Dok prolazim kroz njezin tekst, čisteći ga od
upadica portugalske sintakse, podsjećam se na dijelove sebe
koje zaboravljam u zakucima primozga
jer ga dovoljno ne vježbam ovih dana.
"Tetka dokolica, tetka dokolica", pjeva dvogodišnji anđeo.
Osjećam se prozvano i branim se : "Bratec Martin, bratec Martin....ding, dang,
dong....i izmišljam priču o tužnom slikaru koji nije više imao inspiraciju
pa je plakao u svojoj sobi. Dok je plakao, crvene i žute bojice mu odlučile pomoći..."
Iznenađujuće dobar prijem kod anđela koji traži da joj priču pričam
opet i opet i opet... a onda u pauzi opet krene:
"Tetka dokolica, tetka dokolica", ne mijenjajući ritam.
Doista, tetka dokolica koju ovo dokoličarenje satire jer ga nema
s kime dijeliti. Točnije, s onim kojim želi. Istok je još uvijek predaleko u pretoploj
zemlji, a ja determinirana nekim većim stvarima frustrirano ispirem samoću
3.ljeto zaredom. Zazivam tanku kišu sjeverne Europe kojoj skoro krećem.
Da je zima u pitanju, ne bi bilo frustriranosti, ni ovog posta....
Ali ljeto je....LJETOOOOOO.....
....a ja sama, tijelo mi podatno, meko, nenastanjeno dok misli bezbrižno
lutaju neopterećene zvonjavom nekih kiselih zvona...
Šteta dokolice....
7 dana to go....
logh - KLIK KLIK
Dani mi lete, a ja proživljavam impotenciju riječi. Ljeto je, slobodna sam kao ptica, prazna kao balon. Čekam taj Bruxell koji nadolazi u slapu i zahvatit će me nespremnu. Znam! Ma koliko ja planova složila, koliko neočiglednosti predvidjela, samo je jedno očigledno, zahvatit će me nespremnu. I ne postoji ništa doli - prepuštanja.
šššššš - šušte krila suicidalne leptirice koja opetovano napada sva raspoloživa svijetleća tijela u stanu.
šššššš - umirujem se i vježbam ukontrolirati svaki zalet misli u još jednu besciljnost svakodnevnice u kojem ubijam dokolicu ratno-neratnim štivom.
šššššš - vjetar je neoporeziv i nepraktično vruć. Osjećam se ko jebeni sladoled. Onaj najjeftiniji. Snjeguljica, možda?
Trebaju mi duple ruke za pospremiti nered. Treba mi tijelo. Hladno od grča. I usta puna smisla. Noć je u kojoj samo motori u daljini brenče.. Miriše na garež, eksploatiram osjećaje s minimalnom logikom za mjeru i shvaćam da mi ne treba kontenjer za odložiti svo nakupljeno emocionalno i intelektualno smeće, već deponij, po mogućnosti neki samozapaljivi. Koliko znam neće mi biti dovoljan samo ovaj život. Doživjet ću i sljedeći. Kao da je to nešto u što samo ikad mogla posumnjati?! U meni brazdi onaj osjeća kad bih samo lelujala od ljeta, bridila po glazbenim arhipelazima nogama uronjena u orgazmičnost velikog plavog. Samo to i usta koja pojest će sol.
Antentat - Slon
Nema slatkoće, nema
Jezik mi je suh.
Ruke koštunjave.
Gibam se u polusnu
Ove močvarne jave
Takav je dan
U njemu bezglavo
Ljenčarim na oksimoronima
Visim po prometnim znakovima
I ronim
Kroz brdo simbola
Vode me ruke
U srž čovjeka
Koji stoji pokraj ceste
Osjećam sunce
Kako mi dahće za vratom
I njegovo orošeno lice
Koje drhti
Takav je dan
U njemu prazne boce
I ruke krvave od
Tuđeg srca
Life on Mars? - KLIK KLIK
Savršena je ta konstatacija
O koliziji sa svijetom
U kojem sve ima svoj savršen sklad
A ja bih kapsulu
Narančasto-crvenu
S raketnim pogonom
Jer treba mi nešto da me pokrene
U maniri velikih snova
Iz ove sobe
Purpurno ljevičarske
U kojoj je sav moj život
Zaokružen kao trepez.
U svijet-rupičast
I nesavršen
U svijet.
Tamo su plastične lutke i satovi,
Soda bikarbona i papiri
Na kojima ispisujem note
Za requieme nečemu što umrijeti mora.
Kao treptaj.
Trepere svjetla zrakoplova.
Ljeto je u sredini noći
A naokolo pršte tanke linije nesporazuma
U kojima je drveće poprimilo
Drugačiji miris godova.
Res - KLIK KLIK
Potrati me u danu
U kojem prodaješ snove
I neizdrživo je odbiti
Stvari koje poznajem
Imam te slike
Koje mi nadolaze
I glazbu koja se pretapa
Prosječna sam
U gibanju tijelom
Što bih htjela
Kad mogu sve
A neću ništa
Njih je 13,
Ja sam jedna
Samo podređeni
Piju noć na slamku
Violent F.- KLIK KLIK
Postoji ta neka radna verzija
Mog života spremljena među
Datotekama koje služe
Kao predigra ugnjetavanju dana
Gdje se hvatam kako bezbroj puta
Prepravljam već prepravljene
Verzije istoimenih slatkorječivo
Patetičnih romana
Kojima sam se hranila
u jeku rata, u žaru puberteta
jer nije bilo ničeg boljeg
za odvraćanje pažnje
od zvukova, stvarnosti
koja je nadirali kao vrtoglavica
poslije vrhunca.
Postoji taj neki sistemski fajl
U kojem se krije crvotočina
Svega što izbjegavam izreći,
A poželim kad nestane
Tanka linija između
Dobrog ukusa i samokontrole.
Neke idiote bi trebalo sustavno kažnjavati
Perjem i katranom.
Tuxi - KLIK KLIK
Tvoja želja za razdijeljenošću je drugačija od naše.
Manje je iskonska, više politična.
Ljeto je krenulo.
Sve zimske strahove
Potapam u plićaku
I ne bojim se Walt Withmana
I suza koje puštaš čitajući ga.
Bog je postao bog neona
I učestalih vatrometa na
Sjajnom nebu svakodnevnice.
Od sjaja krila dani su bezbojni i plastični.
Preljevam ih jogurtom
I gutam pohlepno.
Još je malo ostalo.
Bez tijela plutam na
Sjajnoj površini zemlje
Dok srce puca kao čips.
Tirkizne djevojke ne znaju za plač.
Noć je u kojoj sve nasilniji postaju nemiri.
Zasigurno.
Satie, ali Erik-KLIK KLIK
Samo sam stala...
Ostal bez goriva...
Sunce je velika zvijezda.
Dostatna za mojih 56 života
Koje živim istovremeno.
Na istoj točki.
U nekom zalutalom zrako-praznom prostoru
A opet ne poznajem vakum.
Samo tišina.
Praznina.
Kakve su mi to ruke?
Prazne bez dodira.
Lepršaju u prostoru kao suvišnost.
Oči ih gledaju, nijemo.
Zatvorena u telefonsku govornicu
Želim slušati daleki glas s istoka
Danonoćno.
Želim.
Noć je podatna
Kao tiramisu poslije kiše.
Ruke su mi prazne.
Bez dodira.
A ja želim, a ne mogu.
STOP
ONE
Free rice
onehappyislandmusic
make model
david sylvian
cocteau twins
dead can dance
and also the trees
cowboy junkies
talking heads
air
violent femmes
Tortoise
sigur ros
ms. john soda
tarwater
amon tobin
yonderboi
trans am
cinematic orchestra
calexico
stina nordenstam
lunar
bilk
apparat organ quartet
olvis
architecture in helsinki
brazilian girls
arctic monkeys
death cab for cutie
modest mouse
arcadefire
bloc party
muse
royksopp
coldcut
the shins
65daysofstatic
frou frou
explosions in the sky
Godspeed You Black Emperor
vuneny
le tigre
the dining rooms
bajafondo
KIMIKO
Laura Veirs
Feist
tina brooks
PORTFOLIO
art brut
the rakes
harrisons
logh
fujiya & miyagi
Whitest boy alive
regina spektor
gnarls barkley
smoosh
the new pornographers
minus the bear
cursive
your33blackangels
she wants revenge
The album leaf
M83
do may say think
eluvium
Rupert Falsch
electrocute
Styrofoam
the appleseed cast
as tall as lion
______________________
*nu-jazz*
peacespeakers,
jazzamor
the funky lowlives (sail into the sun)
les gammas
king kooba
mondo grosso
Nils petter molvaer
Nostalgia 77
______________________
*chill out*
smith&mighty
micatone
4hero
goldfrap
prefuse73
nightmare on wax
akasha
9 lazy 9
nuspirit helsinki
moodorama
sun kil moon
the books
____________________
Yo no soy yo.
Soy este
Que va a mi lado sin yo verlo;
Que, a veces, voy a ver
Y que, a veces, olvido.
El que calla, sereno, cuando hablo,
El que perdona, dulce, cuando odio,
El que pasea por donde no estoy,
El que quedera en pie cuando yo muero.
Juan Ramón Jimenéz
______________________
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (3)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (21)
Listopad 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Lipanj 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (9)
Travanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Studeni 2008 (1)