Marketing
O UPALI JAJNIKA I ŠKOLI I PRIJATELJSTVU I BENDOVIMA I GITARAMA I MATURALCU I HEROINU
Kao što neke normalne cure svaki mjesec imaju menstruaciju, ja jednom mjesečno imam upalu grla. Zato, naravno, ja nemam mesntruaciju. Imam doduše upale jajnika koje traju i po par tjedana i koje užasno utječu na to kako sam raspoložena. Tako da kada imam upalu, raspoloženja mjenjam češće nego inače. A inače nisam osoba koja je baš stalno jednako raspoložena. Danas nije bio ni po čemu čudan dan, ali jučer je. I jučer sam počela piati post i napisala sam ga. U naletu bijesa sam ga obrisala. Jučer sam se kuhala i smrzavala. Prošla sam kroz doslovno sve šta sam ikada osjećala. I to me ubija. Mrzim kada sve osjećaje iskusim za jedno prijepodne u školi. Probudila sam se nadrogirana, onaj osjećaj kada mislim da sam na heroinu. TAj osjećaj volim koliko me i živcira i koliko ga ne podnosim. Nekada mi dođe da zbog njega budem sretna dok slušam glazbu, a nekada samo potiče nervozu i dođe mi da si oderem kožu. Najgore je što ne znam kada će me uhvatiti. I to mi jede živce. Polako, ali sigurno. Najgore od svega je osjećati se tako i imati hrvatski. Nema goreg osjećaja na svijetu. Kada sam dobro raspoložena, čak i kada sam pojačano sretna - hrvatski mi ipopije svu sreću. Osjećam kao da me neko bode po cijelom tijelu i onda mi siše krv i energiju na malu slamčicu. To jako boli. Uz to sve,osjećam kao da mi neko malti mozak. A tu profesoricu ne mogu slušati, čaki da želim, a ne želim jer radimo dosadne stvari. Možda sam samo bezosjećajna budala koja ne shvaća i nikada neće shvatiti ljepotu domoljublja. Možda sam slijepa i ne vidim zašto bi se trebalo cijeniti i voljeti svoju državu. Ubijte me, ali ja ne shvaćam. Čemu voljeti državu? Čemu se diviti tome što je neko tamo napisao budnicu bez ikakve umjetničke vrijednosti? Pjesmu s kojom se ne može poistovijetiti niti išta. Znam da sam vjerojatno jedna od rijetkih koji tako razmišljaju, ali te pjesme očito nikoga ne zanimaju. Zapravo, hrvatski očito nikoga ne zanima. Na kraju sata je prokomentirala (profesorica) :"Nikada nisam doživjela da me nitko u razredu ne sluša." Dugo joj je trebalo da primjeti. Onda sam razmišljala kako mi je uspjelo opet se razboliti. Još jedan problem vezan uz moju predivnu školu - nema trgovine u blizini. A ja sam ovisna (doslovno) i slatkom. Čokolada, bomboni i ja svršavam. Dobro, kupim si ja obavezno uvijek vrećicu bombona prije škole, ali to nije dovoljno. Prvi tjedan sam kuhala puding, ali za to nemam živaca, a i Mia je bolesna i već je 2 tjedna nema u školi, a nije mi zabavno puding pravit sama, a Mia je jedina koja želi. I tako, s vremenom je u školu došao aparat za Colu. Kako mrzim gazirano i jako rijetko ga pijem pijem Cappy. Ledeni Cappy. Toliko hladan da ga se jedva drži u ruci. I popijem oko 2 Cappya prosijeku svaki dan. I tako, možda je zbog toga grlo ošlo. Osim Cappya pijem i toplu čokoladu. Samo je problem što nikada ne znam hoću li dobiti vruću vodu ili čokoladu. Prvi tjedan je bila voda. Onda je sve do jučer sve bilo dobro. Ali jučer je bila opet voda. A ja nemam puding uz sebe da si bar skuham puding. Tako da sam na već bolno grlo išla piti ledeni Cappy. To je pogoršalo sve. Danas sam mislila da ću povračat šlajm kada sam se probudila. U školi je bilo OK (čitaj:nije bilo hrvatskog) i preživjela sam. Čak sam nešta i švrljala po testu iz fizike. Nikada nisam dobila pozitivnu ocjenu iz testa iz fizike, osim onog da ne idem na popravni. Glupa sam za te stvari. Upisala sam matematičku jedino da izbjegnem neke osobe s kojima sam išla u svoju 2. osnovnu. Neki su svejedno ovdje, ali neke sam uspjela izbjeći. I baš sam prije tjedna dana razmišljala s Ines o svakom razredu. Prvi je bio tako čudan, ja sam bila tako čudna. Nisam bila ja. Znam jedino da sam prvi dan vidila neku curu koja je imala Nirvana majicu u žute starke. Također, prvi dan sam pričala s Ines. Samo s njom, doduše. Ali prvi tjedan mi je uspjelo socijalizirat se. Bilo mi je užasno pokušavati i mrzila sam to, ali dala sam si zadatak - glumiti. I tako, vidila sam sčučajno još jednu curu u Nirvana majici. Na crnoj majici izvezen Nirvana znak. Ni ona nije išla sa mnom u razred. Onda sam nekoj curi htjela ukrast Kurtov beđ s torbe. Lice joj nisam zapmtila, slabo pamtim takve stvari. I tako, jedno vrijeme sam bila u relativno dobrim odnosima s ovima iz razreda. Čak sam i poslje škole išla na kavu. Danas ne znam zašto. Ne podnosim kavu. Također sam i pušila, dobro, s tom navikom sam počela u 6. razredu. Više ne pušim. Recimo da je taj 1. razred bio kriza identiteta. Zapravo, drugima sam pokazivala krivu sebe jer pravu sebe nisam htjela. Bojala sam da će me ljudi povrijediti, a to nisam htjela. I tonula sam u depresiju polako. Jedno vrijeme sam se i šminkala. Danas bi me se na to moralo natjerat pod prjetnjom smrti. Atmosfera u razredu je u 1. razredu bila najzabavnija. Sjedila sam s Matijom i čak sam i pričala pod satima. I onda je završio razred. Doba kada sam se čak i pokušavala prilagoditi i ostati prisebna i komunicirati s ljudima oko sebe. Mada sam se na kraju razreda već osjećala užasno, užasno osamljeno i prekinula sam sve veze sa svima jer sam vidjela da to nije za mene. Vrijeme sam provodila na blogu. U to vrijeme su nastali neki od mojih najotvorenijih postova o tome kako se osjećam. Da, na ovom blogu su. Ovaj blog postoji od tada. Dugo, jelda?Uglavnom, prestala sam i piti i pušiti i šminkati se i izlaziti i družiti se s ljudima koje sam poznavala. U 7. mjesecu išlo se na ekskurziju u London. Prvotno sam htjela ići zato što sam čula da je u Hard Rock Cafeu Kurtova gitara. Par dana prije puta sam vidila sam da je to Jazzmaster za dešnjake. Kurt nije svirao Jazzmaster. Nikada. Još manje Jazzmaster za dešnjake. Budale će se zabuniti i misliti da je to njegov Jaguar. Razočarala se jesam, ali i dalje sam predosjećala da Londona donosi nešto veliko, neku promjenu. Predosjećala sam to. Onda sam par dana prije puta također saznala da ćemo ja i Ines biti u sobi s neke 2 cure. Nekom Miom i Vlatkom. Svijet mi je propao. 2 umišljene glupače, mislila sam. Šminkerice koje će mi sa svojom šminkom i odjećom zatrpati cijelu sobu i koje neće moći prestat pričat o slatkim dečkima. Zapravo, za Miu sam mislila da je ona koja ide u a rezred, moja generacija. Ispostavilo se da nije. Mia je ona cura koja je imala onu izvezenu Nirvana majicu. Također je to ona ista osoba kojoj sam hjtela ukrasti Kurtov beđ s torbe. Dobro, kasnije sam tek saznala da je to ona. I otkrila sam da su mi Mia i Vlatka jako slične kao osobe. Imamo isti smisao za humor i sve. Propričale smo prvi dan. Čak i Mia i ja, a to je čudo jer nijedna nije baš razgovorljiva. Mislim da se 2. dan poznanstva već počelo s perverzarijama. U Osijeku smo se nastavila družiti. I tako sam upoznala i onu curu s Nirvana majicom i žutim starkama. Doru. S njom sam se sprijetaljila nakon jedno tjedan dana poznanstva. I prvi put u životu se nakon mjesec dana druženja nisam osjećala psihički umorno. Dešavalo se dosta toga to ljeto. I vratila sam se u školu. 2 razred, čudno doba. U razredu sam se još više izolirala. Još uz to je i loše to što sam sada konačno imala prave prijatelje, ali bili su u suprotnoj smjeni. Tako da sam čekala međusmjenu jer su ti odmori jedino bili zanimljivi. Pod odmorima sam uglavnom visila na WC-u s Ines, išla pišat. Imala sam fazu bojanja kose. Dobila sam električnu gitaru. To je značilo da konačno mogu imati bend. Do tada sam imala akustičnu. U 12. mjesecu sam svirala nešta malo s Lucijom, Sarom, Jelenom i Dajanom, ali to nije išlo. Zato sam u 1. mjesecu (nakon višemjesečnog nagovaranja od strane mog starog) pristala upoznati tog Stjepana kojem sam prodala akustičnu gitaru. Da ne budem sama s njim zvala sam Evu(Dorinu sestru) u bend i počeli smo svirati. Prvih mjesec-dva je bilo super. Pod odmorom sam bila s Evom i Stjepanom i bilo je dobro. U školi sam bila sretnija zato što sam konačno ostvarila veliku želju i tako to. Jedna dan sam pobjegla iz škole u kino gledat film o Cobainu. Razočarala sam se. Za Valentinovo smo napisale (Mia, Dora, Vlatka i ja) hrpetinu blesavih pisama za koja se stvarno mora biti retardiran da se ne skonta da su lažna. Matija ih je dobio oko 20. Također smo ga u to vrijeme počele zezati zbog toga što ima jaknu s krznom. Našla sam si zanimaciju u školi. To je uz bend povečalo moju sreću. Ali kako je vrijeme odmucalo, meni je Stjepan postajao antipatičniji. Svi ostali su (osim Mie) mislili da ga iz benda želim izbaciti samo zato što je muško. Pri kraj smo se stalno svađali oko izbora glazbe. Ja sam tvrdila da je on osoba koja se duri kao malo dijete i još neke ne baš ljepe stvari o njemu. Oni su (opet osim Mie) tvrdili da to nije istina. Na kraju su on i Eva bili zajedno. Nakon nekog vremena bend se raspao. Na neki način mi je bilo drago (nisam više morala trpiti svađe na probama), a opet bilo mi je i glupo jer sam opet bila sama. Uz glazbu, naravno. U to vrijeme sam počela manično slušati glazbu pod odmorima. Zaljubila sam se u riot grrrl više nego što sam do tada bila zaljubljena. Kako je došlo vrijeme alergija, ja sam se počela gušiti i sve sam manje i manje bila u školi. Na kraju sam imala oko 200 izostanaka. Zadnji dan je bio najbolji, naravno. Svi smo bili u istoj smjeni. Pobjegla sam s hrvatskog. Trebali smo kao za ocjenu napisati esej od 500 riječi na neku glupu temu. Ne volim hrvatski, ne volim pisati eseje s glupim temama. Tako da sam završila na "crnoj listi" i ispala sam neodgovorna. Zajedno s još pola razreda koji su pobjegli. Ja sam za to vrijeme lutala po tvrđi i jela svoje omiljene kisele gumene bombone. Imali smo glazbeni, zadnji put. Onda biologiju, na kojoj mi se nije dalo biti pa sam pobjegla. Uostalom Mia, Dora, Stjepan (ne onaj iz benda, Dorin dečko) i Vltaka su imali slobodan sat pa smo zujili okolo. Ne, Mia je odgovarala geografiju ako se dobro sjećam. Idući sat bila je etika. Etika je uvijek sat za pamćenje. Profesorica uvijek provaljuje takve gluposti i osjećaš se tako čudno na tom satu. Ne znaš kako se ponašati ni išta. I pitam ja profesoricu jel smiju Dora, Vlatka i Stjepan ući (Mia je i dalje odgovarala). I pusti ona njih i sjednemo mi. Morali smo crtati neku glupost, ne sjećam se više šta. Vlatka i Dora su pričale o svojim crtežima. Istjerala ih je van. Vlatka od tada misli da ona nije normalna. Dori i Stjepanu je jeziva. Mia misli da izgleda kao da je naganjala kokoši. Ja mislim da je smješna i da nije normalna. Kada je etika završila bio je kraj. Palili smo bilježnice ispred škole. Ja sam zapalila bilježnicu za hrvatski. I tako, drugi razred je završio.
Sada sam u trećem. Tek na početku. Pod odmorom je zabavnije nego prije, pogotovo ako smo svi zajedno. Uvijek se ima nešta raditi. Ili kuhati puding, ili plesati na hodinku (da, Mia i ja plešemo, prizor koji se ne viđa često) ili se hraniti grožđem ili raditi bilo kakvu glupost. Nekada (zapravo najčešće) samo pričamo gluposti. Samo, sati postaju sve dosadniji. U razredu se i dalje ne družim s nikim. Dobro, danas sam jednom objašnjavala svoj najdraži film MulHolland Drive. Svakako pogledati, savršen je. Samo jako težak za shvatiti. I Harhaj mi govorio da bi bilo glupo ne ići na maturalac. Još uvijek se dvojim. Nisam sigurna. Ja ne želim djeliti sobu s nekim da mi slučajno ta osoba ne bi prčkala po stvarima i CD-ovima (uvijek na put nosim oko 100 cd-ova). Znam da Ines neće, ali Ines i ja moramo biti s još nekim u sobi. I tu nastaje problem. Sa Snježanom? Ne, hvala, nisam psihički spremna na to. I onda, pitanje gdje se ide. Ja sam za Amsterdam, tamo stvarno želim ići. Ne zbog droge. Neću probati heroin, ne želim se vidjeti kako prodajem sve svoje drage stvari zato da bi si kupila prah koji će me ubiti i pretvoriti u veću biljku nego što jesam. Zaklela sam se samoj sebi da niada neću probati drogu koja nije heroin. Uostalom, moji razlozi zbog kojih idem na maturalac doro su poznati. Ako nemaš prijtelja, idi kupiti nešta. Tako da sve Nirvana i PJ Harvey stvari samo čekaju mene da ih kupim. Već se zamišljam kako dolazim u trgovinu. Imam onaj osjećaj u stomaku. Smijem se kao znanstvenik koji otkriva novi izum. Oh da, moram ići na maturalac. Naravno, zavisi gdje se ide. I pokušat se izborit za jednokrevetnu sobu ako je ikako moguće.
Budući da ne kontam informatiku i da ne povezujem dio s djelom, ja sam radila top listu Nirvaninih pjesama. Pa evo je. Sve pjesme poredane po redosljedu. Inače, to je jako teško raditi. Užasno je odlučiti se za najdražu pjesmu. Mada se najgore znaju - In Bloom, Stay Away, Smells Like Teen Spirit.
1. Radio Friendly Unit Shifter
2. Milk It
3. Serve The Servants
4. Frances Farmer Will Have Her Revange Here On Seattle
5. Negative Creep
6. Lounge Act
7. Aneruysm
8. Lithium
9. Oh, The Guilt
10. Verse Chorus Verse
11. Do-Re-Mi
12. You Know You're Right
13. Pennyroyal Tea
14. Something In The Way
15. Oh, Me
16. Blew
17. Polly
18. Aero Zeppelin
19. Return Of The Rat
20. Rape Me
21. Breed
22. Dumb
23. Where Did You Sleep Last Night
24. School
25. Downer
26. Stain
27. Dive
28. On A Plain
29. About A Girl
30. Paper Cuts
31. Big Long Now
32. White Lace And Strange
33. Curmudgeon
34. Gallons Of Roubing Alcohol Flew Trought The Strip
35. Spank Thru
36. Drain You
37. Scoff
38. Come As You Are
39. Lake Of Fire
40. Jesus Doesn't Wants Me For A Sunbeam
41. Other Improv
42. Even In His Youth
43. Endless, Nameless
44. Teritorial Pissings
45. Here She Comes Now
46. Sappy
47. Heart Shaped Box
48. All Apologies
49. Clean Up Before She Comes
50. tourette's
51. Sessions In The Sun
52. Talk To Me
53. Floyd The Barber
54. Swap Meet
55. Been A Son
56. Son Of A Gun
57. Very Ape
58. Mr. Moustanche
59. Mrs Butterworth
60. Beeswax
61. Sifting
62. Turnaround
63. Hairspray Queen
64. Big Cheese
65. Mexican Seafood
66. I Hate Myself And I Want To Die
67. Moist Vagina
68. Token Eastern Song
69. Sliver
70. Money Will Roll Right In
71. Help Me, I'm Hungry
72. Beans
73. Alcohol
74. Smells Like Teen Spirit
75. Stay Away/In Bloom
Stay Away i In Bloom mogu ponosno djeliti zadnje mjesto namjenjeno najgorim pjesmama. Ironično je to da je moj bend (onaj sa Evom i Stjepanom) svirao tu pjesmu. I dok smo je svirali ja sam skakala okolo i bacala se po podu. Mada je stvarno, stvarno ne volim. Kao mi Stay Away odnosno Pay To Play. Gorzota. Sada vidim da sam zaboravila uvrstiti The Man Who Sold The World. Koja sam ja budala. Uglavnom, to je jedna od više poziciranih pjesama. Kao i sve koje sam zaboravila. Sada ću si još malo sretno prepržiti još koji koncert od Nirvane koji još nisam i onda čekati idući mjesec kada ću moći skinuti novih 5 gigabajta glazbe. I nove koncerte. Postala sam ovisna o tome. Opet. Sjećam se još dok sam imala običan modem i dok sam tjedan dana skidala jedan koncert. I da budem iskrena, onda sam bila sretnija kada ga dobijem. Sada mi treba pola sata, ali nema ni onog osjećaja sreće. Kada se trudiš i napokon to dobiješ.
I evo, moj najiskreniji post ikada.
Prijatelje s kojima mogu razgovarati, družiti se i zabavljati, baš kako sam oduvijek zamišljala, pirčati o knjigama i o glazbi, razbijati noću, želim li to? Ha? Hej, ne mogu prestati vući svoju kosu! Molim te! Prokletstvo, Isuse, Jebeni Kriste Svemogući, voli me, mene, mene, mogli bismo pokušati, molim te, nije mi važno ni ako je pred očima svijeta, samo mi treba gomila, ekipa, razlog za osmijeh. Neću te gnjaviti, ah, sranje, sranje, molim te, zar nema nikoga? Netko, bilo tko, Bože pomozi, pomozi mi, molim te. Želim da me prihvate. Moram biti prihvaćena. Nosit ću odjeću koju ti želiš da nosim. Tako sam umorna od plača i sna. Tako sam, tako sam usamljena. Zar tu nema nikoga? Molim te, pomozi mi. POMOZI MI!
Savaka riječ koju je napisao trenutno opisuje moje razmišljanje i raspoloženje. Čemu je to uzrokovano? Nemam pojma. Najednom, glupost, jebena, znam. Ali svejedno. Do prije par minuta sve je bilo super, sve je bilo ok. Bila sam psihički relativno dobro, dobro istina je da nisam baš pričala i da sam zujala u zid kao i obično i bila u svom svijetu jer ne volim ići u kafiće, na kavi s ovima iz razreda (s njima i nemam baš tema za razgovor). Ali sad se osjećam tako usamljeno. više nego ikada, a cijeli život sam sama i nikada nisam baš imala prijetelja, a još manje onima s kojima ću moći razgovarati. Jer uvijek sam ja bila ona koju su mrzili, čudaknja, osoba koju su gađali kamenjem i zlostavljali psihički, a ponekad i fizički. A sad opet - kao da sam sama na svijetu i nema nikoga da mi pomogne da se osjećam bolje. Kako je to jebeno jadno. Ne znam šta da radim sa sobom. Gdje da odem da mi se stanje popravi. Umirem polako, ali sigurno. Izvana je sve normalno, ali unutra gorim. I niko, baš niko ne zna kako se osjećam jer niko se ne osjeća isto kao ja. I niko se ne može osjećati tako jer su svi bolji od mene, društveniji i ne znam osobu koja je u istoj društvenoj situaciji kao i ja. Sve oko mene su ta nasmješena lica koja jednostavno cijeli svoj život uživaju u životu... Ja jednostavno e mogu i nikada nisam i ne vjerujem da hoći. Ima li tu iko ko se osjeća kao ja, a da to nije Kurt?! Postoji li osoba koje mrzi sebe i svoj život iz dna duše?! Ne, vipe ne postoji, Kurt je umro. Kurt se osjećao koa i ja. I to je valjda razlog zbog kojeg ga ja toliko volim. Zato što njegove pjesme i dnevniček zapise mogu upotrijebiti na sebi. Ne znam šta da još napišem. Opet sam bez inspiracije. Da mi se da pisala bi o Kurtu, ali šta da napišem?! Ne da mi se pisati one gluposti koje se nalaze kod svakoga i koje već svatko zna. Ne znam šta da napravim, izgubljena sam. Jedina dobra stvar danas je štrajk. to znači da nisam odgovarala Latinski. London je uplaćen pa će ići jer bi starcima bio žao da lova propadne. Idem sada, spavati, sanjati, sanjariti o tome da me neko voli i da sam neko drugi. I biti u svom svijetu. Pstoji li u stvrnom svjetu itko?! NE; NE; NE; NE!!!!!!!!! Jedina sjebana, sama, usamljena, nesretna i ostavljena, neprihvaćena, buduća samoubojica. Jedva čekam da si prosviram mozak...
Evo, sada se više ne osjećam tako (havala Bogu). Imam sve šta sam ikada htjela i sretna sam. Jedino su mi problem jajnici zbog kojih mjenjam raspoloženja i koji neprestano bole. U ponedjeljak idem kod ginekologa. Budući da je post bio io tome kako se sve mjenja evo i slika. Od 1. razreda pa do sada.
Ovako sam se onda osjećala (1. razred)
A ovako izgledam sa šminkom koju više ne stavljam
Ovo je na dan kada smo se upoznale (Mia, Vlatka i ja, na slici u još i Ines i Dragana) i kada su nas zbog ponašanja izbacile iz svake trgovine u koju smo ušle. Bilo je stvarno jako zabavno.
I nas 3 zadnji dan u Engleskoj
Mia i ja s našim velikim uzorom. Mi želimo biti kao ona. A ko još ne želi. Dame i gospodo - Naomi Campell (ići na plastičnu operaciju da postanem crnkinja). Također i smršaviti (to mi je jako potrebno)
Nas 3 iznad Londona
Upoznala sam i Doru. Dora, Mia i ja smo snimile film. Sado-mazo, horor komediju PikaBooooo. Ovo su neke slike sa snimanja tog genijalnog djela kinematografije. Ako ga neko slučajno nije pogledao kada je igrao u kinima (kako se usuđujete ne gledati to?) nejka ga bude sram! Naš glumački talent je tako velik da smo dobili 100 oskara. NAravno, ja sam ta koja je dobila oskara za najbolju glavnu gumicu i za najbolju filmsku glazbu. Moj talent se savršen.
Nakon velike premjere filma išle smo na školski izlet. Mirela je isto bila s nama. Čitale smo erotske priče i Mia i ja smo svakih 15 minuta išle na WC.
Budući da je Dora jedan dan bila nesretna Vlatka i ja smo je odlučile razveseliti. Seks se isplatio i rođeno je naše dijete. Znojana. Kelj.
Za noć vještica bilo je uzbudljivo. Mia i ja smo se svađale koja je u životu imala više ljubavnika. To je stvarno teško reći budući da smo obje lude za macho tipovima i imale smo hrpetinu veza. Ipak, ja sam vještica stara 3000 godina, jako seksualno iskusna, a ona je moja žestoka protivnica. Dora je samo naša žrtva za iskorištavanje (seksualno, naravno)
Zbog ogromne seksualne napetosti između nas, Dora i ja odlučile smo osnovati bend i napravile smo svoju modnu liniju. Ovo smo mi dok izvodimo My Heart Will Go On.
Za Božić smo napravili piknik u školi.
A kada sam se vratila iz Njemače svima sam donjela cool naočale, kaošto ima svaka prava koka. Ovo sam ja s Dorinim. Sebi sam kupila velike u obliku zvjezde.
Eva i ja sviramo "pravi rock" u bendu. I još par slika s probe
I poslje probe se odmaramo čitajući o preslatkim dečkima iz prastarog OK-a. Strop se promjenio od onda.
Također smo odlučile (Mia i ja) postati ratnice (svaka prava koka treba pokazati da je i jaka žena).Eva kaže da naš vojnički image nije cool. Jadne mi.
Eva i ja na zadnjoj probi benda na kojoj smo se fotografirali. Par tjedana poslje smo se raspali. Ovo su zadnji dani sloge.Moja gitara je doživjela puno promjena od onda. I dobila sam hrpu glazbene opreme.
Obaveze s bendom nisu spriječile Miu i mene da budemo prave koke
Kada je došlo ljeto, Dora i ja smo počele prodavati sebe u paketu, u velikoj kutiji.
Eva i ja smo pred kraj ljeta počele svirati, ali ništa ozbiljno. Naravno, ja sam postala Riot Mallle. Ovo su neke od opakih slika.Vidi se da sam prava rockerica.
I tako, puno toga se desilo u 2 godine. I više se ne želim ubiti, to je najvažnije.Sada samo želim nastaviti bit prava koka, dostojna svojih tangica i štikli. Svi znaju da bez tangice, štikli i šminke ne mogu.
Post je objavljen 28.09.2006. u 15:08 sati.