Walking with Satie

ponedjeljak, 30.07.2007.

Tetka dokolica

Dok prolazim kroz njezin tekst, čisteći ga od
upadica portugalske sintakse, podsjećam se na dijelove sebe
koje zaboravljam u zakucima primozga
jer ga dovoljno ne vježbam ovih dana.

"Tetka dokolica, tetka dokolica", pjeva dvogodišnji anđeo.

Osjećam se prozvano i branim se : "Bratec Martin, bratec Martin....ding, dang,
dong....i izmišljam priču o tužnom slikaru koji nije više imao inspiraciju
pa je plakao u svojoj sobi. Dok je plakao, crvene i žute bojice mu odlučile pomoći..."
Iznenađujuće dobar prijem kod anđela koji traži da joj priču pričam
opet i opet i opet... a onda u pauzi opet krene:

"Tetka dokolica, tetka dokolica", ne mijenjajući ritam.

Doista, tetka dokolica koju ovo dokoličarenje satire jer ga nema
s kime dijeliti. Točnije, s onim kojim želi. Istok je još uvijek predaleko u pretoploj
zemlji, a ja determinirana nekim većim stvarima frustrirano ispirem samoću
3.ljeto zaredom. Zazivam tanku kišu sjeverne Europe kojoj skoro krećem.
Da je zima u pitanju, ne bi bilo frustriranosti, ni ovog posta....
Ali ljeto je....LJETOOOOOO.....

....a ja sama, tijelo mi podatno, meko, nenastanjeno dok misli bezbrižno
lutaju neopterećene zvonjavom nekih kiselih zvona...

Šteta dokolice....

7 dana to go....

30.07.2007. u 20:47 • 19 Komentara • Print • #

petak, 27.07.2007.

Impotencija

logh - KLIK KLIK

Dani mi lete, a ja proživljavam impotenciju riječi. Ljeto je, slobodna sam kao ptica, prazna kao balon. Čekam taj Bruxell koji nadolazi u slapu i zahvatit će me nespremnu. Znam! Ma koliko ja planova složila, koliko neočiglednosti predvidjela, samo je jedno očigledno, zahvatit će me nespremnu. I ne postoji ništa doli - prepuštanja.
šššššš - šušte krila suicidalne leptirice koja opetovano napada sva raspoloživa svijetleća tijela u stanu.
šššššš - umirujem se i vježbam ukontrolirati svaki zalet misli u još jednu besciljnost svakodnevnice u kojem ubijam dokolicu ratno-neratnim štivom.
šššššš - vjetar je neoporeziv i nepraktično vruć. Osjećam se ko jebeni sladoled. Onaj najjeftiniji. Snjeguljica, možda?
Trebaju mi duple ruke za pospremiti nered. Treba mi tijelo. Hladno od grča. I usta puna smisla. Noć je u kojoj samo motori u daljini brenče.. Miriše na garež, eksploatiram osjećaje s minimalnom logikom za mjeru i shvaćam da mi ne treba kontenjer za odložiti svo nakupljeno emocionalno i intelektualno smeće, već deponij, po mogućnosti neki samozapaljivi. Koliko znam neće mi biti dovoljan samo ovaj život. Doživjet ću i sljedeći. Kao da je to nešto u što samo ikad mogla posumnjati?! U meni brazdi onaj osjeća kad bih samo lelujala od ljeta, bridila po glazbenim arhipelazima nogama uronjena u orgazmičnost velikog plavog. Samo to i usta koja pojest će sol.

27.07.2007. u 02:27 • 6 Komentara • Print • #

četvrtak, 19.07.2007.

Intertekstualnost/ medijalnost - Takav je dan

Antentat - Slon

Nema slatkoće, nema
Jezik mi je suh.
Ruke koštunjave.
Gibam se u polusnu
Ove močvarne jave
Takav je dan
U njemu bezglavo
Ljenčarim na oksimoronima
Visim po prometnim znakovima
I ronim
Kroz brdo simbola
Vode me ruke
U srž čovjeka
Koji stoji pokraj ceste
Osjećam sunce
Kako mi dahće za vratom
I njegovo orošeno lice
Koje drhti
Takav je dan
U njemu prazne boce
I ruke krvave od
Tuđeg srca

19.07.2007. u 21:54 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 17.07.2007.

Life on Mars?

Life on Mars? - KLIK KLIK

Savršena je ta konstatacija
O koliziji sa svijetom
U kojem sve ima svoj savršen sklad
A ja bih kapsulu
Narančasto-crvenu
S raketnim pogonom
Jer treba mi nešto da me pokrene
U maniri velikih snova
Iz ove sobe
Purpurno ljevičarske
U kojoj je sav moj život
Zaokružen kao trepez.
U svijet-rupičast
I nesavršen
U svijet.
Tamo su plastične lutke i satovi,
Soda bikarbona i papiri
Na kojima ispisujem note
Za requieme nečemu što umrijeti mora.
Kao treptaj.
Trepere svjetla zrakoplova.
Ljeto je u sredini noći
A naokolo pršte tanke linije nesporazuma
U kojima je drveće poprimilo
Drugačiji miris godova.

17.07.2007. u 21:13 • 6 Komentara • Print • #

petak, 13.07.2007.

Vizija

Res - KLIK KLIK

Potrati me u danu
U kojem prodaješ snove
I neizdrživo je odbiti
Stvari koje poznajem
Imam te slike
Koje mi nadolaze
I glazbu koja se pretapa
Prosječna sam
U gibanju tijelom
Što bih htjela
Kad mogu sve
A neću ništa
Njih je 13,
Ja sam jedna
Samo podređeni
Piju noć na slamku

13.07.2007. u 23:58 • 7 Komentara • Print • #

srijeda, 11.07.2007.

Punk's not dead, yet

Violent F.- KLIK KLIK

Postoji ta neka radna verzija
Mog života spremljena među
Datotekama koje služe
Kao predigra ugnjetavanju dana
Gdje se hvatam kako bezbroj puta
Prepravljam već prepravljene
Verzije istoimenih slatkorječivo
Patetičnih romana
Kojima sam se hranila
u jeku rata, u žaru puberteta
jer nije bilo ničeg boljeg
za odvraćanje pažnje
od zvukova, stvarnosti
koja je nadirali kao vrtoglavica
poslije vrhunca.
Postoji taj neki sistemski fajl
U kojem se krije crvotočina
Svega što izbjegavam izreći,
A poželim kad nestane
Tanka linija između
Dobrog ukusa i samokontrole.

Neke idiote bi trebalo sustavno kažnjavati
Perjem i katranom.

11.07.2007. u 04:49 • 5 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.07.2007.

Freestyle

Tuxi - KLIK KLIK

Tvoja želja za razdijeljenošću je drugačija od naše.
Manje je iskonska, više politična.
Ljeto je krenulo.
Sve zimske strahove
Potapam u plićaku
I ne bojim se Walt Withmana
I suza koje puštaš čitajući ga.
Bog je postao bog neona
I učestalih vatrometa na
Sjajnom nebu svakodnevnice.
Od sjaja krila dani su bezbojni i plastični.
Preljevam ih jogurtom
I gutam pohlepno.
Još je malo ostalo.
Bez tijela plutam na
Sjajnoj površini zemlje
Dok srce puca kao čips.
Tirkizne djevojke ne znaju za plač.

Noć je u kojoj sve nasilniji postaju nemiri.
Zasigurno.

09.07.2007. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

nedjelja, 08.07.2007.

Wish-Fish

Satie, ali Erik-KLIK KLIK

Samo sam stala...
Ostal bez goriva...
Sunce je velika zvijezda.
Dostatna za mojih 56 života
Koje živim istovremeno.
Na istoj točki.
U nekom zalutalom zrako-praznom prostoru
A opet ne poznajem vakum.
Samo tišina.
Praznina.
Kakve su mi to ruke?
Prazne bez dodira.
Lepršaju u prostoru kao suvišnost.
Oči ih gledaju, nijemo.
Zatvorena u telefonsku govornicu
Želim slušati daleki glas s istoka
Danonoćno.
Želim.
Noć je podatna
Kao tiramisu poslije kiše.
Ruke su mi prazne.
Bez dodira.
A ja želim, a ne mogu.

08.07.2007. u 02:22 • 9 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>