Walking with Satie

četvrtak, 28.03.2019.

kad zakašlješ
pluća ti se nakrive
malo više
kako bi te čule
školjke koje
strpljivo čekaju
na obalama
kako bi ih netko
stisnuo na uho
tada šapuću
o sedefnim srcima
kojima
obavijaju brodove
koji brode
po nježnim dječjim
snovima
dok spavaš
kerubinskih obraza
nadgledaš svijet
i smiješ se

28.03.2019. u 18:54 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 25.03.2019.

u nedjeljno jutro
kad krenu u četama
da budu točno u 10
na mjestu
na kojima
ih hrane heljdinim
brašnom,
posutim krhotinama
leptiričinih krila
i leptirica
koje su se gnijezdile
da ostave mlade
neće primijetiti paučinu
koju će probavljati
u svojim stomcima,
a mudros stećaka
ostat će nedostižna
kao velebno more
koje ih gleda
kao Velebit
koji se nadvija,
a uzvisti ih ne može

25.03.2019. u 23:03 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 24.03.2019.

David Bowie - Blackstar - KLIK KLIK

kako da ti
uskratim laktaciju
svojih želja
koje ti nudim
u kakofoniji
izgovorenih riječi
samo se nižu asocijacije
dok doživljavaš
mikro moždane udare
svaki put kad
te zamolim
da me saslušaš
jer p(r)ogledala sam
onaj dan
kad smo ispred
semafora
buljili u prazne
grudi grada
bilo mi je jasno
da sam napipala
šutnju veću od sebe
zakopanu duboko
u limenci
babine kutije za kavu
sada znam,
doista znam
nebo je prostrano
i sav kisik
koji pojedu
ispovratit će
zemlja kroz potrese,
unutraške

24.03.2019. u 23:25 • 1 Komentara • Print • #

subota, 23.03.2019.

Nick Cave - Push the sky - KLIK KLIK

ljuljajući zasloni poskakuju
u očima plava svjetlost
nadražuje sinapse
i čini pamćenje poroznim
trusi se kao stiropor o zid
dječje ruke izgrebane
od igre
Tesa je rekla
da su se čuda događala
oduvijek
od-uvijek,
ali da je trebalo
proći toliko vremena
da ih prihvate
kao svoja
za njih su to bile običnosti
naslonjene o zidove
kao uspomene
koje je Lucien
ejakulirao
na slikarska platna
u nedostatku želje
za životom
a onda sve te seanse
i sva ta paljenja,
rituali čišćenja
u kojima podlaktice
smrde na kratere
zvijezda padalica
kako nešto tako lijepo
može ikome pokvariti dan?

23.03.2019. u 18:44 • 5 Komentara • Print • #

utorak, 19.03.2019.

kad bih danas
imala vremena
pogledati u sebe,
bilo bi dovoljno

19.03.2019. u 10:43 • 6 Komentara • Print • #

nedjelja, 17.03.2019.

s mnogih mojih prozora
pogled se pruža
na more
iz kojeg svakodnevno
iskaču ljudi
trudni od života
plavi od nastojanja
da iz svojih prozirnih žila
istisnu zadnje atome
buke rata, koju smo žvakali,
i pljuckali tko će dalje...
na persijanama
isušili smo, sretni,
sve tragove socijalizma
i legli u postelju
spokojni, oprani od krhotina
koje su dolijetale 20 godina
kao da smo ih zaboravili
prepustili smo se
svakodnevici:
za bolji auto,
bolji sat,
više kave na stolicama
kojima žuljamo hemeroide
više putovanja
novih iskustava
i orošenih dlanovima
kojima držimo okidače
za ukrasti trenutak
svi ti ljudi,
dobri ljudi,
ni ne znaju
da su kitovi
u Japanu
crveni
u plavom zaljevu soničnih
urlika
dok ih britkim
sabljam sijeku na pola
svi ti ljudi,
dobri ljudi,
šute i jedu
plastične ribe
svojim osunčanim rukama

17.03.2019. u 23:38 • 2 Komentara • Print • #

subota, 16.03.2019.

Soley - KLIK KLIK

do sad
nije bilo tužnije
s tobom
do danas
kad su ti se iz ruke
cijedile nemoć
i nepoznavanje
onoga divnog
razlijegao se
pogled horizontom
sunce je pržilo, a
iza visokih prozora
stabla su upijala
dionizijski dan
za tebe nepostojeć
samo tvoje ruke
krvave povisilce tuge
dok ih čistim
jer ni ne znaš
da te bole
da su ranjave
i meke
dok
blage rotacije
prašnjavih kolica
tvoje ruke guraju
kroz sjećanja
davno skinutih
naljepnica

16.03.2019. u 22:45 • 2 Komentara • Print • #

petak, 15.03.2019.

The Lumineers - Sleep on the floor - KLIK KLIK

iza zida lijevo spavaju
u nespokoju
u boji cikle boli
u strepnji
za ljepotom
koja se nosi
na dlanu

ispod zida gore
u vici nervoze
i plača
okreće se
kontrolirano
ludilo ljutnje
dozirano dva puta
mjesečno
kroz skrhano jedno
koje raste
nježno

u noći bez rasvjete
dok slušam
kako dišu
moćna pluća
svemira
dva heroja i
jedna heroina
spašavaju
moj svijet

15.03.2019. u 23:57 • 0 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.03.2019.

kad je djed otišao
sa svog otoka
i ja sam otišla
još uvijek nerođena
vratili smo se jednom
moj otac i ja, i mati i brat
bio je i djed, i baba
bilo je oskudno
podovi su vrištali
kad smo se spustili
dolje - u kuću sredozemne
more me ljuljalo
do povraćanja
- gledaj u zeleno!
nije pomoglo
jeli smo ribu
i smokve
i više se nismo vratili
sada želim
jer te sanjam, djede,
da izmirim sve pretke
rasute zvijezde

14.03.2019. u 23:05 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 13.03.2019.

rekao si da pišem
slatke stihove,
ništa više
nema rasta
samo točka
i od tad razmišlja
o kroasanu
u toplo utopljenom
rukama
kako bih kasnije
mogla gledati
u daljinu...
kako se ne bismo
suzili u licu
kako nam to titravo
ne bi oteli
nije tajna
da su prve bore
mirišljavi izdanci
pravila
da smo postali
dosadni
samima sebi

13.03.2019. u 23:10 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 12.03.2019.

imala sam strast
za njegove gradove
za rast duge kose
koju sam brižljivo čuvala
u teglama
kod pukovnika
nisam nikome pisala
nisam slala naljepnice
lijepila marke
samo sam čitala
ispravljala pogreške
između slova
tražila udubine
po znanstvenoj
ganjala naslove
nisam kao on
gubila sjećanja,
lokacije
gradove
ljude
sada se gubim
u kritičnoj
masi dana
kada ne znam spavam li
ili sam već ustala
samo prevrćem teleteks
buba me realnost
i trenutak
da više neće
staviti slovo
na papir,
pokazati srednji prst
i reći: vrijeme je

12.03.2019. u 23:31 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>