Nakon...Pa,poprilično vremena
Poslije toga sam se samo zatvorila u sobu i razmišljala. Mislila sam da se ovo sve moralo dogoditi s razlogom. Što sigurno i je tako... Michelle me kopkala... Odnosno Vivian. Ne znam zašto,nakon što sam je malo bolje upoznala,nije mi nimalo više podsjećala na Michelle. Bila je tako hladna,nije bilo ničeg lijepog na njoj. Nije imala one slatke rupice na licu dok se smijala. Možda i zato što se više nije smijala.
Kralj Ved kao da je bio zaluđen s njom,a ona ni ga nije baš primjećivala,kretala se kao neka lutkica i bezvoljno mu uzvraćla poljupce...
Usprkos tome,dosta sam vremena provodila s njim. Znali smo satima razgovarati,o svemu,o vladanju,i o naravno,Vivian. Nije mi dopuštao da išta ružno kažem o njoj... A imala sam grozan predosjećaj u vezi s njom. Kada bi došli na tu temu odmah bi u roku 5 minuta završila u svojoj sobi Leom ljuta i na njega i na Vivian.
Lea je pak cijelo ovo vrijeme patila za vrtlarem Andrewom. Znala je da ne bi bilo primjereno da je u vezi s njim jer je ipak princeza... Ali mislim da se uistinu zaljubila. Andrew to nije znao. Nije imao pojma,jednostavno je mislio da Leu jako zanima cvijeće i vrtlarstvo jer je dosta vremena provodila s njim u vrtu.
Svakim danom joj je bilo sve teže i teže,nije mu mogla ostati samo prijateljica. A stalno su bili zajedno,išli u duge šetnje... Ali ništa od toga. Jednostavno je on valjda presrameljiv,ili jednostavno misli da nema šanse kod princeze.
Ja sam osim s kraljem,sprijateljila i s Jasonom kojeg sam također često viđala...
I mislim da mi se sviđa... Ustvari,još ništa nije bilo s njim,ali mislim da bi moglo (s njegove strane sto posto).. Ali tu je Zack na kojeg jednostavno ne mogu samo tako zaboraviti... On je jednostavno tako dobar,ne znam što bih drugo rekla. Ali nisam zaljubljena u njega,jednostavno ga volim i jako mi nedostaje...
Evo,ovo bi bio samo kratak uvid u ono što mi se događalo u ovo vrijeme nepisanja,a pojedinosti još slijede...
29.09.2006. | 18:46 | 10 K | P | # | ^
Michelle-my bell
Prvo sam bila malo razočarana i istog trenutka suze su mi potekle niz već dobro zacrvenjene natečne obraze...Zatim sam začula kucanje na vratima. Brzo sam Jasonu rekla neka se sakrije ispod kreveta da ga nitko ne vidi. U sobu je ušetala Lea i istog trenutka se bacila na krevet.
"Ja sam u depresiji." rekla je nakon što je dograbila jedan od mnogobrojnih jastučića s mog kreveta i čvrsto ga obgrlila. Lea i ja smo se kroz ovih mjesec dana dosta zbližile, bila mi je savršena zamjena za moju Michelle.... Bile su i dosta slične ovako po karakteru,ali opet nije sve to isto.Uglavnom,nisam htjela da mi Lea počne pričati o svom ljubavnom životu kad je Jason ispod kreveta stoga sam je nekako pokušavala odvratiti...
"Joj,e,Lea,baš sam se spremala okupati,možemo o tome poslije toga??"-pogledala me kao da joj nije po volji ali je odgovorila:"Ajde,kupaj se,ja te tu čekam..."-nisam znala što ću,Jason nije cijelo vrijeme mogao ležati pod krevetom...
"E,Lea,daj odi sa mnom do tvoje sobe da si izaberem neku haljinu za večeras...Ajde,molim te,želim biti lijepa..."-s tim sam trebala prvo trebala probati jer je Lea odmah entuzijastički poletjela prema svom ormaru.Ja sam malo zastala da Jasona otjeram a on je pomalo budalasto rekao kako su blesavi naši ženski razgovori...I nestao,a ja sam pošla za Leom.Izabrala sam na kraju reda radi neku lijepu haljinu (makar su sve Leine bile lijepe) i otišla natrag u sobu...
Uskoro je stiglo i vrijeme večere. Spustila sam se i imala sam što vidjeti; pored kraljevog stolca sjedila je ni manje ni više nego... Michelle!!!!!!! Nisam mogla vjerovati!!!
Došla sam (dotrčala !) do stola i nje i odmah je pohlepno ščapila,ipak mi je najbolja prijateljica.
Nije mi uzvratila zagrljaj a kralj me pogledao kao da sam poludjela.
"Ma ok je,poznamo se mi!!"-rekla sam uzbuđeno.
"Michelle,ne mogu vjerovati da si i ti tu! Pa što se dogodilo?!"-Michelle me samo blijedo pogledala.
"Ovo nije Michelle i Anna,molim te,daj se smiri...Očito ti se nešto pobrkalo...Ovo je Vivian,moja zaručnica"-Michelle,iako to nije bila ona,ali je bila ista kao i ona plaho mi je pružila ruku. Prihvatila sam je i nasmiješila joj se.
"Jesi sigurna da se ne zoveš Michelle?"-nisam mogla odoljeti kušnji pa sam pitala iako me kralj na to već pomalo čudno gledao. Iskreno,bilo mi je totalno bezveze što mu je ona zaručnica. Bilo mi je bezveze jer ću je svaki dan morati gledati a srce će mi plakati za Michelle....Mojom najboljom prijateljicom...
Evo njezina slika i pjesma posvećena samo njoj:
Michelle, ma belle.
These are words that go together well,
My Michelle.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Tres bien ensemble.
I love you, I love you, I love you.
That's all I want to say.
Until I find a way
I will say the only words I know that
You'll understand.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Tres bien ensemble.
I need to, I need to, I need to.
I need to make you see,
Oh, what you mean to me.
Until I do I'm hoping you will
Know what I mean.
I love you.
I want you, I want you, I want you.
I think you know by now
I'll get to you somehow.
Until I do I'm telling you so
You'll understand.
Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont tres bien ensemble,
Trčs bien ensemble.
I will say the only words I know that
You'll understand, my Michelle.
15.09.2006. | 23:20 | 22 K | P | # | ^
Opet doma??
Probudila sam se...Nazvala me Michelle,moja najbolja prijateljica...
"Da,naravno,idemo na kavu,samo da se obučem..."-odgovorila sam joj i pomislila kako joj moram toliko toga ispričati što sam sve sanjala...O nekoj čudnoj Zemlji i svemu tome...Ali sada je kraj,pomislila sam...
Ovaj svijet je puno lijepši od onog u snovima.Osim škole,hvala bogu da je danas... Pogledala sam na kalendar no nikako nisam mogla razabrati slova...
"Anna,koje pecivo hoćeš da ti kupim za doručak??"-čula sam iz sobe vikanje svog tate.
"Koji je danas dan?"- rekla sam dižući se iz kreveta.
"Pa subota...Anna,jel tebi dobro?"
"Da,da,sve ok...Smušeno sam hodala po stanu spremajući se za kavu s Michelle...No stalno mi je nešto nedostajalo: "Pa gdje su mi dovraga čarape?? Ne mogu ih naći....Tata,trebam si nakupovati još čarapa,ne mogu naći nijedan par,morat ću u japankama!!!"-rekla sam dok sam nafiksanim kretnjama ispuštala starke iz ruku.
Na kraju sam samo nazula japanke,obukla traperice i kratku majcu te izletjela iz stana.
Još sam vidjela tatu na balkonu kada sam izašla iz zgrade i veselo mu mahnula...
Nakon par minuta hoda stigla sam i do Michelline zgrade te sam je tamo pričekala. Stotine ljudi je izašlo prije nje,ona uvijek kasni...Pomislila sam. Zatim se neka silueta počela približavati; potrčala sam joj u zagrljaj,nasmiješenog lica ispružila mi je ruke te smo se tako čvrsto zagrlile da sam u tom trenutku pomislila da je više nikad neću pustiti...Kada sam se napokon odvojila od nje ispred sebe samo vidjela JASONA!!!!!
"Molim? Što se ovdje događa,gdje sam ??!!"-histerično sam upitala i ogledala se oko sebe...Bila je to moja kraljevska soba a ja sam ležala u krevetu na kojem je do mene sjedio Jason.
"Daj,smiri se,izgleda da si nešto sanjala...Ja sam se pojavio tu i sjeo na krevet jer te nisam htio odmah probuditi kad si me odjednom zgrabila..."-počela sam plakati. Od muke. Od svega. Toliko mi fali normalan život...Toliko me stišće ta pomisao da se više neću moći vratiti..Jason me zagrlio i rekao da će sve biti u redu,u što čisto sumnjam ali nema veze. Dobro mi je u tom trenutku došao prijatelj....
Sve se činilo tako stvarnim...Ustala sam iz kreveta i prišla ogromnom toaletnom stoliću s ogledalom.
Na ogledalu je bila Michellina i moja slika,jedino što mi je ostalo iz mog stvarnog svijeta...
15.09.2006. | 18:05 | 13 K | P | # | ^
Iščekivanje,sastanak i... Skoro poljubac 
Nakon što me draga Lea uputila u sve razloge zašto bih nekoga trebala (ne)voljeti,dani su mi prolazili sporo a ja sam samo čekala da mi se javi netko iz organizacije. Provodila sam vrijeme u šetnjama s Leom i s kraljem kao i s ostalim podanicima. Moj čežnja za domom bila je sve veća i veća... Falili su mi moji subotnji izlasci i sve što s tim nosi moj grad.
Nakon što sam već izludjela,konačno mi se u snu javio Jason,to je bio znak da je vrijeme da se nađemo.
Čim sam se probudila pošla sam putem koji mi se prikazao u snu. Nije to bilo neko komplicirano mjesto,štoviše,bio je to jedan najobičniji restorančić u koji vrlo vjerojatno nitko nije zalazio. Pojavila sam se tamo i vidjela sam mnoštvo ljudi kojima se dogodilo što i meni. Sastanak se odvijao u vrtu ograđenom sa svih strana iza kafića. Atmosfera je djelovala pomalo romantično; sve je bilo ukrašeno s ružama penjačicama koje su svojim prekrasnim cvatovima odisale božanstvenim mirisima. Sjela sam na neku klupu a do mene se smjestilo još par ljudi. Sastanak je započela Kaya,voditeljica i osnivačica organizacije. Mislim da nije bila starija od 30 godina što mi je bilo vrlo čudno s obzirom na to da se ovo događa nesumnjivo više od samo tridesetak godina godina. Nakon što se predstaivla održala je poprilično dug govor o našoj situaciji i svi su se složili da bi zaista trebali nešto učiniti da pomognemo da nam identiteti ostanu tajni.
Tu sam naravno,ključna veza bila ja,a sudeći po tuđim reakcijama,ja sam bila valjda jedina kojoj je raditi špijunski posao za organizaciju bilo pomalo neugodno. Tim više što sam se zbližila s Leom koja je kraljeva sestra. Da vam budem iskrena,ja sam se nadala da ću ovdje pronaći način da se vratim doma a ne postati neka špijunka.
Ali nisam imala izbora. Jer tko bi zaboga mene nešto pitao... Nakon svega toga,Jason mi je rekao da će mi on davati točnije upute.
"Znaš,ovo što sam tvoj odgovor trebala čekati mjesec dana bilo je pomalo bezobrazno od tebe..."-rekla sam mu kada su se svi razišli. Sjedili smo na nekoj klupici smještenu u tom čarobnom vrtu.
"Ma znam ja da sam ti falio ali..."-tu se nasmijao,a ja sam ga samo prijateljski lupila po ruci.
"Ma nije to...Nego jednostavno ne znaš kako je svaki se dan buditi u iščekivanju. Izludjela sam!"-malo se nasmijao i rekao: "Pa stvar i je u neizvjesnosti...Ma ne,gle,nisam ti se mogao javiti,ti ne znaš kakva tu ludnica vlada,to sve nije normalno."
"Ah,recimo da te shvaćam. Ali da ti se to više nije ponovilo!"-tijekom cijelog razgovora nisam niti shvatila kako sam mu dospjela ovako blizu. Bio je udaljen svega par centimetra od mene u trenutku šutnje.Nisam više mogla podnjeti tu napetost...
Digla sam se s klupe.
"Joj,gle,stvarno bih trebala krenuti,Lea me čeka,ne bi bilo u redu da se brine..." rekla sam nabrzinu.
Samo me odmjerio od glave do pete i rekao:"Da,ok,samo idi...Vidimo se još..."
Otišla sam zadihana kao da sam pretrčala 4 kruga oko stadiona... Osjećala sam privlačnost prema njemu ali sam ipak svjesna da još uvijek imam dečka. Dečka kojeg voli i koji mene voli...Da,u to sam bila sigurna. Ali mi je on bio toliko sladak... Vratila sam se tako uzburkana na večeru na kojoj nisam izustila ni slova,samo sam se požurila u krevet i nadala se da ću barem u snovima vidjeti Jasona. Bože,kako sam jadna....
13.09.2006. | 17:55 | 4 K | P | # | ^
