Marketing
Opet doma??
Probudila sam se...Nazvala me Michelle,moja najbolja prijateljica...
"Da,naravno,idemo na kavu,samo da se obučem..."-odgovorila sam joj i pomislila kako joj moram toliko toga ispričati što sam sve sanjala...O nekoj čudnoj Zemlji i svemu tome...Ali sada je kraj,pomislila sam...
Ovaj svijet je puno lijepši od onog u snovima.Osim škole,hvala bogu da je danas... Pogledala sam na kalendar no nikako nisam mogla razabrati slova...
"Anna,koje pecivo hoćeš da ti kupim za doručak??"-čula sam iz sobe vikanje svog tate.
"Koji je danas dan?"- rekla sam dižući se iz kreveta.
"Pa subota...Anna,jel tebi dobro?"
"Da,da,sve ok...Smušeno sam hodala po stanu spremajući se za kavu s Michelle...No stalno mi je nešto nedostajalo: "Pa gdje su mi dovraga čarape?? Ne mogu ih naći....Tata,trebam si nakupovati još čarapa,ne mogu naći nijedan par,morat ću u japankama!!!"-rekla sam dok sam nafiksanim kretnjama ispuštala starke iz ruku.
Na kraju sam samo nazula japanke,obukla traperice i kratku majcu te izletjela iz stana.
Još sam vidjela tatu na balkonu kada sam izašla iz zgrade i veselo mu mahnula...
Nakon par minuta hoda stigla sam i do Michelline zgrade te sam je tamo pričekala. Stotine ljudi je izašlo prije nje,ona uvijek kasni...Pomislila sam. Zatim se neka silueta počela približavati; potrčala sam joj u zagrljaj,nasmiješenog lica ispružila mi je ruke te smo se tako čvrsto zagrlile da sam u tom trenutku pomislila da je više nikad neću pustiti...Kada sam se napokon odvojila od nje ispred sebe samo vidjela JASONA!!!!!
"Molim? Što se ovdje događa,gdje sam ??!!"-histerično sam upitala i ogledala se oko sebe...Bila je to moja kraljevska soba a ja sam ležala u krevetu na kojem je do mene sjedio Jason.
"Daj,smiri se,izgleda da si nešto sanjala...Ja sam se pojavio tu i sjeo na krevet jer te nisam htio odmah probuditi kad si me odjednom zgrabila..."-počela sam plakati. Od muke. Od svega. Toliko mi fali normalan život...Toliko me stišće ta pomisao da se više neću moći vratiti..Jason me zagrlio i rekao da će sve biti u redu,u što čisto sumnjam ali nema veze. Dobro mi je u tom trenutku došao prijatelj....
Sve se činilo tako stvarnim...Ustala sam iz kreveta i prišla ogromnom toaletnom stoliću s ogledalom.
Na ogledalu je bila Michellina i moja slika,jedino što mi je ostalo iz mog stvarnog svijeta...
Post je objavljen 15.09.2006. u 18:05 sati.