Walking with Satie

srijeda, 23.05.2007.

Konzumerizam snova?

KLIK KLIK

To sam ja, to sam ja
Vikala sam ti s druge strane zrcala
Koje sam razbila
Kako bih se pronašla
Iza-sanjajući o nekoj magičnoj zemlji,
Zapela sam za okvir
I ni makac
Zapela sam u nekoj paralelnoj
Ulici, svemiru
Možda sam pogriješila galaksiju
Možda sanjam
Pretapam se u horizontalnoj
Maglici koja me obuzima
Jer noć je duga, razvlačim je
Kao zalogaje prije buđenja
Gladna sam novih stvari,
Ljudi, zbivanja
Gladan snova,
onih bez pelina
i stava: idemo do Mjeseca.

23.05.2007. u 22:37 • 19 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 21.05.2007.

Takav mi je horoskop

Stop go Tokyo - KLIK KLIK

Ready - KLIK KLIK

Iza sebe ostavljam tragove
Kao avioni kad lete nebom
Ležim na travi
Promatram kako se
Raspršujem
Širim krila - Ikarova
Prošlo je vrijeme
Napada na sunce
Živim u trapu promjena
Nedodirnuta promjenom
Samo želja
I vječito blebetanje o njoj
Maslačak, pas na uzici
I nebo uokvireno u
Korice knjige iz izloga.
Zlatan smo mladež
S popločanih ulica
Prerano ostarjela od
Suvišnih informacija
I dokonog komfortizma
Lebdimo zagljavljeni
U matrici majke materije.
Lebdimo i ništa!
Ali uvijek spremni za demagogiju!

21.05.2007. u 23:59 • 14 Komentara • Print • #

subota, 19.05.2007.

Godot je došao

Laura Veirs Klik KLIK

Previše je mraka u mojim očima
I san uzavreo u kotlu
Isparava
A ipak dani nisu ništa drugo
Do skupljenih koljena
I grada pod nogama
Kojeg gazim uzaludno vjerujući
Da mogu pokoriti njega
Ne oskvrnuvši sebe
I hodam
I gušim rukama
Balone sreće koji izranjaju
Ispod popluna
Hodam ne znajući
Koliko malo je potrebno
Za trčanje
i ostajanje bez daha
u nekoj ulici koja mi se baca u lice
kao da je to jedino
što preostaje
kad Godot dođe
a ja rezignirano
rasječem utrobu
malo krvarim, pa odem

19.05.2007. u 08:14 • 11 Komentara • Print • #

nedjelja, 13.05.2007.

Nimalo nalik poeziji

Oni su totalno COOL - KLIK KLIK

Kontrapunktiram se u mimoilaženju s
egzinstencijalističkim poimanjem bivanja.
Rastvorila sam prozore kako bi suština mogla
lakše prodrijeti u udubljene pore moga bića
Poistovjećujem se sa zvjezdanom prašinom.

Svatko od nas gura svoju kuglu i ima
svog privatnog Sizifa umjesto batlera.

Slijedila sam niti, a moja priča započinje
s cijeđenjem oblaka i širenjem pluća.

Moja priča počinje s balegarima.

Jan Fabre u filmu Problem (2001.) kaže: „Hodao sam sam sedam noći i sedam dana i napravio sam neku vrstu kugle koja je dvostruko veća od mene. Napravljena je od površine koju sam prešao i po kojoj sam hodao. Forma dolazi iz duha, duh je kugla koja zrači poput sunca. Veliki se problemi javljaju kad kugle nastavljaju rasti i postaju teže.”

13.05.2007. u 23:54 • 21 Komentara • Print • #

četvrtak, 10.05.2007.

Fal(u)S

65daysofstatic KLIK KLIK

Nisam znala da mi dan može
proteći kao utakmica ping-ponga
u kojoj ja sam mrežica
stavljena "in medias res",
potpuno nezainteresirana za zbivanje.
I točka.
I dvije.
Prazna crta i dvoje ljudi.
Osjećam se prahistorijski,
kao da sam izašla iz knjige Kamen mudraca
i lelujam u zrako-praznom prostoru kao
entitet bez tijela, vrzma se
i naradije bih si strgala kožu,
presvukla se kao zmija
i otpuzala nazad u postelju,
najradije bih jer ja nisam ja
nervozna i statična,
ali svi imamo svoje nedosljednosti
i trenutke užasa
nalik miljama beskonačne praznine
u kojoj sadimo kaktuse
i mislimo da je tona koja nam
visi nad glavom problem.

Fuck no.

Izmišljam probleme kako bi mi bilo zanimljivije upotpunjavati formular prijave za priču "osobnog križa"
koju su mi prodali i sjebali namjeru da postanem bar umjeren hedonist?!

10.05.2007. u 23:32 • 9 Komentara • Print • #

utorak, 08.05.2007.

Retreat

KLIK KLIK

Pretrčavam preko nečeg oblog,
ne znam što je to jer hodam zatvorenih očiju
Svijet je naglo postao prijateljskije mjesto,
a ja - mada zapravo tu nije riječ o meni,
sumnjičavo iščekujem razvoj događaja, toga nečega,
a to nešto oblo širi se čvorem
koji mi je podarila priroda rođenjem...
Ali, doista, tu nije riječ o meni...
Sad hodam - zgrušala sam sva svoja
osjetila u jednu točku,
mada kad smo već kod interpukcija
to bih nazvala uskličnikom,
iako, nije da me netko pitao kako bih
ja to trebala nazvati
jer kažem vam, tu nije riječ o meni...
Planetaran je taj osjećaj kad
imate zatvorene oči,
a male eksplozije razaraju
svijet koji znate
dok hodate preko tog nečeg oblog
Mada zapravo ne hodate, više je to nalik ležanju
i ruke, da, ruke su tu te o kojima je zapravo riječ
ruke i ta planetarnost tog nečega oblog
ili možda ravnolinijskog?
Svakako tečnog, i toplog koje vam se prelijeva
preko čeljusti i klizi niz tijelo
i širi se u stranu....
Ali opet ponavljam, tu nije riječ o meni,
već o rukama i livadi koja nepostoji,
kao i maslačku kojeg jutros nisam htjela
otpuhati.

08.05.2007. u 23:59 • 12 Komentara • Print • #

nedjelja, 06.05.2007.

Antene za raj

MUSe - Hysteria KLIK KLIK

Uguram se u jutro
iz kojeg vire obluci
i pristi ispod pokrivača...

Kako ne shvaćaš da samo tamo jednaka sebi,
tamo...
Kao da je TAMO neki prostor udaljen kilometrima, pomislit ćeš.
Ali ne, TAMO je tu, malo ispod srca, između jetre i želuca.
Tako sam lijena za pisati heksametre, pribjegavam
sarkofagnosti jer to stvari čini zanimljivijima,
nešto poput:
osjećam se kao violinski ključ,
a usta su mi nedozrele trešnje (hmmm...)
na koje pritišćeš svoje usne
i bojiš se: koliko sam gorka?

To pročitaš, ništa ne shvaćaš, ali osjećaš se DOBRO!
I svijet je manje stvaran, planeti više u egzilu,
Saturn dobrostiv, a karma kao da nikad nije bila bolja u jutru
u kojem močiš kroasan u kafu jer to je sve što si poželjela jutros,
slobodna od misli koje bjesomučno poput orkanske oluje stvaraju
svakodnevni nemir...
Svakodnevni - onaj u kojem te ni tetra valovi ne mogu osloboditi opiranju
da ne misliš jer voliš misliti, kao da je to jedina svrha:

Jedno jutro sam se probudila,
utisnula dlanove u oblake,
i krenula.
rekao si da su mi membrane meke
i da je potreban vrlo oštar skalpel
za kidanje svih pupčanih veza koje
sam napravila sa svijetom
Znala sam da nisi u pravu: bila je dovoljna vatra!
Iza nje je ostao palež na koji sam
bacila more
i more
i moreeeeeee...
Vježbam se za trenutak
u kojem će jasnoća
prekriti stereo zvuk
ultra ljubičastog svjetla
u kojem plutam bez pomaka,
praveći iste greške
kao avanturist, ne kao dokoni promatrač.
A vrijeme istječe...

06.05.2007. u 23:59 • 14 Komentara • Print • #

četvrtak, 03.05.2007.

Bezimena

Pokušavam se iznaći kakva sam nekad bila,
prije nego sam skratila svoje misli, svoj kosu
i ograničila pokrene.
Pogled više nije onaj iz cik-cak perspektive,
zaobljena je staklena kugla i klizi kroz prostor-vrijeme
kao ciklona na rubu žedne pustinje.
Jednaka je samo potreba za trorastom.
Ali shvaćam: nisam trešnja i ne dajem plodove,
bar ne tako brzo i nikako ne godišnje.

Ista je samo i neodređena ustajalost koje se posramimo
kad sretnemo one koji su shvatili kako je lako putovati kroz kišu.
I povezivati točke nitima ili, možda, jesti jabuke s picama.

Žuljave su mi ruke od truda.
Negdje na putu, sjetila sam se:

tamo je more, i bosa stopala.
tamo je tumaranje kroz bezbrižost dana.

Tamo sam ja: ispod svih tih slojeva soli...

03.05.2007. u 23:54 • 28 Komentara • Print • #

srijeda, 02.05.2007.

Prvi udah se zbio

explosion in the sky - KLIK KLIK KLIK

Govori u mikrofon,
glasno,
želim čuti boju tvoga glasa
i pucketanje pijeska
koje rušiš pod prstima
dok mi govoriš
kakvih su nijansi
tvoje narančaste vene
kroz koje prolazim
svakodnevno,
a ti me puštat
da se igram eritrocitima
i da crvena od ushita
crtam avione i šarene balone
jer samo je jedan
onaj kojemu je dozvoljeno
u danu koji je preda mnom
da me obuče u bijelo
i smrska moju nutrinu
ushitom koji se ne zaboravlja
Samo si jedan ti
u preklapanje lokusa.
Samo jedan
na mjestu gdje počinje vježbanje života
i točka na pola puta
između Split i Kuala Lumpura,
negdje u oblacima
od betona,
negdje gdje po žutim tulipanima
znaš da si doma
negdje...gdje je postelja i mi.

san, sunce, sir, sol, stol,
slon....

02.05.2007. u 00:00 • 11 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>