo kao za ocjenu napisati esej od 500 riječi na neku glupu temu. Ne volim hrvatski, ne volim pisati eseje s glupim temama. Tako da sam završila na "crnoj listi" i ispala sam neodgovorna. Zajedno s još pola razreda koji su pobjegli. Ja sam za to vrijeme lutala po tvrđi i jela svoje omiljene kisele gumene bombone. Imali smo glazbeni, zadnji put. Onda biologiju, na kojoj mi se nije dalo biti pa sam pobjegla. Uostalom Mia, Dora, Stjepan (ne onaj iz benda, Dorin dečko) i Vltaka su imali slobodan sat pa smo zujili okolo. Ne, Mia je odgovarala geografiju ako se dobro sjećam. Idući sat bila je etika. Etika je uvijek sat za pamćenje. Profesorica uvijek provaljuje takve gluposti i osjećaš se tako čudno na tom satu. Ne znaš kako se ponašati ni išta. I pitam ja profesoricu jel smiju Dora, Vlatka i Stjepan ući (Mia je i dalje odgovarala). I pusti ona njih i sjednemo mi. Morali smo crtati neku glupost, ne sjećam se više šta. Vlatka i Dora su pričale o svojim crtežima. Istjerala ih je van. Vlatka od tada misli da ona nije normalna. Dori i Stjepanu je jeziva. Mia misli da izgleda kao da je naganjala kokoši. Ja mislim da je smješna i da nije normalna. Kada je etika završila bio je kraj. Palili smo bilježnice ispred škole. Ja sam zapalila bilježnicu za hrvatski. I tako, drugi razred je završio.
Sada sam u trećem. Tek na početku. Pod odmorom je zabavnije nego prije, pogotovo ako smo svi zajedno. Uvijek se ima nešta raditi. Ili kuhati puding, ili plesati na hodinku (da, Mia i ja plešemo, prizor koji se ne viđa često) ili se hraniti grožđem ili raditi bilo kakvu glupost. Nekada (zapravo najčešće) samo pričamo gluposti. Samo, sati postaju sve dosadniji. U razredu se i dalje ne družim s nikim. Dobro, danas sam jednom objašnjavala svoj najdraži film MulHolland Drive. Svakako pogledati, savršen je. Samo jako težak za shvatiti. I Harhaj mi govorio da bi bilo glupo ne ići na maturalac. Još uvijek se dvojim. Nisam sigurna. Ja ne želim djeliti sobu s nekim da mi slučajno ta osoba ne bi prčkala po stvarima i CD-ovima (uvijek na put nosim oko 100 cd-ova). Znam da Ines neće, ali Ines i ja moramo biti s još nekim u sobi. I tu nastaje problem. Sa Snježanom? Ne, hvala, nisam psihički spremna na to. I onda, pitanje gdje se ide. Ja sam za Amsterdam, tamo stvarno želim ići. Ne zbog droge. Neću probati heroin, ne želim se vidjeti kako prodajem sve svoje drage stvari zato da bi si kupila prah koji će me ubiti i pretvoriti u veću biljku nego što jesam. Zaklela sam se samoj sebi da niada neću probati drogu koja nije heroin. Uostalom, moji razlozi zbog kojih idem na maturalac doro su poznati. Ako nemaš prijtelja, idi kupiti nešta. Tako da sve Nirvana i PJ Harvey stvari samo čekaju mene da ih kupim. Već se zamišljam kako dolazim u trgovinu. Imam onaj osjećaj u stomaku. Smijem se kao znanstvenik koji otkriva novi izum. Oh da, moram ići na maturalac. Naravno, zavisi gdje se ide. I pokušat se izborit za jednokrevetnu sobu ako je ikako moguće.
Budući da ne kontam informatiku i da ne povezujem dio s djelom, ja sam radila top listu Nirvaninih pjesama. Pa evo je. Sve pjesme poredane po redosljedu. Inače, to je jako teško raditi. Užasno je odlučiti se za najdražu pjesmu. Mada se najgore znaju - In Bloom, Stay Away, Smells Like Teen Spirit.

1. Radio Friendly Unit Shifter
2. Milk It
3. Serve The Servants
4. Frances Farmer Will Have Her Revange Here On Seattle
5. Negative Creep
6. Lounge Act
7. Aneruysm
8. Lithium
9. Oh, The Guilt
10. Verse Chorus Verse
11. Do-Re-Mi
12. You Know You're Right
13. Pennyroyal Tea
14. Something In The Way
15. Oh, Me
16. Blew
17. Polly
18. Aero Zeppelin
19. Return Of The Rat
20. Rape Me
21. Breed
22. Dumb
23. Where Did You Sleep Last Night
24. School
25. Downer
26. Stain
27. Dive
28. On A Plain
29. About A Girl
30. Paper Cuts
31. Big Long Now
32. White Lace And Strange
33. Curmudgeon
34. Gallons Of Roubing Alcohol Flew Trought The Strip
35. Spank Thru
36. Drain You
37. Scoff
38. Come As You Are
39. Lake Of Fire
40. Jesus Doesn't Wants Me For A Sunbeam
41. Other Improv
42. Even In His Youth
43. Endless, Nameless
44. Teritorial Pissings
45. Here She Comes Now
46. Sappy
47. Heart Shaped Box
48. All Apologies
49. Clean Up Before She Comes
50. tourette's
51. Sessions In The Sun
52. Talk To Me
53. Floyd The Barber
54. Swap Meet
55. Been A Son
56. Son Of A Gun
57. Very Ape
58. Mr. Moustanche
59. Mrs Butterworth
60. Beeswax
61. Sifting
62. Turnaround
63. Hairspray Queen
64. Big Cheese
65. Mexican Seafood
66. I Hate Myself And I Want To Die
67. Moist Vagina
68. Token Eastern Song
69. Sliver
70. Money Will Roll Right In
71. Help Me, I'm Hungry
72. Beans
73. Alcohol
74. Smells Like Teen Spirit
75. Stay Away/In Bloom

Stay Away i In Bloom mogu ponosno djeliti zadnje mjesto namjenjeno najgorim pjesmama. Ironično je to da je moj bend (onaj sa Evom i Stjepanom) svirao tu pjesmu. I dok smo je svirali ja sam skakala okolo i bacala se po podu. Mada je stvarno, stvarno ne volim. Kao mi Stay Away odnosno Pay To Play. Gorzota. Sada vidim da sam zaboravila uvrstiti The Man Who Sold The World. Koja sam ja budala. Uglavnom, to je jedna od više poziciranih pjesama. Kao i sve koje sam zaboravila. Sada ću si još malo sretno prepržiti još koji koncert od Nirvane koji još nisam i onda čekati idući mjesec kada ću moći skinuti novih 5 gigabajta glazbe. I nove koncerte. Postala sam ovisna o tome. Opet. Sjećam se još dok sam imala običan modem i dok sam tjedan dana skidala jedan koncert. I da budem iskrena, onda sam bila sretnija kada ga dobijem. Sada mi treba pola sata, ali nema ni onog osjećaja sreće. Kada se trudiš i napokon to dobiješ.
I evo, moj najiskreniji post ikada.
Prijatelje s kojima mogu razgovarati, družiti se i zabavljati, baš kako sam oduvijek zamišljala, pirčati o knjigama i o glazbi, razbijati noću, želim li to? Ha? Hej, ne mogu prestati vući svoju kosu! Molim te! Prokletstvo, Isuse, Jebeni Kriste Svemogući, voli me, mene, mene, mogli bismo pokušati, molim te, nije mi važno ni ako je pred očima svijeta, samo mi treba gomila, ekipa, razlog za osmijeh. Neću te gnjaviti, ah, sranje, sranje, molim te, zar nema nikoga? Netko, bilo tko, Bože pomozi, pomozi mi, molim te. Želim da me prihvate. Moram biti prihvaćena. Nosit ću odjeću koju ti želiš da nosim. Tako sam umorna od plača i sna. Tako sam, tako sam usamljena. Zar tu nema nikoga? Molim te, pomozi mi. POMOZI MI!

U nedjelju je bila godišnjice Neverminda. Nije mi se dalo pisati post. Jučer sam planirala, ali bila sam iznervirana zbog toga što ljudi toliko osuđuju Courtney bez razlike. Naspavala sam se i sada sam odmorna. Nakon dugo vremena. Svirala sam i sanjarila, kao pto i obično radim svako popodne. Kada sam se probudila stara je rekla da ću se ljutiti. Nisam znala zbog čega. Da, kupili su bicikle, mada ih već imaju. Ja bass gitaru nemam. Zapravo, ja bass gitaru JOŠ (naglašavam još) nemam. Imat ću je. Moram je imat. Ili Hello Kitty strat. Ali to mi je mal glupo budući da strat već imam. I sama sam ga sličicama pretvorila u moj costum Hello Kitty, Kurt Cobain strat i poseban je. Uglavnom, post o Nevermindu. Moje mišljenje o Nevermindu. Albumu kojega sam toliko voljela. Albumu koji sam neprestano slušala i albumu koji više ne slušam. I kada razmišljam, to nije tako loše. Pjesme su super, pjesme su savršene. Ali kada su izvedene live. Produkcija je usrala cijeli album i cijeli trud. Mix je usrao album i trud. Pa eto, moje analize pjesama.

Smells Like Teen Spirit
Ta mi se nikada nije sviđala. Da refren, da za svirati, da live ako sam raspoložena. Solažu sam naučila svirati tako da sam sanjala. Ne shvaćam cijelu strku oko te pjesme. Jer nije ništa posebno. Ima puno, puno boljih radova od te pjesme. Čak i tourette's više cjenim od Teen Spirita. Možda bi ovu pjesmu više cijenila da nije tako popularna, ali ne znam, stvarno ne znam. Da budem iskrena, nikada je nisam voljela. Čak ni kada sam počinjala slušati bend. Kada sam u 6. razredu javno priznala svoju ljubav prema Nirvani jednostavno me više privlačila Milk It i HSB. Teen Spirit, nikada. I produkcija je smeće. Totalno bezveze. Kako bi Kurt rekao, slatkasto dupe.

In Bloom
Ovu isto ne volim. Ovu ne volim čak ni live. Najgora Nirvanina pjesma. Definitivno. Dobro, Nature is a Whore, taj dio je super. Ostalo je sranje. Dobro je to da se mogu bacati okolo dok je sviram i solo je lud i sve to. Ali ne volim je i nikada je nisam i nikada je neću voljeti. Ima nešto tkao odbojno u njoj,

Come As You Are
Dugo mi je trebalo da otkrijem tajne gitarskog zvuka u ovoj pjesmi. Small Clone chorus je zaslužan za sve. Small Clone chorus je super. Jedva čekam da ga kupim i da ovu pjesmu ljepo sviram. U zadnje vrijeme mi baš dobro sjeda. Mada verziji s albuma opet moram dati crveno svjetlo. Tazlog - produkcija. Moje osjetljive uši to loše probavljaju. Ima savršenih live verzija. Obožavam je live i nikada mi je nije dosta. Obožavam se svirati, to je takav užitak. Nikada mi nije dosta sjebane verzije iz Paradisa. Također to je vjerojatno prva pjesma od Nirvane koju sam uopče čula. Prva je kojoj sam znala ime i melodiju i riječi. Nju slušam i volim otkada znam za sebe. I u vrijeme preziranja Unpluggeda nju sam uvijek voljela. Ali opet, nikada verziju s albuma.

Breed
Jedna pjesma na kojoj ne mogu naći manu. Dobro, mana su riječi. Ali čak i produkcija odgovara. Ta energija. Oduvijek me tjerala da se bacam po sobi. Ja volim tu pjesmu. Volim je slušati live jer uvijek je nešto posebno. Volim ga gledati kako svira solo za tu pjesmu jer se baca po podu. Također ne znam (još) svirati solo. Solo koji toliko volim jer je tako nesavršen i sjeban i tjera na bacanje po podu. Pjesma diže, veliki plus.

Lithium
Ona se svima sviđa. I nerado priznajem da se sviđa i meni. Obožavam je u svakom pogledu. Riječi, pogotovo onaj dio kada govori kako usprkos svemu neće puknuti. T o je ono s čime se ja poistovjećujem. To je ono savršeno. Plačem dok ga gledam kako ju svira. Obožavam ga slušati. Ali opet, sve je to super, sve je to savršeno - kada je live. Producija ju je usrala. Ali malo, stvarno malo.

Polly
Za nju je Bob Dylan rekao da Kurt ima srca. Ta pjesma je tako tužna. Ta pjesma je tako dobra, čak i u usranoj produkciji albuma. Mada mi se u početku nije sviđala. Sada je neizmjerno volim. Volim igtaru s 5 žica na kojoj ju je svirao. Volim glas i volim neuštimanost te gitare na kojoj ju je svirao jer pokazuje da ništa nije savršeno. Najbolja izvedba te pjesme je, dakako, live u Cactus Clubu 1990. Moćna, mada je i ova, akustična, super.

Teritorrial Pissings
Bez mane. Ijedne. Super je. U svakom pogledu. Sjećam se dok sam još imala bend i trebali smo svirati tu pjesmu. I Stjepan je u početku pjevao. I ja sam obično pjesmu završavala tako da sam se bacala po podu kako me glazba ponjela. Onda ju on nije mogao pjevati zbog toga što si je umislio da ima kao neki glas. Ionda sam ju ja počela pjevati. Ja ne znam pjevati. I sigurno je zvučalo grozno. Ali dok sam se derala refren pjesme i udaraka po gitari skoro mi je pukao glas. I onda sam možda shvatila kako mu je bilo svirati je. On ju je svirao na zadnjem koncertu. I pjevao. Dok mi se glas gubio. Tu nema gubljenja glasa. Ali ima bijesa, energije, napada na društvo i svega. Može se osjetiti sve Kurtve ojećaje koje je imao dok je radio na pjesmi. Neizmjerno je volim.

Drain You
Na Nevermind DVD-u Butch Vig je pričao o tome kako je Kurta tjerao da ne znam ni ja koliko puta svira taj dio na gitari da bi imao hrpu gitarističkih dionica. Produkcija mi se ne sviđa, ali to je jedna od pjesama koje uvijek mogu slušati i neprestano mogu slušati i uvijek će mi se sviđati. Osobno preferiram live verzije iz 1993. jer nisu usrane očajnom produkcijom.

Lounge Act
Meni najdraža pjesma s cijelog albuma. Mada preferiram prvu verziju. Ali ovdje se sve poklopilo. Produkcija zapravo savršeno odgovara takvoj pjesmi. Bass dionica razjebe mozak i uvuče me u potpuno drugi svijet. Mogla bi je slušati stalno i nikada mi ne bi dosadila. Posebna je na neki način jednosavno je najbolja.

Stay Away
Pjesma - užas. Možda čak gora i od In Bloom. Ne volim je. Jako je ne volim. Grozota.

On A Plain
Znala sam tonuti u te depresije koje su trajale mjesecima. Crne rupe iz kojih se nisam mogla izvući. Mrzila sam se, a opet sam se voljela više nego što sam voljela ljude s kojima sam išla u školu. Zapravo, to raspoloženje je trajalo cijeli 7. i 8. razred. Kada sam promijenila školu i kada sam se osjećala posrano i jadno i kada nisam htjela ustati iz kreveta. I onda sam slušala ovu pjesmu. I jako mi je prirasla srcu. I jako je volim. I riječi su super. I svaka pohvala. I produkcija je sranje.

Something In The Way
Sve pohvale. Čak i produkciji. Mislim da govori dovoljno. I da, opet se vraćam u 7. razred. Jednostavno flashback. Osjećam se opet kao onda. Grozno. U školi užas, kod kuće isto. Samo dernjava. Ja i brat još uvijek djelimo sobu. Povećana dernjava. Ja bez privatnosti i samoće za kojom žudim. Moj unutrašnji svijet se raspada. Slušam tu pjesmu i zamišljam kako sam ja ispod tog mosta. Tog mosta, koji izgleda tako bolesno. I pada kiša i tmurno je, a opet mije bolje nego u toj školi i nego u sobi s bratom. Na sreću, više nije tako.

I šta je bilo u tom albumu šta je promijenilo cijelu generaciju? Jedna bend, jednim albumom je potaknuo revoluciju koja i danas užasno utječe na glazbu. Bila je dovoljna jedna pjesma koju ne volim i sve se promijenilo. Da je sada 1991. vjerojatno ne bi bila jedna od obožavateljica benda. Ali nije. Vrijeme se promijenilo i to možda mjenja i cijeli album. Ne vjerujem da bi bio tako uspješam da je objavljen sada. Sada nismo u vremenu kada ljestvicama vladaju muški macho kreteni. Onda je Nirvana bila dašak nečega drugačijeg. Kurt je svirao u haljini i bacao se u publiku i bubnjeve. Zaustavljalo je pjesme na polga iz glupavih razloga i tako to. I to ih je činilo super. Nažalost, to se na Nevermindu ne vidi. Riječi pjesama jesu super, to stoji. Sva genijalnost pjesama, nikada je neću poricati. Ali pretjerivanje je ovo nazvati najboljim albumom jer pokraj In Utera zvuči smiješno. Kao da se Kurt išao malo zajebavati. Ali nije. On je u ono vrijeme htio snimiti takav album. Mada je kasnije poricao, on je htio da album bude uspješan kao što je postao. Samo, on nije vjerovao da će postati. Možda je baš to Nevermind učinilo posebnim. Ne znam.

Ja sam pravi Nirvanin fan, znate li to?! Ako ne znate, pišem ovaj post da to dokažem i uvjerim vas u to da ROCK živi, mada je ona kučka od Courtney ubila Curta. Ne znam kako je to mogla napraviti. On je bio tako drag i slab i bespomoćan. A bio je milijardama puta bolji glazbenik od nje. Ona ga nije voljela, ne kao ja. On bi zapravo trebao biti samo moj!Moje malo blogao! I ne, ja ga ne bi ubila kao ta kučka. Mi bi zajedno svirali I'm so happy pjesmu i svirali bi Hello pjesmu. Ne znam kako je to mogla napraviti svom djetetu. Nju se treba ubiti. Ne shvaćam kako neko može voljeti i Nirvanu i Hole jer Hole je smeće. Courtney je smeće, a Curt je Bog. Jednog dana želim imati dečka koji će biti preslikani On. Koji će pjevati kao on i svirati i da, oni će biti jednaki. A ja ću biti bolja od Courtney njemu, da, hoču. Jer ona je jedna jebena kučka, ja nisam i to ću pokazati. Moraju dokazati da ga je ona ubila! Moraju.

Eto, ne znam kako da se bolje izrazim. Ovo je, kao što se vidi, još jedan od mojih napadaja na Nirvanine fanove. Jučer sam provela cjelu večer ismijavajući ljudsku glupost na MSN-u. Dobro je to. Ne shvaćam ih. Da, ja volim Kurta. Ali ne, ja ne mislim da je Kurt savršena osoba bez ijedne mane. Isto tako ne mislim da je bio bespomoćan. I ne mislim da je ubijen. On se ubio. Umro je zato što je on to htio. Courtney, ona je bila ona koja ga je voljela i koja ga je shvaćala. Pokilada se zbog njega. I sve bi napravila za njega jer ga je voljela. Da, volimo ga i mi, ali ona ga je voljla više od nas. U ono vrijeme, mi bi samo bili oni koji ga siluju i uništavaju. I nekada me sram svoje ljubavi jer znam da bi njega bilo sram to što ga toliko volim. Ali kako ga ne voljeti kada sam odrasla uz njega? Uz njega sam proživjela sve i svašta. I bila sam na vrhu i bila sam na dnu. I voljela sam život i htjela sam ga si oduzeti. Jednostavno SVE, sve krajnosti, sve uz njega. Ali opet, ne znači to da moram mrziti Courtney. Osobu koju je on voljeo. Ne mora to značiti ni da moram voljeti Courtney. Mada je volim (i u nju bijah zaljubljena u 8. razredu, al zaljubljenost prošla) i poštujem kao osobu i kao glazbenicu jer su joj pjesme jednostavno predivne. I jel iko ko napada Courtney ikada poslušao riječi pjesama s albuma Celebirty Skin? Jel iko poslušao glazbu s Live Trough This? Ne, jer su svi puni predrasuda. Da je ona glupa krava koja ga je držala u šakama. Ovo je kratak post, ali ima više značenja nego možda ijedan koji sam dosada napisala. Jer jednostavno ne shvaćam kako je tako lagano osuditi, a tako teško prihvatiti i voljeti?
Pogotovo osobe koa što je ona. Pa dajte, ona je prošla kroz pakao! Ona je ostavljena s 11 godina! Ona se kurvala da bi preživjela. Nju niko nikada nije volio, niko osim njega. I zašto je onda mrziti? Roditelji su je zanemarivali dok je bila beba, Kurt je bar imaoonih 7 ljepih goidna, ona nije imala ni to. I da, sada se drogira. To je njen izbor. Preživljava kako zna i može. Ne bi ona ubila osobu koju voli. I od koje je primala toliko ljubavi. Ona je 1994. napisala da ne može uzgojiti novo srce. I vjerojatno ga još voli. I sigurno ga još voli. Vjerujte, ono ekcentrično ponašanje je samo da bi se prikrila nesigurnost. Jer lakše je hodati s gaćama na glavi nego ponosno gledati pred sebe i ići životu u oči. A osuđivati, to je najlakše. Poslušajte glazbu, probajte shvatiti i suosjećati, pa onda osuđujte, veliki ljubitelju Curta Kobaina.

Evo. Da ne moram Dajani ostavljati ovoliki komentar napisala sam post koji je vidljiv više ljudi. Kao neke čudne stvari u vezi mene i neke moje tajne. Za više od pola toga nisam nikome rekla iz više razloga. Prvi razlog je taj da mrzim "ozbiljne razgovore".Drugi razlog je da se jednostavnije otvoriti na blogu.

1.Užasno se bojim otvorenih vrata. Toliko da imam napadaj tjeskobe i panike ako sam slulučajno u sobi u kojoj su otvorena vrata. I uz to, mislim da mogu osjećati kada su vrata otvorena ili ne.
2.Rolete ljepim izolir trakom. Zapravo, ako slučajno vidim da malo svjetla prolazi kroz njih, ona ih ljepim i uvijek prije spavanja par puta provjerim jel svjetlo ulazi ili ne. Naime, ako se slučajno vidi malo svjetla ja ne mogu zaspati jer osjećam da me neko gleda.
3.Bojim se ulilnih svjetiljki zbog toga što stvaraju čudnu buku. Od buke koju one stvaraju često ne mogu spavati.
4.Jako sam osjetljiva na svakakve zvukove. A to mi najviše smeta kod spavanja. Čujem doslovno sve. I ne mogu spavati zbog toga što mi brat (koji je kat ispod mene) preglasno diše. I također, ulična svjetiljka.
5.Ponekada mislim da frižider želi pričati samnom jer ispušta čudne zvukove. I tih zvukova se pjnekada bojim, baš kao i zvukova koji izlaze iz kompjutera dok radi.
6.Čujem sat na mobitelu kako kuca.
7.Ne volim se ustajati i mogu spavati satima jer mi je jako mrsko ustati se. Da je po mom, uopće se ne bi budila.
8.Dok spavam popijem oko pola litre vode.
9.Sanjam u nastavcima i uvjerena sam da su mi snovi paralelni život koji vodim, a da je ovaj život zapravo možda samo san.
10.Opušta me mjenjanje žica na gitari. Žica mi nikada nije pukla tijekom sviranja. Samo 2 puta tijekom stavljanja i to me jako deprimiralo.
11.Gitaru sviram od 7. ratreda i sama sam je naučila svirati dobrim dijelom gledajući usporenu snimku Nirvaninog Unpluggeda.
12.Ideje za vlastite pjesme jako mi često dolaze u snovima. Čujem melodiju i onda je jednostavno odsviram kada se probudim.
13.Prava solaža koju sam naučila svirati bila je za Smells Like Teen Spirit. Naučila sam je svirati – u snu. Jednostavno sam sanjala daje sviram i kada sam se probudila znala sam je. Isto je tako bilo i s bass dionicom Lounge Act i gitarskom donicom za Drain You i Radio Friendly Unit Shifter.
14.Jako rijetko me se može vidjeti da pijem gazirano. Razlog: kada pijem gazirano zamišljam si (ne znam zašto) svoje grlo kako je grveno i upaljeno i trune i imam u njemu gnojne čireve koji pucaju kako mjehurići pića dolaze na njih i onda mi sok pomješan s gnojem curi niz grlo. Predino, zar ne?
15.Gadi mi se meso, margarin i mljeko.
16.Pokušavam biti vegetarijanac, ali starci mi ne daju zbog toga što su uvjereni da sam neuhranjena.
17.U životu nisam imala 50 kila bez odjeće.
18.Skupljam Starke od 6. razreda i zasad imam 7 pari. Od toga sam 3 para kupila ove goidne.
19.Obožavam Hello Kitty.
20.Pod nastavnom (pogotovo pod hrvatskim) cijelo vrijeme crtam Hello Kitty i svi misle da nisam normalna.
21.Dovoljno mi je da neku pjesmu zamislim i da mi ta pjesma počne svirati u glavi. Tako da mi nekada pod nastavom ni ne treba mp3 player za slušanje glazbe, dovoljan je moj mozak.
22.Od 7. razreda sanjam o tome da sviram u bendu.
23.Do sada sam bezuspješno pokušavala svirati u 2 bedna. Nije išlo. Ne zbog toga što ja ne znam svirati nego zbog toga što imam istančan i specifičan glazbeni ukus.
24.Slušam skoro isključivo bendove 80-ih i 90-ih. I to sam ako nisu svi članovu u bendu muškarci i ako se bedn ne pojavljulje na MTV-u baš često. Naravno, ima i iznimada tipa Nirvana.
25.Jedno vrijeme u 1. razredu sam bila zaljubljena u Polly Jean (PJ) Harvey. I to doslovno.
26.Često se gubim i ne znam gdje sam i tko sam.
27.Ne znam kako se zovu određene osobe iz razreda.
28.U svom razredu se ne družim s nikim. Bar ne izvan škole. Jedino nekada pod odmorom s Ines. I to ako nisam s Miom, Dorom ili Vlatkom ili ako ne slušam glazbu i ako ne zujim.
29.Mrzim izraz „voditi ljubav“ jer mi je ljigav i sav nekako bezveze.
30.Također mrzim izraz „seksualna orijentacija“ jer mislim da je cijela stvar oko seksualne orjentacije glupa i besmislena. Tako da nisam ni straight, ni lezba ni bi ni aseksualka.
31.Ne volim gledati filmove s ljubavnim pričama običnih „straight“ parova jer ih smatram ljigavim i prožvakanima.
32.U svemu mogu naći diskriminaciju žena.
33.Mrzim izraz rock jer ga smatram seksističkim.
34.Također mrzim izraz „grunge“, bar kao vrstu glazbe jer ti „grunge“ bendovi nemaju ništa zajedničko. Nirvana čak nije ni iz Seattlea.
35.Skoro niko ne znam da slušam Evanescence. Mada to nije moj stil glazbe slušam ih isključivo zbog riječi pjesama.
36.Mrzim u postovima na blogu koristiti smajliće jer ima nešto jeivo u njima.
37.Također ne volim imati 10000 različitih boja i veličina slova u jednom postu jer se onda osjećam poput papige.
38.Ne volim pisati velika slova, draža su mi mala.
39.Prvi put kada sam si napravila neki dojam o Nirvani imala sam 5 goidna i mislila sam da je Kurt dosadni dedica koji sjedi na stolici i svira akustičnu gitaru. Bio mi je užasno dosadan.
40.Godinama sam se doslovno bojala Nirvaninog Unpluggeda. Počela sam Nirvanu slušati u 5. razredu (prvom polugodištu), a Unplugged sam se zbog straha da će biti dosadan) usudila u liniju staviti tek pred kraj 6.
41.Kada sam počela slušati Nirvanu to nikome nisam rekla skoroz do 6. razreda jer me je bilo sram slušati „tako staru glazbu“. Danas me sram zbog toga što me onda bilo sram.
42.Bojim se telefona. Mislim da u njima ima nešto zlo. Zato se na kućni skoro nikada ne javljam. Bojim se da će me nazvati baka.
43.Također ne zovem nikoga n na kućni telefon od straha da će se javiti roditelji.
44.Neugodno mi je nazvati prijatelje (čak i na mobitel) i obično mi treba pola sata da se odlučim nekog nazvat.
45.Mrzim se gledati u ogledalu, pogotovo nakon tuširanja. Tako da se gledam jedino kada se češljam.
46.Prije nego što sam upoznala Miu i Vlatku tjedan dana sam se psihički pripremala na to tako da nisam izlazila iz kuće i cijelo vrijeme sam ležala u sobu i slušala Polly Jean i Nirvanu.
47.Mia, Vlatka i Dora su jedine osobe s kojima sam propričala prvi dan kada sam ih upoznala.
48.Kada god gdje pročitam ime Kurt malo mi fali da se rasplačem, čak i ako se ne radi o Cobainu.
49.Jedva čekam priliku da se odselim iz Hrvatske zbog toga što mi se ne zsviđa ova zadrta, neliberalna katolička država.
50.Mrzim šminku i solarij.
51.Ne snalazim se kada je nešta uredno. Naprimjer, moja soba. Odjeća je skoro uvijek izvan ormara i papiri i sve je na podu. I uvije točno znam gdje je šta. Kada spremim sobu treba mi dosta vremena da nađem određenu stvar zbog toga što ne znam gdje je.
52.Tata mi radi u školi u koju idem, ali to ne pomaže. Mada sam godinama prije nego što ću upisati školu išla u nju, prvih mjesec dana sam se gubila u školi više od ikoga iz svog razreda zbog toga što sam mješala katove.
53.Užasno sam izgubljena u prostoru. Ne znam koja je ljeva, a koja desna strana. I nikada nisam sigurna da znam gdje sam. Jučer sam se izbubila u školi silazeći niz stepenice jer najednom nisam bila sugurna na kojem sam katu.
54.Najomrženiji predmeti su mi tjelesni, informatika i fizika.
55.Kada gledam neki film ili kada čitam neku knjigu mogu se toliko uživiti u osobu iz knjige da se odjednom počnem ponaštai kao ta osoba iz knjige ili filma, a da toga nisam ni svjesna.
56.Bojim se češljanja i češljanje me užasno boli.
57.Također se bojim paukova. I to toliko da sam jednom skoro umrla kada sam vidjela pauka mikroskopske veličine na stepenicama.
58.Užasno brzo mjenjam raspoloženje.
59.Kada sam u razredu ne slušam ljude oko sebe i zbog toga se onda zna desiti da me zovu, a ja ih jednostavno ne čujem.
60.Mogu satima gledati u istu točku na zidu u sobi i slušati glazbu i vrijeme mi onda prolazi užasno brzo.
61.Pričam s posterima. Nekada ne mogu zaspati jer pričam s Kurtom cijelu noć.
62.Glazbu shvaćam PREVIŠE ozbiljno. Šta i nije čudo budući da sam još prije 7 goidna odlučila posvetiti cijeli svoj život glazbi. Dora misli da zbog toga nisam baš normalna.
63.Pod fizikom i matematikom uvijek pravim liste tipa „Pjesme koje me rasplaču“ ili „Najbolji prvi stih iz pjesme“ ili „najbolji dio pjesme“. Zbog toga je Dora rela da glazbu shvaćam previše ozbiljno i da nisam normalna.
64.Mada nikada nisam probala heroin često se osjećam nadrogirano. Boli me glava i spava mi se, a u isto vrijeme mi je odlično.
65.Obožavam biti sama kod kuće. Osim kada moram spavati, onda se uplašim.
66.Mrzim lajanje pasa. Jako mi smeta jer uz lajanje uvijek čujem neke čudne zbukove.
67.Uvjerena sam u to da osjećam Kurtovu prisutnost i da cijelo vrijeme hoda uz mene.
68.Cijelu sobu sam obljepila posterima zbog toga što se jedino tako mogu osjećati sigurno.
69.Mrzim bijelo obojane zidove bez ičega na sebi. Do te mjere da se bojim takvih zidova.
70.Bojim se voziti brodom i bojim se duboke vode jer zamišljam kako kilometrima ispod mene nema ničega i kako će me nešta jednostavo usisati, a ja ću cijelo to vrijeme biti živa.
71.Previše upotrebljavam riječ „mrzim“ i zbog toga sam više puta imala ozbiljne razgovore s Dorom da me nauči upotrebljavati tu riječ.
72.Često haluciniram. Bez droga. Ali svjesna sam da to nije stvarno. Tako sam prije godinu dana pod fizikom vidjela Kurta kako mi maše i zove me da idem van.
73.Uvjerena sam da sam u svemu najgora i jako mi je neugodno kada mi neko kaže da sam u nečemu dobra zbog toga što mislim da ta osoba laže.
74.Mrzim nositi sparene čarape zbog toga što mi je to glupavo.
75.Skoro sam uvijek u majici nekog benda. Ali ne kupujem one komercijalne koje su mi se zgadile (njih nosim samo kod kuće) nego si ih sama pravim.
76.Obožavam kupovati gaće i grudnjake.
77.Mrzim rozu boju, ali to mi je najdraža boja za donje rublje.
78.Obožavam se farbati u ljubičasto i tirkizno.
79.Godinama sam mrzila svoju kosu, a sada mislim da kosa najljepšta stvar na meni.
80.Jako sam zaboravna. Stvari zaboravljam u sekundi. Ali zato se sjećam različitih gluposti tipa kakvu je ko facu imao u određenom trenutku.
81.Koliko sam zaboravna toliko dobro pamtim zvukove.
82.Mrzim tehnologiju i znanost.
83.Također mrzim prirodne znanosti, ali svejedno sam upisala matematičku gimnaziju. Razlog: izbjegavala sam ljude iz osnovne. Inače od svih ljudi koje znam jedino je Mia upisala šklu zbog istog razloga kao i ja.
84.Volim životinje, ali ne da mi se brinuti o njima.
85.Jako se bojim lopte. Ne mogu opisati koliko.
86.Instrumenti koje moram naučiti svirati su: vilonočelo, klavir i bubnjevi.
87.Ne slušam CD-ove ako za njih nemam ljepo isprintani omot u boji i debelu kutiji i ako mi CD ljepo ne stoji na polici.
88.Najgornim Nirvaninim albumom smatram Nevermind, ali zato imam DVD Nevermind, kazetu Nevermind, CD Nevermind i rozu gramafonsku ploču (na koju sam izrazito ponosna) Nevermind.
89.jećam svega u vezi kupovine svakog Nirvaninog original albuma koji imam (a imam sve originale).
90.Skupljam distorzijske efekte za gitaru. Zasad ih imam 3, ali uglavnom koristim jedino onu koju sam si sama programirala.
91.Općenito imam običaj skupljati sve do čega dođem tako da mi je soba puna gluposti koje skupljam jer ništa ne bacam. Čak ni razbijeno staklo jer sam uvjerena da če mi sve jednog dana ponovno trebati.
92.Poprilično sam sramežljiva i ne otvaram se ljudima baš lagano. Ali to me ne sprečava da pričam o perverzarije cijelo vrijeme.
93.Obožavam pričati o seksu na svoj način. Točnije obožavam ismijavati seks.
94.O seksu imam čudna i podjeljena stajališta. U isto vrijeme mi se gadi (neki ogavan tip se zabija u tebe da bi se zadovoljio, a tebe to boli) i mislim da će proći još puno godina prije nego što to napravim. A opet u isto vrijeme me privlači i mislim da možda uopće ne mora biti tako loš kao si s osobom koja te voli.
95.Imam 17 i nikada nisam imala dečka i samo sam par puta bila zaljubljena (mislim 2) u živu osobu, a da je ta osoba iz Hrvatske.
96.Živim u svom svijetu koji već godinama sama radim i niko ne zna tajne mog svijeta, do sada niko ne zna ni da postoji.
97.Mrzim orahe i lješnjake.
98.Prestala sam gristi nokte, ali sam zato počela gristi unutrašnju stranu usta tako da su mi usta sada puna rada.
99.Jako se teško napalim (čudno za moje godine) i imam sjebane hormone. Toliko da se jedino mogu napaliti ako čujem Kurtov glas. I to samo u specijalnim trenutcima.
100.Ovo svi znaju, ali nema veze. Menstruaciju imam otprilike svaka 3 mjeseca i to uz takve bolove da ponekada ne mogu disati jer me boli cijelo tijelo.
101.U porsijeku popijem pola litre vode svaki odmor šta rezultira time da sam skoro svaki odmor na WC-u. Nekda i pod satiom. Uz to imam i slab mjehur,.
102.Mogla bi danima neprogovoriti ni riječ.
103.Svaki dan bar 10 puta nacrtam prekriženo srce. To je inače znak benda Hole, ali ne znam zašto to radim.
104.Ima još toga, ali ne mogu se sada sjetiti.
105.Čitam romane Virginie Woolf zbog toga što jedino njih mogu "provariti" jer nisu ljigavi.
106.Mrzim kuhati.
107.Nikada si ne solim hranu.
108.Najdraže glumice su mi Naomi Watts i Chloe Sevigney. Samo nemojte misliti da volim King Kong ili da sam fanatična obožavateljica Kruga.
109.Kada jedem pizzu obavezno skidam salamu s nje i bacam je oko sebe.
110.Neugodno mi je pozdraviti nekoga, ali mi zato nije neugodno hodati gradom s gaćama na glavi. Također mi nije neugodno raditi razne glupost koje se hrpa ljudi nikada ne bi usudila. Ali te najobičnije stvari, želim da me zemlja proguta.
111.Dnevno popijem oko 4 litre vode.
112.Nekada pričam sama sa sobom. Zapravo ne baš nekada, više puta dnevno.
113.Mrzim sve vrste sportova. Iz dna duše. Ali dobro, to svi znaju.
114.Nikada ne nosim bijele gaće ni bijele čarape ni bijeli grudnjak.
115.Ne podnosim Meksičke sapunice. Uvjerena sam da je to zlo stvoreno da uništi čovječanstvo.
116.Mada je fin, izbjegavam sladoled Macho zbog toga što se zove Macho.
117.U stanju sam sve napraviti zbog nečega šta jako želim.Čak toliko da sam cijelo gradivo fizike, cijelu godinu, uspjela naučiti za jedno popodne. Samo sam užasno ljena.
118.Volim drugim ljudima dirati kosu.
119.Bojim se boli. Također se bojim straha jer sam užasno strašljiva osoba i bojim se hrpe stvari,
120.Ovo baš nije za pohvalu i svi misle da nisam normalna - ja stvarno jako rijetko (2.3 puta godišnje) depiliram noge. I to samo ako idem na kupanje ili tako nešta. Imam sreću pa na nogama i rukama imam bijele dlake koje se vide samo pod određenim kutem i to samo ako se neko zagleda u moje noge.
121.Ne volim svoje tijelo jer sam uvjerena da sam premršava i samo sam se jednom u životu skinila pred nekim. I to je imalo posljedice. Skinila sam se pred Dorom u potpunom mraku i išle smo se tuć spavaćicama i kako se nismo vidjele ona me je udarila spavaćicom u oko. Inače imam jako osjetljive oči.
122.Svaki dan imam po par deja-vu-a ili kako se to već piše. Stalno mi se stvari ponavljaju i uvjerena sam da sam ovaj život već proživjela.
123.Toliko ne znam razliku između sna i stvarnosti da sam jednom provela sat vremena gledajući korz prozora kada će susjed ići šetati tigra.
124.Sklona sam malim opsesijama zbog kojih sam u stanju zapustiti sve oko sebe.
125.Često pišem pisma izmišljenim osobama ili previm intervjue sama sa sobom. Također izmišljam različite bendove i pretvaram se da sviram u njima i onda slušajući neku tuđu glazbu (najčešće PJ Harvey) zamišljam sebe kako ja to sviram pred publikom.
126.Mrzim tepihe,osim onih debelih i mekanih.
127.Usred ljeta se pokrivam s jorganom i dekom jer se osjećam čudno ako se pokrivam samo plahtom. To rezultira time da se stalnu budim da si uplaim klimu.
128.Kao što se moglo zaključiti - fascinirana sam snovima. Ali do te mjere da niko ne zna. Neprestano razmišljam o tome šta ću sanjati ili kako. Također stvaram svoje snove kada mi je dosadno.
129.Volim smišljati pričice, ali nikada ih ne zapišem pa ih zaboravim. Inače, rpičicu mogu smisliti za 5 minuta.
130.Ne volim kada me ljudi shvaćaju ozbiljno dok se šalim točnije dok pričam o seksu.
131.Ne volim kričave boje. Jako ne volim kričave boje. Osim za gaće i grudnjake. Tako da sam najčešće u sivom, smeđem, zelenom, ljubičastom, tamno crvenom, crnom i bijelom.
132.Često dok pišem pokušavam uroniti u riječ i slova. Također zamišljam sebe kako plivam među njima. To je recimo bilo jučer pod hrvatskim. Gledala sam neku riječ i zaronila u njoj i plivala u njoj. BILA SAM U NJOJ. I onda mi je profesorica rekla da sam nepristojna zbog toga što joj nisam odgovorila na pitanje. Inače, nisam čula šta me je pitala jer sam se upravo hvatala za slovo O jer me F htjelo pojesti.
133.Svaki dan se iznova iznenadim kada vidim koliko su ljudi bezosjećajni i zli.
134.Mrzim sve šta je sjajno. Pogotovo mrzim šljokice, oprane srebrne aute i žuto zlato.
135.Volim se igrati u pijesku. A volim se igrati i skrivača.
136.Organski ne podnosim društvene igre. Igram jedino Igru života jer tamo mogu izmisliti bolesnu priču o sebi.
137.Skoro sam pokidala kartu za rock zvijezdu u Igtri života kada sam vidjela da je na njoj nacrtan Kurt Cobain. Da, je. Kako svira na Live And Loud koncertu.I svira s naočalama na očima. Sunačanim. Skoro sam pokidala kartu zbog toga što na tom koncertu on nije imao naočale i to smatram uvredom za Kurta.
138.Bojim se postera Orlanda Blooma, Vin Diesela, Chan Michael Murray-a, Tokio Hotlea, US5-a i svih tih "zgodnim dečkiju" jer ih smtram ljigavim i ogavnim i uvredom čovječanstva.
139.Kao mala sam skupljala sve u vezi Spice Girls, Ricky Martina, Backstreet Boysa, Leonarda DiCapria i Britney Spears. I nije mi bilo bitno to što su mi Spicice dosadile nakon 2 tjedna slušanja, a ostale nisam ni čula.
140.U novčaniku imam Kurtovu sliku i iglu i špricu.
Osobe koje sam spominjala u postu:
Virginia Woolf

Frances Farmer

Naomi Watts

Chloe Sevigney

Kurt Cobain

Od mene do Dore na slici idemo - ja, Mia, Vlatka, Stjepan, Dora

Ne znam kako da opišem koliko mi je falio taj glas. Možda je najbolje to opisati tako da sam se počela tresti kada sam čula Negative Creep. Doslovno. Ležala sam na krevetu i počela sam se tresti kada je počeo refren. Nisam ja normalna. Jučer sam skinila 3 bootlega. Danas sam skinila verziju In Utera koju je Kurt htio objaviti. Zabranjenu, prljavu verziju. Verziju koja je trebala uništiti karijeru benda. Neobjavljenu verziju, naravno. Ne trabam valjda napisati koliko bolju verziju. Meni najdraže pjesme (Serve The Servants, Milk It i Radio Friendly Unit Shifter) zvuče tako moćno i tako bolje, pogotovo Milk It. Vjerojatno zbog toga što obožavam nesavršeni zvuk. Zbog toga volim demo snimke. Zbog toga volim Nirvanu. Jer znam da će uvijek zajebati. Znam da nikada ništa neće biti isto. Solaže će uvijek odsvirati drugačije, pjesme će uvijek otpjevati drugačije. Ili će pjevati Negative Creep kao falset ili će se derati Come As You Are kao manijak. Ili će se početi smijati usred Slivera. Ili će jednostavno zaustaviti svoju najpoznatiju pjesmu da bi rekao tehničarima da ugase plava svjetla jer mu se ne sviđaju. Na kraju će se zahvaliti na svjetlima i nastaviti s pjesmom tamo gdje je stao. Nikada se ne može znati hoće li se na kraju koncerta baciti u publiku ili će se baciti na bubnjeve. Možda će samo pljunuti u kameru, a možda će drkati u kameru i na kraju pljunuti. Niz je mogućnosti. Isto, nikada se ne zna kako će se obući na koncertu. Piđama, đemper posuđen od prosijaka, obično, haljina, kostim dinosaura, odijelo ili body. Niti se ne može znati kako će preurediti pjesmu. Isto tako, set je uvijek nepredvidljiv. Može koncert započeti s Polly, a može i s nekom življom pjesmom. Može svirati School poslje About A Girl, a može i neku mirniju pjesmu. I to volim. Zbog toga obožavam slušati koncerte. Jer su uzbudljivi i nepredvidljivi. Volim ih i gledati. Mada mi se nakon drkanja u kameru malo zgadio. No svejedno, volim ga gledati. Samo se bojim da ću pokupiti njegove kretnje. Već sam pokupila stil sviranja i to mi pomalo ide na živce. Pokupila sam iživljavanje na gitari i te anti solaže. Kao i vječitu upotrebu powerchorda. Čak i sviram na istim efektima. I koristim istu jebenu trzalicu. No dobro, preživjetu ću to, mada nisam jaka osoba. Ugalvnom ne znam više ni zašto sam počela pisati ovaj post. Da, mislim da sam krenila pisati o tome kako i zašto volim slušati (i gledati ako sam u mogućnosti) Nirvanine koncerte. Zapravo, da budem iskrena ni ne gledam baš Davea i Krista. Fiksirana sam na jednu osobu koja hipnotizira dok ga se gleda. Ako neko priča dok ja gledam Nirvanin DVD ili nešta ja ću počet isijavat negativnu energiju. Bar Vlatka tako kaže. Nikada taj trenutak neću zaboraviti. Prošlo ljeto. London. Prvo gledanje Nevermind DVD-a u životu. To je bio drugi dan u Londonu i Mia i ja smo jako htjele gledat DVD. Ili sam sam ja htjela jako gledat, a Mia ga je samo hjtela gledat,više se ne sjećam. Stavile smo DVD, sjele na kožni kauč i u krilo uzele štrudle s višnjama (obje ih obožavamo). Ja sjela do zvučnika (da bolje čujem i da brže naučim DVD napamet), a Mi apokraj mene. Do Mie Vlatka, koju DVD i nije baš zanima, ali gledala je s nama. Ines (koja nema nimalo zanimanja za to) je sjela do Vlatke. I počinje DVD. Ja u transu. Skoncentrirana do boli. Smeta mi to što čujem kako Mia i ja žvačemo. Ukipljana sam. Ines se ide otuširati. Kurtove slike, isječci s kmoncerata. Već smo vlažne, ako iko progovori mogla bi udaviti tu osobu. Vlakta komentira kako je Kurt dobar, ja još ne isijavam negativnu energiju, volim slušati dobre komentare o njemu. Mia i ja na sve odgovaramo s da i ne. Ili najčešće aha. Na to dolazi Ines i počinje govoriti nešta o vodi. Ja kipim. Vlatka osjeća negativnu energiju. Rekla je da je mislila da ćemo se i Mia i ja raspukniti u tom trenutku. Trenutak kada Kurt ruši mikrofon usred Breeda i ruši se na koljenja i onda tkao pjeva je savršen. Rasplakao me zbog toga što smo ga izgubili jer bio je tako genijalan. Još jedan trenuak vezan uz isijavanje energije. Opet Engleska. Bili na izletu u Brightonu. Ja ugledala Kurtov poster (mada sam ih već kupila par). Opet sam se sva uspjenila i skakala okolo koa luđak kada sam ga kupila. Poslje postera vidila ja u jednoj trgovini MOJO s Kurtom na naslovnici. Opet po starom. Kupila ja i to. Šećer na kraju. Nevermind gramafonska ploča (samo po sebi ništa, već sam pisala da ne volim Nevermind) na ružičastom vinilu. Moram to imati, moram to imati. Sretna, sretna sretna. Svršavam. Jako svršavam. Pozitivna energija. Puno pozitivne energije. Opet isijavam. Izlazimo van iz trgovine. Ja zujim uoblaku sreće. Vlatka nešta govori ja ne čujem, pokazujem Miji ploču. Svršavam. Ulazimo Mia i ja u trgovinu. Šetamo po trgovini i ja sretna zujim. Nailazimo na dildo u obliku kaktusa. Zapitamo se gdje smo i skontamo da smo nekom čudnom, perverznom sex shopu. Bježimo van. Vlatke i Ines nema. Ja i dalje zračim srećom do kraja dana. Idući dan, London. HMV trgovina. Trčim do odjela sa slovom N. Trpam u ruke sve šta još od Nirvane nemam. Znači single CD-ove i box set s intervjuima. Odlazim do postera. Mmmmm, poznata slika s Unpluggeda koju obožavam (plava pozadina, njegovo lice jedino na slici. Nirvana poster, slika uslikana za promociju SNL-a. Anton Corbijn uslikao. Kurt sa svojim bjelim naočalama. Kupujem i taj poster (opet svršavam). Knjiga s rječima Nirvaninih pjesama. Ne treba mi, ali svejedno kupujem, moram to imati, umutra ima ljepih slika. Opet svršavam i sretna sam. Mia me zove. Drži strip o Cobainu (God Speed). Ja joj ga trgam iz ruke, listam i svršavam i odlučujem ga kupiti. Na kraju odem do PJ Harvey dijela i kupujem jedini njen CD koji nemam. Rare jedan. Svršavam i dalje. Jedva to sve teglim do blagajne, neopisivno sretna. Prodavač me čudno gleda. Trošim hrpu novaca (80 funti) i ne ostaje mi više ništa (samo euri). Ja hodam sva sretna, opet ne gledam oko sebe. Crveni autobus me skoro pogazio. Vlatka me drži za ruku. Idemo do trgovine razglednica. Mia, Ines i Momo ulaze unutra. Vlatka i ja smo vani. Razglednice s Cobainom. Nemam novaca pa ih kradem. Opet svršavam (u ovom postu ću još koristiti ovu riječ puno). Kradem i naočale, kada mi već tkao dobro ide. Mia izlazi i ostavljamo Momu i Ines same unutra i idemo sjesti. Ja isijavam energijom. Pozitivnom. I isijavam znatiželjom. Šta je u tom box setu za koji ni ja nisam znala da postoji? Dolazi Momo, daje nam neku vrećicu i bježi. Ja sam to tek kasnije saznala. Ništa u tom trenutku nisam kontala. Dolazi radnica iz trgovine s telefonom i kaže da će zvati policiju. Ja se uplašila. Stomak me počeo boliti i preznojila sam se. Kaže ova iz trgovine da platimo ono šta je Momo ukrao. Meni pada kamen sa srca, nije došla zbog nas. Opet sam sretna. Onda se još nešta desilo, nevezano uz Nirvanu. Sjedamo pred banku. Idemo Mia i ja čitat strip o Cobainu. Ja se rasplakala na trećoj stranici. Vlatka (koja je sjedila daleko) pita me jesam li dobro. Očito sam opet isijavala jer nije mogla vidjeti da plačem i nije me mogla čuti. Nisam jecala nego su mi sam curile suze i na sebi sam imala sunčene naočale (one ukradene). Dolazimo do busa i svi me pitaju šta nosim u toj vrečurini. Kada pogledaju unutra kažu mi da nisam normalna. Još jedno sjećanje iz Engleske vezano uz Nirvanu. Predzadnji dan. Shakespeareovo rodno mjesto. Trgovina CD-ova. Nirvanin DVD koji nemam. Svršavam. Mia me zove i maše nečim crnim. Govori mi kako zna da ona ima nešta šta ja jako želim. Vijamo se po trgovini. Daje mi Nirvana majicu. OFFICIAL Nirvana majicu s logom benda. Veličine S. Sretna sam, svršavam i grlimo se. Kupujem to. Iduća postaja - knjižara. Who Killed Kurt Cobain i biografija PJ Harvey. Još jedan orgazam. Izlazimo van. Idemo do groblja ručat i divit se stvarima koje smo kupile. Imamo one pirilice koje se imaju na partijima i imamo havajske ogrlice oko vrata, Mia, Vlatka, Ines i ja. Mia i ja pririmo i vičemo i pokazujemo peace. Vlatka govori kako smo očito jako sretne. Pirimo jedna drugoj u uši i lice. Ovi iz škole nam dobacuju da nismo na gay paradi. Sretna sam. Svejedno mi je šta drugi misle. Nastavljamo to. U busu nas profesorice mole da prestanemo piriti. Idući dan, zadnji dan u Engleskoj. Ja posudila 30 funti ako slučajno nađem nešta o Nirvani ili PJ HArvey (moja druga opsesija, sam se u Polly Jean JOŠ nisam zaljubila). Dragana ima migrenu. Svi ostaju s njom osim Mie. Mia ide samonom u pohod. vidimo ženu kako ima naočale kao Cobain (one bjele). I meni i Miji preneugodno da je pitamo da mi ih proda. Ja se nadam da ću ih negdje naći. Idemo u knjižaru. Kupujem još 2 knjige o Kurtu (ne znam točno koje sam kupila tamo, ali bile su skupe). Svršavam i prelazimo cestu. Skoro su nas pogazili auti i crveni autobus. Ulazimo u Virgin Megastore. Odjel s posterima. Živčani slom. Nemam niše novaca. 3 Cobainova postera koja još nemam! Užas. RAsplačem se od muke. Bijesna sam. Kada sam na nuli bit ću na još većoj! Idem gledati DVD-ove. 2 Nirvana DVD-a koja još nemam! Da, sada sam stvarno na nuli. Prelazimo opet cestu crveni autobus, skoro nas je pogazio. Opet. Astoria Theatre na uglu. Da, tamo je Nirvana imala savršen koncert 1991. i 1990. Gledam u nju i sjetna sam. Idemo u gay park. Gledamo kakvih ljudi ima, Mia i ja. Plava dugačka kosa, svira crni Fender Stratocaster, kao Kurt 1991. Dolazimo bliže. Ima Cobainovu sliku na gitari. Ona ga ne gleda. Ja doživljivam još jedan orgazam. Dolazi njegov dečko. Odlazimo na drugo mjsto. Dolaže svi i idemo prema Big Benu. Opet smo zadnje u grupi, kao i obično. Sada su i Vlatka i Ines I Dragana s nama. Dragana i Vlatka nam govore da se uklopimo u gay četvrt i da se držimo za ruke. Počinje kiša. Moramo sjest negdje. Daju nam sat slobodno. Sjednemo ispod nečega. Ostali (ne grupa nego naši prijatelji) išli pričat s nekim. Mia i ja išle čitat Kurt Cobain: Nirvana Years. Predivna knjiga. Svaki dan u njegovom životu. Plus slike. Kiša pada na knjigu i ne vidi se da plačem. Mia ne zna da ja stvarno plačem i govori mi kako to ne pada kiša nego ja plačem. Noć u busu. Užas. Zaspala sam slušajući Nirvanin koncert. Del Mar, California 1991. Orgazam, orgazam, orgazam. Dan u Parizu, užas. Noći se ne sjećam. I tako, to su moje Nirvana uspomene s tog putovanja. Ne sve. Ne da mi se opisivati Minhen. Ali kratak opis, došla sam u trogvinu i natrpala ruke svim primjercima svih Nirvaninih CD-ova koje su imali. Svih gramafonskih ploča i DVD-ova. Na kraju sam sve to vraćala na police i kupila samo 3 DVD-a i poster.
Točno 6 mjeseci poslje Londona išla sam u Njemačku, u Koln. Nisam baš bila u prilici nositi puno novaca sa sobom, nisam imala ni 200€ i od početka puta sam se grizla zbog toga šta će biti ako ja nađem nešta u vezi Nirvane i Kurta i ne budem imala novaca za to kupiti. I tako, na putu sam slušala Celebirty Skin od Hole i tražila Kurta u svakoj pjesmi. I našla sam Kurta u svakoj pjesmi. I od Osjeka do Kolna sam neprestavno slušala taj album. I bilo je predivno. Na svakom stajalištu sam tražila naočale kakve je Kurt imao, ali nigdje ih insam našla. Kada sam stigla u Koln prespavala sam cijeli prvi dan i jedva čekala sljedeći - da idem u grad. Napokon u gradu. Vidim natpis Hard Rock Caffe. Uđem unutra, bez nade da će biti išta u vezi Kurta. Potjera me na WC. Idem ja na WC i u WC-u - njegova slika. Piljila sma u nju oko 10 minuta i smišljala načine na koje bi ja tu sliku mogla ukrasti. Ne znam s kojeg je koncerta, samo znam da je iz 1991. I tako ništa od krađe fotografije. Samo sam je uslikala i onda presretna svršavala na to. Inače, to je jedna od rijekih slika koje sam onda prvi put vidjela. Ošla ja u Satrun, ogromnu trgovinu CD-ova. Tražim postere, nenađem ih. Nadam se da ću među CD-ovima naći bootleg - nenađem. Odem do DVD-ova. SLina, uzbuđenje, orgazam. IMAJU ONA 2 DVD-a ZA KOJE U LONDONU NISAM IMALA NOVACA!!!!!!Haha, naravno da sam ih kupila. Cijelo popodne sam provela gledajući te DVD-ove i misleći i sanjarući o Kurtu. Bilo je predivno. Da, sjećam se i idućeg dana, bila je nedjelja. Išla ja u grad, samo da ne budem unutra. Mia me je zamolila da joj, kada sam već u Njemačkoj, kupim Harry Potter sličice za 20€. Tako da sam išla obilaziti kioske u podzemnoj. Čak se nijednom nisam izgubila, samo da se pohvalim. Uđem u jedan ogroman. Kurtovo lice na naslovnici časopica. MOJO grunge (kako mrzim taj izraz) special. Njegova slika iz 1992 na naslovnici. Svršavam, naravno i kupujem istog trena. Iduća trgovina koja je radila bila je neka s poklonima. Uđem, ništa. Pogledam malo bolje, Tokio Hotle stvari. Poludim. Ne podnosim ih i gade mi se. Pogledam još bolje - hey! Posteri!!!!!!!! Ali samo mali. Nakon hrpe ogavnih muškaraca koji mi se gade (Orlando Bloom, Brad Pitt, Vin Diesel, Leonardo DiCašprio, Colin Farell, Chad Michale Murray, Ben Assfleck i kompanija) nailazim na njega. Polu -akustični radio session za -nizozemski radio. 25.11.1991. isti taj dan su svirali u Amsterdamu u Paradisu. Neke od Kurtovih najljepših slika uslikane su na tom sessionu. Sigurno ih svi zante. Crno-bijele, on u kožnoj jakni, akustična gitara. E da, poster s tog sessiona. On kako puti. Mali doduše, ali meni je i to bilo dovoljno za sreću. Kupila sam si još bombona i tako to. NASTAVIT ĆU KASNIJE

Mislim da je došlo vrijeme za ovaj post. Koliko god ga ja htjela odgoditi. Ovo je više koa neko priznanje samoj sebi. Da ja shvatim jer jednostavno neke stvari nisam htjela prihvatiti. Bilo mi je preteško priznati to samoj sebi i bježala sam od toga jer ne, nisam htjela da to itko zna. Čak nisam to rekla ni prijateljima.
U zdanjih par mjeseci (otkada sa zatvorila ovaj blog) sam sve više i više počela ulaziti u riot grrrl. Feminizam, feministički rock, muškarci su bljak i te stvari. Otkrivala sam novu sebe i slušala drugačiju glazbu. Potpuno sam isključila sve što ima veze s muškima u glazbi i tako to. I tako, što sam više bila u feminizmu manje mi je bilo stalo do njega. I mislila sam da je to normalno, da samo odrastam i da sam ga jednostavno s vremenom prerasla. I dalje sam skupljala sve šta ima veze s njim i to tako, ali jednostavno ljubav nije bila ista kao prije. Nisam ga trebala da bude uz mene, kao što sam ga prije trebala. Prije mi je bio sve. Za njega sam disala, samo da bi čula njegov glas, zbog njega sam se nekada radosna budila jer je buđenje značilo to da ću vidjeti njegovu sliku. Osjećala sam se kao tako živom uz njega, koliko god sam nekada bila depresivna. On me je pokretao. Njegova GLAZBA, bit svega. I tako, došao je taj 4. mjesec. I da, kao i svakog 5.4. ja nisam otišla u školu. Ostala sam kod kuće. Ali ne zbog toga što sam bila tužna. Ostala sam reda radi. I umjesto da slušam Nirvanu, kako sam to radila, ja sam jednostavno piljila u zid i pokušavala skužiti - ZAŠTO. Nisam shvaćala zašto. Gledala sam u njegove oči i plakala i prokljinjala sam nas oboje. Zar je moguće da sam najednom prestala toliko biti vezana uz jednu osobu uz koju sam provela tolike ljepe trenutke života? Zar je moguće da mi je dosdila osoba koju toliko volim? Zar je moguće da sam ga prerasla, mada sam rekla da nikada neću? Uz njega sam se smijala, uz njega sam plakala, uz njega sam razbijala i uz njega sam bila kao bubica. Uz njega sam učila svirati i uz njega sam odrasla i formirala sebe. I kako je to sada moguće, da ne osjećam više potrebu za njim? Da mu ne želim čuti glas i da mi je sve u vezi njega tako ravno? Na Nirvana forumu sam i dalje bila aktivna, ali jedno vrijeme mi je čak i toga bilo dosta, i postala sam user #1 po postovima. Bila sam najbolja u nečemu i za to sam dobila priznanje. Rijetko priznajem da sam u nečemu dobra, skoro pa nikada. Rijetko mislim da sam u nečemu dobra, uvijek mislm da sam najgora i da sam mogla nešta napraviti bolje. Možda na blogu zvučim umišljeno, ali Nirvana i Kurt su jedine "stvari" za koje znam da sam dobra. Jedino u tome priznajem da sam dobra i da sam jedna od onih ljudi na svijetu koji ih znaju najbolje. I tako, ljubav se gasila. Ovaj bloga sam i zatvorila, kako i znate. I jedno vrijeme sam ih prestala slušati. Stavljala sam CD u liniju tu i tamo samo zbog poštovanja prema Kurtu, ali ni u jednoj pjesmi nisam mogla uživati. Sve mi je bilo tako jadno i prazno da sam se ja zbog tog počela osjećati jadno i prezno. I mada to nisam pokazivala, jer rijetko pokazujem kako se doista osjećam (još radim na tome, kao i na komunikaciji s drugima), bila sam užasno nesretna zbog svega. Osoba koju tako volim, postala mi je dosadna. Više nisam osjećala ništa. Nesposobna osjećati. Prazna. Riot grrrl nije pružao zadovoljstvo koa Nirvana. I mada sam pisala kako sam sretnija i sve to, ne nisam bila. Nešta mi je falilo, ali nisam mislila da je Nirvana to što mi fali. Ljubav se ugasila i ostalo je samo poštovanje. Pred sam kraj praznika sam sasvim slučajno skinula jedan koncert s Nirvana foruma. Prepržila sam ga i stvaila u liniju. Očekivala sa da se ništa neće dogoditi. Ali Aneurysm me je jednostavno natjerao da uzmem gitaru u ruke i idem svirati s njima. Osjećala sam se kao da sam u nekom svom svijetu, lebdila sam okolo i bilo je predivno. Naravno, nisam sama sebi htjela priznati kako su mi falili. Tako da sam nakon jednog slušanja izvadila CD i išla slušati Babes In Toyland. Škola je počela i iz mp3 playera sam skoro potpuno izbacila Nirvanu. Ostavila sam si par live pjesama, koje sam skoro pa uvijek prebacivala. I ovo će zvučati glupo, skoro pa nestvarno i svi koji me poznaju (i koji su bili u mojoj sob) neće mi vjerovati - htjela sa se riješiti svih postera i CD-ova, čak i Neverminda na ružičastoj gramafonskoj ploči (jako rare). Jednostavno sam ga potpuno htjela izbaciti iz svog života. Prvi dan škole sam razmišljala o tome kako bi mogla nekom koga vidim u Nirvana majici prodati svoje DVD-ove, bootlege (snimke koncereata), single CD-ove i box set. Namjeravala sam pordati i sve knjige, jednostavno sve.
Bio je utorak. Prošli tjedan. Imali smo fiziku. U glavi mi je bila jedna riječ, samo jedna i vrtila mi se i nisam znala odakle je. Netko mi je stalno govorio "God damn". Sjetila sam se odakle to zapravo dolazi - prava live izvedba Aneurysma- Off Ramp CAffe, Seattle, 1990. došla sam kući i stavila sam CD u player. Legla sam na krevet i vidjela koliko mi je to falilo. Falilo mi je, jako mi je falilo. Ponovno sam se osjetila kao kada sam ih slušala prvi put. To je za mene bio potpuno novi svijet. Nema prodaje ičega. Posteri ostaju. Kako sam mogla biti tako glupa? Rasplakala sam se. Htjela sam izgrliti cijeli svijet, bila sam tako sretna i pozitivna, kao što sa rijetko u životu. Mislila sam da je to zbog menstruacije koju sam dobila nakon nekoliko mjeseci. Ali taj dan sam ih slušala cijeli dan. Osjećala sam se tako potpunom i sretnom i jednostavno sam se osjećala predivno. Opet sam bila osposobljena za osjećati SVE. I bijes i tugu i bol i sreću i euforiju i neopisivu sreću (koja se razlikuje od sreće) i leptririće u stomaku i jednostavno sam skakala u sebi. TAKO MI JE JEBENO FALIO. Idući dan sam otvorila ovaj blog ponovno. Dobila sam SansAmp distorziju i kupila sam si kalendar na kojemu je Kurt. Za 2007. Kada sam ušla u Algoritam skoro pa sam počela trčati prema slici. Opet sam se ospjenila čim sam ga vidjela i opet sam shvatila koliko ga zapravo volim. U četvrtak (dan kada je bio kirbaj u retfali) sam bila neizmjerno sretna. Ne znam kako to mogu opisati. Doslovno sam u školi skakala i plesala od sreće tamo kod ženskih WC-a. Dora je to i prokomentirala kako smo stvarno zbog nečega sretne. I bila sam, uistinu sam bila sretna koa što dugo do tada nisam bila. Jučer sam ga slušala cijelunoć. Rezultat - s Dorom sam se grlila pod odmorima i skala sam okolo i bila sam jednostavno sretna, sretna i sretna. I oja 2. ljubav prema Nirvani upravo počinje. Moja 2. ljbav prema Nirvani neće prestati, bar se nadam. Preteško je prestati voljeti nekoga koga se toliko voli. Jer stvarno, život bez njega je čudan. On je osoba koja sve čini tako boljim. Naslov ovog posta (na Nizozemskom je,pokušajte prevest) dobro govori o mojim osjećajima prema njemu. Ja bez njega ne mogu, u to sam se uvjerila.
Čudno je opisati tu povezanost s njim. A tako je bilo lagano povezati se s njim. I tako je teško bilo prekinuti vezu i rješiti ga se, barem na samo 3 mjeseca. Ali zamislite da se utapate. I nešto vas drži na površini. Živi ste. Osjećate to i osjećate život u sebi. I tužni ste i bjesni ste i sretni i osjećate jednostavno sve. Najednom vas to nešta prestane držati an površini. Tonete. Padate prema dnu, a živi ste. Tupi i nesposobni proživljavati određene stvari. Ni ne znate da ste izgubili ono što vas drži na površini. Raspad sistema. Ne mogu opisati i dalje koliko me to pogodilo. Glup je razlog, znam. Ali svejedno, ovim putem poručujem da ću ga uvijek voljeti. Jer znam da hoću. Čak i ako prestanem na trenutak, uvijek ću mu se vratiti. I ova ljubav, moja ljubav prema Kurtu #2 neće biti ista kao #1. Više neću nositi one komercijalne majice koje se mogu kupiti u Stressu i svagdje. One koje ima svaki 2. "Kurtov fan" koji zna čak 3 pjesme i koji misli da Kurt ima predivne oči. Samo ćete me moći vidjeti u onoj žutoj, koju je još Kurt dizajnirao, za koju sam sigurna da je imam jedina. Bedževe ću i dalje nositi. Danas sam Kurtom lječila slomljeno srce (opet sam počela). Potrošila sam 70 kn na bedževe. MNorala sam. Došla sam u trgovinu i nisam mogla stati kupovati. Bila sam tako sretna. Cijeli dan sam. Razlog nesreće - Sansamp se ne može popraviti. Switch se ne može kupiti u Hrvatskoj. Moram ga naručiti. Mogu ga uključiti i radi će, ali kada ga isključim, clean gitare neće biti. Tako da mogu svirati ako ne isključujem distorziju. I došla sam kući iz grada i sviršavala. Uključila sam gitaru, Sansamp i svirala sam Serve The Servants, ako se to može nazvati tako, pokušavala sam svirati tu pjesmu. Osjećala sam se tako dobro. Slobodno, sretno i predivno. Sada sam skinula 2 koncerta da ovu noć imam šta raditi dok budem pričala s njim. On je moja utjeha. On je moja ljubav. On je osoba zbog koje danas skačem i smijem se. U školi sam danas imala napadaj smjeha. Istina je da sam napadaj imala zbog face profesoricie iz etike, ali ja rijetko imam napadaje smjeha. A ovaj je bio takav da sam skoro pala na stepenicama. Dočekala sam se na ruke, tako da ne broji kao da sam pala. Zbog njega sam tako sretna danas. Na kraju, prijevod naslova - Grass Is Greener Over Here, You're The God That Keeps Me Clear. Da, to ja osjećam. Sve je bolje kada je on tu. I koliko god nekada bila nesretna zbog toga što je mrtav, koliko god plakala nad činjenicom da on više neće snimiti novu pjesmu, toliko sam sretna što ga imam.

-pjesma u prošlom postu će nakon ovoga imat više smisla-
-treća slika nikada prije nije objavljena-

Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am home again
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am whole again

Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am young again
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am fun again, again

However far away, I will always love you
However long I stay, I will always love you
Whatever words I say, I will always love you
I will always love you

Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am free again
Whenever I'm alone with you
You make me feel like I am clean again, again

However far away, I will always love you
However long I stay, I will always love you
Whatever words I say, I will always love you
I will always love you

Love you
Love you
Love you
Love you...




Hmmmm, ne znam šta da napišem. Ovo je osobni post o Kurtu. Ili ipak neće biti. Mogla bi ovo pretvoriti u VODIČ KURTOVOG IZGLEDA OD 1987.-1994. Ali nisam sigurna jer želim to. Nisam sigurna jel želim išta. Želim putovati kroz vrijeme. Želim da je sutra 27.2.1994. i da imam kartu. I da budem u prvom redu. I da me uzme za ruku i stavi me na pozornicu, kao što je radio na Live And Loud koncertu. Želim otići s njim u bacstage. Ne zbog seksa. Samo zbog razgovora. Malo više od mjesec dana. Jebenih mjesec dana. Volim ga, ne znam jesam li to ikada napisala. U tih mjesec dana se promijenio. Jako. Rim je izazvao oštećenja na mozgu, šta go ddrugi rekli. Poslje Rima se čak ni meni ne sviđa. Do Rima je bio super osoba, osoba koju volim, koju jako volim. Poslje Rima je ostavio Courtney i otišao u Motle zbog droge. Poslje Rima je bio uništen. U mozgu je bila crna rupa i nije znao šta radi. Courtney, Courtney ga je voljela. Zadnji seks je bio 15.3. poslje gledanja Schindlerove liste. Oboje su se uplašili za život. Probudila se u njegovom zagrljaju i soećala se tako sigurno. A onda ju je on ostavio. Zadnji put kada su se vidjeli, ona je bila tako ljuta da ga čak nije ni poljubila. Samo je pobjegla. Ni ne čudim se. Ona ga je htjela spastiti. Prvi tjedan kada su se vratili iz Rima on uopće nije spavao. Tjedan dana je hodao oko kuće obučen koa lovac, s punom opremom ukljućujući i pušku. Ona mu je na silu davala valijum da bi se njegovo uništeno tijelo bar malo odmorilo. On je izabrao drogu umjesto Courtney. On je oizabrao drogu umjesto Frances. I smrt rađe od svega. Smrt je izabrao ređe nego ljubav kćerke i žene koja je sve napravila da bi ga spasila. I da, on je bio sebičan. Moram priznati da je. I volim ga svejedno. Volim ga kakav je bio prije Rima. Volim ga kakav je bio na turneji po Engleskoj prije izlaska Neverminda. Volim ga na konceru u Cow Placeu (za žrtve silovanja u Bosni) kada je s pojačala skoćio u bubnjeve. Volim svaki dio njegovog tijela. Čudno mi je to pisati na blogu. Jer njegovo tijelo sam samo vidjela, nikada bila blizu njega. Nikada ga nisam osjećala uz sebe. Osobu koja je visoka kao i ja i koja ima istu kilažu kao ja. Muškarca bez dlaka na prsima (IZRAZIOT pozitivna stvar). Dobro, kada sam vidjela određeni dio njegovog tijela malo mi se zgadio, ali to je dio ljubavi. Ili mi se zgadilo zbog načina na koji sam to vidjela. Mada bi lagala da to nisam gledala na usporenoj snimci i stavila pauzu na DVD-u kada se dobro vidjelo. Uglavnom, to je bilo na Hollywood Rocks festivalu 23.1.1993. koji sam prije otpriike godinu dana nabavila na DVD-u.
Imam ja i dobre vijesti u vezi Nirvane. Jeste li ikada čuli za Live!Tonight!Sold Out! ? Ako jeste, to znači da znate šta je to. Video s Nirvaninih koncerata. Kurt izabrao šta ide tamo. I super vijest, vijest koja mi je uljepšala dan - izlazi na DVD-u. 15.11. u Europi. Naravno, opet će kasnit par mjeseci i opet ću si oderati kožu zbog čekanja. Lupat u zid glavom svaki dan dok ne dođe. Na DVD-u će biti bonus stvari. Nadam se dobrih. Samo ne želim da budu spotovi. Želim da na DVD-u bude bonus kako Kurt kupa Frances. Ono opisano u biofrafiji. Želim ga vidjeti sretnog. Imao je ljep osmjeh. Volim njegov osmjeh. I volim njegove oči. Previše razmišljam.

Ovako, muka mi je od svih curica koje se pretvaraju da vole Nirvanu i koje misle da je bit Nirvane u tome da nose Kurtovu majicu. I ja ih nosim, istina je, ali ja ipak znam nešta o bendu. Ja slušam bend 7 goidna. Ja sam među najvećim fanovima na svijetu. Potvrđeno imam jednu od najvećih kolekcija CD-ova. Najveću kolekciju postera definitivno imam. Ali nije to bitno. Bitno je zbog čega ja njih volim. I želim izaći iz kože kada vidim curicu od 13 goidina kako se pretvara da je cool rockerica i povodom toga nosi majciu s koje nas spopada Kurtov lik. I naravno, blog optereti Nirvanom. Mislim na riječi pjesama po boxovima i te gluposti. I ona onda ispada veći fan od mene. Ja sam "priučeni fan" koji voli Kurta uz svu silu riot grrrl-a. I da, to mi ide na živce. Osjećam se uvrijeđeno. Jesu li sve moje godine izučavanja i studiranja bedna bezveze? Ne znam. Vjerojatno jesu. Davno sam odlučila da mi znanje o bendu neće ostati neiskorišteno. Ovo je jedna od načina na koji pokušavam iskoristiti znanje o bendu. Pisati o tome što znam da ne bi došlo do netočnih navoda zbog kojih iskačem iz kože. Da bi se riješila curica koje slušaju "hello" pjesmu i misle da su ogromni fanovi. Mislim, čitajući blogove vidjela sam da ima i curica od 13 godina koje su stvarno 100% Ok, da se one ne bi uvrijedile. Ima ih stvarno super. I nejdem na blog ikoga ko me živcira, samo da se zna. I evo, ovo je moj način izražavanja svoje ljubavi prema Nirvani.
Na ovom blogu dugo nisam pisala i sada mi je malo čudno početi. Otuđila sam se od njega. Ne od Kurta, od bloga. Kurt je i dalje tu, Kurt je i dalje sveprisutan. Danas sam dobila In Utero distorzijsku pedalu. Sans Amp dakle. Stigla iz Nizozemske. I povodom toga, mislim da će mi prvi post nakon dugo vremena koji pišem ovdje biti o In Utero turnej. Inače, to je meni najdraža turneja. Žao mi je jedino to što je trajala tako kratko i gadi mi se način na koji je završila. Imam par koncerata s turneje (oko 15 nih) i žao mi je što se vidi da je bend izgubio energiju. Zapravo Kurt, bio je potrošen. Nedostaje entuzijazam Nevermind turneje, ali pjesme su bolje. Turneja je imala briljantnih trenutaka, kao Live And Loud koncert. Kada je duh 1991. bio prisutan u izvedbi te mračne 1993. Imala je i onih koji tjeraju na plač (zadnji koncert, kada po zadnji put sviraju sve te pjesme). Publika je od Kurta prvi put čula riječ Use, kada je otvarao koncert s Radio Firendly Unit Shifter. PRvi koncert turenje, Phoenixu 18.10. Zadnji put se čuo onaj bolni Advice, zadnja riječ u Heart Shaped Box kada ju je svirao u Munichenu. No, imat ću ja taj post o zadnjem koncertu, pa ovjde neću baš previše o njemu. Uglavnom da, mračna turneja. Tipična set lista bila je ova (cijeli post pišem po sjećanju, nedam mi se provjeravati podatke, nemojte me ubiti ako griješim). Još jedna napomena (ovo je za 1993, 1994 su se neke pjesme drugačije svirale, to ću još napisati kasnije)

Radio Friendly Unit Shifter
Drain You
Breed
Serve The Servants
About A Girl
Heart-Shaped Box
Sliver
Dumb
In Bloom
Come As You Are
Lithium
Pennyroyal Tea
School
Polly
Rape Me
Jesus Doesn't Wants Me For A Sunbeam
Territorial Pissings
Smells Like Teen Spirti
All Apologies
Something In The Way
On A Plain
Scentless Apprentice
Blew

Kurt je na turenji koristio uglavnom Fender Mustang gitare za set (Sonic plave s crvenim pickguardom). Imao je također Marshall pojačala i Dunlop narančaste trzalice (koje i ja koristim). Od efekata je koristio Boss DS-2 distorziju (ja imam DS-1), Sans Amp distorziju (ta je rare i isto je imam, dobila je besplatno, inače je jako skupa), Small Clone chorus i Polly Chorus. Pedale su mu i stajale tim redosljedom (DS-2 mu je bila prva s desne strane). Inače na In Utero turneji je promijenio stranu pozornice. Sada je stajao na desnoj strani za razliku od inače uobičajne ljeve.
I tako završavam s dijelom vezanim za 1993. Najgenijalniji trenutak je, po mom, bio onaj na Unpluggedu. Ali ne zbog Unpluggeda nego zbog onoga šta je govorio između pjesama. Publika je tražila Rape Me. On se sarkastično nasmijao i rekao - Oh ne, MTV mi ne bi dao da to sviram. Genijalni trenutak bio je i na Live And Loud koncertu (opet za MTV) kada je publiku uzimao za ruke i vukao ih na pozornicu da budu s njim. Na kraju je pljunuo u kameru. I u trenutku nakon što je pljunuo možete vidjeti jedan od najljepših Kurtovih smješaka ikada. Izgleda blaženo i sretno. Naravno, zbog toga što je sve gotovo i zbog toga što je popljuvao kameru. Budući da sam gotoa s 1993 dijekom, evo i nekih slika ( s meni najdražih koncerata)

14/11/93 - New York Coliseum, New York

31/10/93 - James A. Rhodes Arena, The University of Akron, Akron

23/10/93 - Aragon Ballroom, Chicago, IL

18/11/93 - Sony Music Studios, New York

13/12/93 - Pier 48, Seattle


1994. bila je još mračnije godina. Zapravo, Kurt ni na jednom koncertu nije bio sretan. Snimke iz 1994. volim samo zbog set liste koja je fenomenalna. Nije ista kao ona 1993. i to mi se sviđa jer je opširnija. Lounge Act konačno je sviran opet, Kurt je očito bio ljut jer tu pjesmu inače nije svirao pred Courtney. Žao mi je što je Kurt upropašten depresijom i žao mi je što ti koncerti nisu kakvi su mogli biti. A i ovako su savršeni, mada se često rasplačem kada ih slušam. Ili kada gledam TV gostovanje u Francuskoj. Famozni koncert kada su svirali u odjelima. Zapravo, svirali su samo 3 pjesme. Rape Me, Pennyroyal Tea i Drain You. U onom instrumentalnom dijelu u sredini pjesme, prije nego što se onako izdere, gitara mu se pokidala. ne znam jel su crkli pickupovi ili kabel. Uglavnom, usred pjesme je razbio gitaru i pjevao bez nje. I ne vrijedi da ja išta tu pišem, vbitno je kako to izgleda. Uvijek ću se sjećati kako sam se osjećala kada sam to vidjela prvi put. Evo set liste.

Radio Friendly Unit Shifter
Drain You
Breed
Serve The Servants
Come As You Are
Smells Like Teen Spirit
Sliver
Dumb
In Bloom
About A Girl
Lithium
Pennyroyal Tea
School
Polly
Frances Farmer Will Have Her Revange Here On Seattle
Milk It
Rape Me
Teritorial Pissings
The Man Who Sold The World (ELEKTRIČNA VERZIJA; OBAVEZNO ČUTI AKO STE U MOGUĆNOSTI; SAVRŠENO)
Jesus Doesn't Wants Me For A Sunbeam
Lounge Act
All Apologies
Scentless Apprentice
On A Plain
Heart-Shaped Box
Where Did You Sleep Last Night
Blew

I da, dolazimo do toga kako Kurt gubi snagu i nestaje. Dolazimo do Ljubljane. Krist priča s publikom na Hrvatskom. Ja plačem svaki put kada to čujem. Ljudi nisu znali čemu prisustvuju. Kurt je čak svirao Jag Stang na koncertu, inače baš i nije. To je bio jedan od valjda 3 koncerta ikada na kojima je svirao na toj gitari. Melvinsi su bili predgrupa. Koncert je bio super. Kurt je izdržao i zvučalo je - savršeno. Nažalost, dok sam slušala koncert znala sam koji to koncert je i znama sam da poslje skoro da i nije bilo ništa. Jer kada sam ga prvi put slušala, nisam znala da postoji kompletna snimka zadnjeg koncerta. Slušala sam to i mislila sam si - to ti je znači on - zadnji put da je njegov glas snimljen live na koncertu. Prevarila sam se. Par tjedana poslje došla sam u posjed zadnjeg koncerta. I to ne samo 3 početne pjesme (RFUS, My Best Friends Girl, Drain You), nego svih 80 minuta i 16 sekundi. Od RFUS-a do HSB-a. Taj koncert me raznježio. Glas mu je nestajao i bilo ej tako tužno. Ono kada se na kraju Rape Me dere 8 puta, to su radili Pat i Dave. On je samo poslje svega jednom sarkastično došao Rape Me i to je bilo to. Usprkos problema s glasom svirao je Territorial Pissings. REfren HSB zvuči kao mačke koje se pare. Ali tako je dobar. Preuzme te. I eto, to bi bilo to o In Utero turneji. Evo slike iz 1994. Opet, s meni najdražih koncerata (mada imam više snimki koncerata nego što ću staviti slika)

4/2/94 - Canal+ Studios, Paris

9/2/94 - Palau Municipal dels Esports, Barcelona

22/2/94 - Modena

27/2/94 - Hala Tivoli, Ljubljana

1/3/94 - Terminal 1, Munich


Kurt i Sansamp (ona crna pedala koju namješta)

Ja i Sansamp